Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-259/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Tödtlingu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tödtling & partneri d.o.o., Zagreb, Lastovska 17, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1972/2022-80 od 2. siječnja 2023. i o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1972/2022-84 od 15. rujna 2023., dana 18. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1972/2022-80 od 2. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen preko dosuđenog iznosa od 2.478,60 eura / 18.675,00 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2023. do isplate.

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, preinačava se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1972/2022-80 od 2. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 497,71 eura / 3.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. kolovoza 2025. do isplate, te se u tom dijelu rješava :

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1972/2022-84 od 15. rujna 2023.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,21 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja od 2. siječnja 2023. utvrđeno je da je tužba povučena (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.980,89 eura / 14.925,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2023. do isplate, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen (točka II. izreke).

2. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Rješenjem suda prvog stupnja od 15. rujna 2023. odbijen je prijedlog tužitelja za dopunom rješenja o trošku od 10. siječnja 2023. kao neosnovan.

4. I protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP s prijedlogom da se rješenje preinači, odnosno podredno, da se isto ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Žalba tužitelja protiv rješenja od 2. siječnja 2023. je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja protiv rješenja od 15. rujna 2023. neosnovana.

U odnosu na žalbu protiv rješenja posl. broj Pr-1972/2022-80 od 2. siječnja 2023.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je presudom posl. broj Pr-6117/2018 od 22. ožujka 2021. tužitelju dosuđen iznos od 175.824,13 kuna s osnove razlike plaće sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, utvrdio je da je predmetna presuda djelomično ukinuta od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske za iznos od 1.454,96 kuna i u dijelu o troškovima parničnog postupka, te da je tužitelj podneskom od 7. studenog 2022. povukao tužbu u odnosu na iznos od 1.454,96 kuna o kojem nije nakon ukidne revizijske odluke bilo pravomoćno odlučeno.

7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je, primjenom odredbe čl. 193. st. 3. ZPP i čl. 154. st. 5. ZPP, pobijanim rješenjem utvrdio da je tužba povučena, te je naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.980,89 eura / 14.925,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2023. do isplate s time da je u preostalom dijelu preko dosuđenog zahtjeva tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbio

8. Tužitelj žalbom osporava pobijano rješenje u dijelu u kojem je njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen ističući u istoj da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da je sud prvog stupnja odlučujući o troškovima parničnog postupka trebao primjenjivati Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT/22) prema kojoj vrijednost boda iznosi 15,00 kuna.

9. Takvi žalbeni navodi tužitelja su osnovani. Naime iz obrazloženja pobijanog rješenja (točka 6. obrazloženja) proizlazi da je sud prvog stupnja odlučujući o troškovima parničnog postupka primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: OT/12) prema kojoj (Tbr. 50. OT/12) vrijednost boda iznosi 10,00 kuna.

10. Odredbom Tbr. 48.3. OT/22 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je odluku o troškovima donosio 2. siječnja 2023., dakle, kada je na snazi bila Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 126/22) koja je stupila na snagu 5. studenog 2022. i koja je propisala da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna. Stoga je sud prvog stupnja, sukladno Tbr. 48.3. OT/22, odlučujući o troškovima trebao primijenjivati odredbe OT/22, a ne odredbe OT/12.

11. Međutim, neovisno o navedenoj pogrešnoj primjeni materijalnog prava nije bilo osnove da se tužitelju za pojedine radnje navedene u točki 6. obrazloženja pobijanog rješenja dosuđuju troškovi u iznosu većem od iznosa koje je dosudio sud prvog stupnja. Naime, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP, sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. U trenutku donošenja pobijanog rješenja (2. siječnja 2023.) jedini tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka o kojem je sud prvog stupnja mogao odlučivati je onaj kojeg je tužitelj podnio na ročištu održanom dana 3. veljače 2021. (list 173-174 spisa) kojim je tužitelj stavio zahtjev za naknadom troškova postupka prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kuna. Stoga, neovisno o tome što je sud prvog stupnja odlučujući o troškovima postupka primjenjivao OT/12, umjesto pravilno, OT/22, takva pogrešna primjena materijalnog prava nije rezultirala u tom dijelu donošenjem nepravilne i nezakonite odluke jer i pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu valjalo odlučiti na jednak način. To iz razloga jer sud prvog stupnja, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP, i nije mogao tužitelju dosuditi troškove postupka prema vrijednosti boda od 15,00 kuna jer u trenutku donošenja pobijanog rješenja i nije egzistirao zahtjev tužitelja za naknadom troškova koji je obračunat prema vrijednosti boda od 15,00 kuna. Okolnost što je tužitelj uz žalbu dostavio i zahtjev za naknadom troškova koji je obračunat prema vrijednosti boda od 15,00 kuna ne može utjecati na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u tom dijelu jer je tužitelj takav zahtjev trebao staviti najkasnije do trenutka donošenja pobijanog rješenja.

