Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-457/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek u ovršnom postupku ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, protiv ovršenika LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Milici Đurđević, odvjetnici iz Zagreba, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-106/2023-16 od 14. svibnja 2025., 18. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika kao osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-106/2023-16 od 14. svibnja 2025. i rješava:

Odgađa se provedba ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-106/2023-2 od 1. prosinca 2023. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-249/2024 po tužbi ovdje ovršenika LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv Addiko bank d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 i H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, radi ništetnosti Ugovora o kreditu koji je osnov rješenja o ovrsi u ovom ovršnom predmetu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbijaju se prijedlozi ovršenika za odgodu ovrhe od 23. prosinca 2023. godine i 4. veljače 2024. godine."

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) a koji propis se na ovaj postupak primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje u tekstu: OZ). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak, podredno prihvatiti prijedlog za odgodu ovrhe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga koji su navedeni žalbom ovršenika i onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti u pogledu zakonom propisanih bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pravilne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 381. ZPP-a, utvrđeno je da je pobijano rješenje doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je :

- da je Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Krku poslovni broj Ovr-106/2023 od 1. prosinca 2023. određena ovrha na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel Krk, označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju ovršne isprave – Ugovora o namjenskom kreditu broj 115-51004971 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine 30. srpnja 2009. godine, zaključenog između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora, AS-TEKSTIL d.o.o. kao korisnika kredita i pravnog prednika ovršenika kao založnog dužnika te Ugovora o ustupu tražbine zaključenog između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i ovdje ovrhovoditelja,

- da je ovršenik je podnescima od 23. prosinca 2023. i 4. veljače 2024. predložio da sud odgodi predmetni ovršni postupak budući je isti podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu, a koji postupak se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-249/2024,

- da je nesporno da ugovor u ovoj pravnoj stvari nije prošao sudsku kontrolu na koju upućuje zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-87/2022-2 od 11. ožujka 2022., ali da isti nema svojstvo potrošačkog ugovora, jer je ugovor u svojstvu korisnika kredita zaključilo trgovačko društvo, a ne fizička osoba, dok da se založni dužnici sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog u povodu ugovora o kreditu između trgovačkih društava, nemaju pravo pozivati na zaštitu koja pripada potrošačima,

- da u konkretnom ovršnom postupku nema mjesta primjeni zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-87/2022-2 od 11. ožujka 2022., prema kojem su sudovi dužni u postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, jer se ni trgovačka društva ni založni dužnici ne smatraju potrošačima,

- u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja utvrđuje da je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a jer je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, odnosno ugovora o kreditu koji predstavlja javnobilježničku ispravu, međutim, ovršenik da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, a činjenica da je u tijeku parnica radi utvrđenja ništetnosti da ne predstavlja sama po sebi dovoljan uvjet za odgodu ovrhe, jer da će eventualni uspjeh ovršenika u sporu utjecati samo na visinu tražbine ovrhovoditelja, te da ovršenik ima mogućnost u odgovarajućem postupku sanirati štetne posljedice koje bi mu eventualno nastale provedbom ovrhe i tako ostvariti pravo na naknadu štete, te odbija prijedloge ovršenika za odgodom ovrhe.

7. Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud na prijedlog ovršenika može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje jednog od uvjeta navedenih u toč. 1.-11. iste odredbe, pri čemu je toč. 4. određen uvjet da je ovršenik podnio tužbu za stavljanje izvan snage javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba radi utvrđenja njezine ništetnosti.

8. Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj U-III-4507/2020 i U-III- 4508/2020 od 8. lipnja 2021. izrazio je stajalište prema kojemu je i u ovršnom postupku potrebno ocjenjivati sadržaj predmetnih ovršnih isprava u okolnostima kada ovršenik ističe prigovore koji se odnose na njihov sadržaj a kako je i u ovom postupku pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave temeljem koje se vodi ovaj ovršni postupak, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe odbio.

9. Točno je da ovršenik nije osobni dužnik, već založni dužnik. Međutim, založno pravo je akcesorno pravo, što znači da nastanak, trajanje i prestanak ovise o postojanju i valjanosti tražbine koja se osigurava. Založni odnos kao sporedni, nesamostalni stvarno pravni odnos ovisi o postojanju obvezno pravnog odnosa u kojem je nastala tražbina osigurana založnim pravom. Stoga, ovrha koja se temeljem neposredno izvršivog založnog ugovora sklopljenog u formi javnobilježničkog akta vodi protiv založnog dužnika, može se odgoditi primjenom stajališta Suda EU, čak i u slučaju kada je samo osobni dužnik pokrenuo parnicu zbog nepoštenosti ugovornih odredbi ugovora iz kojeg su nastale tražbine osigurane založnim pravom.

10. Imajući na umu zaštitu prava kupca iz članka 110. OZ-a i činjenicu da je gubitak nekretnine u ovrsi nepovratan, postoji znatan rizik od toga da zaštita od nepoštenih ugovornih odredbi o kojoj se raspravlja i odlučuje pred parničnim sudom dođe prekasno i bude nedjelotvorna. To stoga što u situaciji kad je ovrha na nekretnini provedena prije donošenja pravomoćne odluke parničnog suda koji odlučuje o utvrđenju nepoštenosti ovršne isprave kao o glavnoj stvari, ta odluka parničnog suda ne može spriječiti konačni i nepovratni gubitak nekretnine. Taj se gubitak ne može smatrati nadoknadivom štetom samo zbog mogućnosti novčane odštete i to naknadno, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Zbog toga se bez odgode ovrhe ne može osigurati potpuna učinkovitost odluke parničnog suda koji meritorno ispituje nepoštenost ugovornih odredbi iz ovršne isprave. U takvim okolnostima mogućnost samo novčanog obeštećenja ovršenika nije dovoljna ni potpuna da bi se smatrala restitucijom pretrpljene štete.

11. Nadalje, a vezano uz zaključak prvostupanjskog suda da ugovor o kreditu u ovoj pravnoj stvari nije prošao sudsku kontrolu na koju upućuje zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-87/2022-2 od 11. ožujka 2022., ali da isti nema svojstvo potrošačkog ugovora jer je ugovor u svojstvu korisnika kredita zaključilo trgovačko društvo a ne fizička osoba, dok da se založni dužnici sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog u povodu ugovora o kreditu između trgovačkih društava, nemaju pravo pozivati na zaštitu koja pripada potrošačima ističe se:

- da je odredbom čl. 1. st. 1. Direktive 93/13 propisano da je njezina svrha uskladiti zakone i druge propise država članica koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača“, dok su u članku 2. spomenute Direktive definiraju pojmovi „potrošač“ i „prodavatelj robe ili pružatelj usluge“ te izraz potrošač znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije a prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu,

- da dakle prema navedenim odredbama, jasno proizlazi da kada je riječ o pitanju može li se fizička osoba koja jamči za obveze što ih je prema bankarskoj instituciji preuzelo trgovačko društvo u okviru ugovora o kreditu smatrati „potrošačem“ u smislu članka 2. točke (b) Direktive 93/13, odnosno čl. 2. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača, treba istaknuti da se takav ugovor o osiguranju ili ugovor o jamstvu, iako se u takvom slučaju može smatrati akcesornim u odnosu na glavni ugovor iz kojeg je proizišao dug čije se podmirenje jamči (u kontekstu Direktive Vijeća 85/577/EEZ od 20. prosinca 1985. za zaštitu potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija (SL L 372, str. 31.), presudu L, C 45/96, EU:C:1998:111, t. 18.), od njega se razlikuje s obzirom na ugovorne stranke jer ga sklapaju osobe koje nisu stranke glavnog ugovora. Slijedom navedenoga, u tim situacijama potrebno je utvrditi u kojem su svojstvu djelovale stranke ugovora o osiguranju odnosno ugovora o jamstvu.