12. Međutim, iako su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na dosuđivanje troškova postupka za radnje koje su pobliže navedene u točki 6. obrazloženja pobijanog rješenja suda prvog stupnja, žalba tužitelja je osnovana u dijelu u kojem tužitelj ističe da mu sud prvog stupnja neosnovano nije dosudio trošak pristupa na ročištu na kojem se presuda objavljuje i trošak sastava podneska od 7. veljače 2019.

13. Naime, kako je ovaj sud naveo u ranijoj presudi posl. broj Gž R-660/2021-5 od 30. lipnja 2021., trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. To iz razloga što pravo je na naknadu tog troška izravno povezano sa pravom na pristup sudu zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude, za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu od kada stranci počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Dakle, navedeni trošak je nužan za vođenje parničnog postupka tako da je tuženik dužan i taj trošak nadoknaditi tužitelju (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 580/2005 od 14. prosinca 2007., Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023. i Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023.).

14. Također, kako je ovaj sud već naveo u ranijoj presudi posl. broj Gž R-660/2021-5 od 30. lipnja 2021., nije bilo osnove da se odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troška sastava podneska od 7. veljače 2019. Naime, navedenim obrazloženim podneskom tužitelj se očitovao na navode iz tuženikova odgovora na tužbu. Kako je tuženik odgovor na tužbu podnio pisano, i tužitelj ima pravo da se, sukladno odredbi čl. 14. ZPP na jednak način tj. pisano očituje na njegove navode, pa stoga i trošak sastava podneska od 7. veljače 2019. predstavlja trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

15. Dakle, tužitelju je, osim troškova postupka dosuđenih točkom II. izreke pobijanog rješenja, valjalo temeljem čl. 154. st. 5. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) imajući u vidu granice zahtjeva za naknadom troškova od 3. veljače 2021., dosuditi daljnje troškove parničnog postupka s osnove troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.3. OT/22) i troška sastava podneska od 7. veljače 2019. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8.1. OT/22), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 750,00 kn, sveukupno iznosi 3.750,00 kuna / 497,71 eura.

16. Dakle, tužitelju je, osim troškova postupka dosuđenih pobijanim rješenjem, valjalo, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP, dosuditi i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kuna. Slijedom toga, valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, uvažiti djelomično žalbu tužitelja i preinačiti pobijano rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 497,71 eura / 3.750,00 kuna te zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prihvatiti za daljnji iznos od 497,71 eura.

17. Tužitelju su, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, na dosuđene troškove postupka dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana donošenja drugostupanjskog rješenja, kao presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje daljnjih troškova postupka, pa do isplate.

18. S druge strane, u preostalom dijelu žalba tužitelja nije osnovana, pa je u tom dijelu, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen preko dosuđenog iznosa od 2.478,60 eura / 18.675,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2023. do isplate.

U odnosu na žalbu protiv rješenja posl. broj Pr-1972/2022-84 od 15. rujna 2023.

19. Kako je ranije navedeno, sud prvog stupnja pobijanim rješenjem od 15. rujna 2023. odbio je prijedlog za dopunom rješenja od 10. siječnja 2023.

20. Tužitelj žalbom pobija predmetno rješenje ističući u istoj da je pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može isticati uslijed čega je, prema stavu tužitelja, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

21. Međutim, žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pobijano rješenja nisu osnovani. Naime, kako je već u ovom rješenju navedeno, u trenutku donošenja pobijanog rješenja o povlačenju tužbe i nadoknadi troškova parničnog postupka od 2. siječnja 2023. jedini zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka je bio onaj kojeg je tužitelj podnio na ročištu održanom dana 3. veljače 2021. Sud prvog stupnja je o istome, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP, odlučio takvo nisu ispunjene pretpostavke da za dopunom rješenja od 2. siječnja 2023. jer nije postajao zahtjev tužitelja za naknadom troškova o kojem sud prvog stupnja nije odlučio.

22. U odnosu na žalbeni navodi tužitelja da pobijano rješenja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati potrebno je navesti da pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. U odnosu na preostale žalbene navode kojima tužitelj ponavlja žalbene navode koje je već istaknuo u žalbi protiv rješenja od 2. siječnja 2023. isti ne mogu utjecati na pravilnost pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog tužitelja za dopunom rješenja o troškovima parničnog postupka.

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja od 15. rujna 2023.

24. S obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom koju je podnio protiv rješenja od 2. siječnja 2023., tužitelju su dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 10.5. OT/22) uz 25 % poreza na dodanu vrijednost koji iznosi 93,75 kuna, što sveukupno iznosi 468,75 kuna / 62,21 eura.

25. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sudske pristojbe na žalbu jer je tužitelj temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18) oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na žalbu. Također, tužitelju, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP, nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka povodom žalbe koju je tužitelj podnio protiv rješenja od 15. rujna 2023. jer ta žalba nije bila osnovana.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2025.

Sudac:

Robert Jambor