12. U pravcu iznesenog pojam „potrošač“ u smislu članka 2. točke (b) Direktive 93/13., je objektivan (vidjeti presudu Costea, C 110/14, EU:C:2015:538, t. 21.), te ga treba promatrati s obzirom na njegovu funkciju, odnosno ocijeniti pripada li sporni ugovorni odnos izvan okvira obrta, poduzeća i profesije, pa je zato sud, pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive, dužan, vodeći računa o svim okolnostima takvog slučaja, provjeriti može li se takvu ugovornu stranku kvalificirati kao „potrošača“ u smislu navedene Direktive .

13. Stoga je sud dužan, kada fizička osoba koja jamči za ispunjenje obveza obrta ili trgovačkog društva, utvrditi je li ona djelovala u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije ili s obzirom na svoju funkcionalnu povezanost s tim društvom, poput upravljanja njime ili udjela u njegovu temeljnom kapitalu, ili je pak djelovala za privatne potrebe.

14. Dakle na jamce i založne dužnike koji su fizičke osobe, mogu se primijeniti odredbe čl. 5. st. 15. Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 1. st. 1. i čl. 2. toč. (b) Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., pri čemu navedene odredbe treba tumačiti tako da u definiciju „potrošač“ ulaze i fizičke osobe koje su u svojstvu jamca potpisale ugovore o jamstvu, ugovore o osiguranju nekretnina koje je sklopio obrtnik ili trgovačko društvo za obavljanje svoje djelatnosti, kada je ta fizička osoba nastupala za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i kada ona nije funkcionalno povezana s navedenim društvom.

15. S tim u vezi valja istaknuti da je Obaviješću Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, isti je obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društava pa nije obuhvaćen područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

16. Nadalje, potrebno je naglasiti da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

17. Stoga, imajući na umu da je u konkretnom slučaju ovrha predložena na temelju ovršne isprave – Ugovora o namjenskom kreditu broj 115-51004971 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. srpnja 2009., zaključenog između pravnog prednika ovrhovoditelja Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora, AS-TEKSTIL d.o.o. kao korisnika kredita i pravnog prednika ovršenika kao založnog dužnika te Ugovora o ustupu tražbine zaključenog između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i ovdje ovrhovoditelja, to u skladu s već citiranim zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 11. ožujka 2022. i Smjernica za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, iako tražbina ovrhovoditelja proizlazi iz ugovora sklopljenog između trgovačkih društava, istim je ovršenik, odnosno prednik ovršenika, kao fizička osoba sklopila ugovor o založnom pravu kao akcesorni ugovor, pa ujedno imajući u vidu da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave, egzistira dužnost suda da po službenoj dužnosti odgodi ovrhu do odluke o navedenom.

18. U odnosu na žalbene navode ovršenika da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njegovo ustavno pravo na dom zajamčeno odredbom čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) prema kojem je dom neprovediv, a koje pravo na dom je zaštićeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06) valja odgovoriti da se isti ne mogu isticati u ovoj ovršnoj stvari s uspjehom, budući da je ovrha u ovom predmetu određena na temelju ovršne isprave – ugovora o kreditu uz zasnivanje založnog prava na nekretnini, a koje je ustupom prešlo na novog vjerovnika i upisano u zemljišne knjige i dalje osigurava ispunjenje predmetne obveze koja je određena ovrhom radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja, te je pravni prednik ovršenika (čl. 10. Ugovora o kreditu) dao izričitu suglasnost da se za slučaj neispunjenja te tražbine neposredno provede ovrha na založenoj nekretnini, a za koju ovrhu sada ističe pravo na dom. Osim toga, pravni prednik ovršenika je sklapanjem ugovora o kreditu i Sporazuma o zasnivanju založnog prava bio svjestan da je neispunjenje obveze "gubitak" nekretnine dobrovoljno dane u zalog.

19. Stoga slijedom svega navedenog, kako je utvrđeno da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, to je temeljem odredbe čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao u izreci.

Osijek, 18. kolovoza 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek