Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž-844/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Lani Putrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Potočnjak & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6385/2024-9 od 9. lipnja 2025., dana 18. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6385/2024-9 od 9. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 91,39 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovrv-12299/2022-5 od 25. siječnja 2023. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB:83416546499, naknaditi tuženiku OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 209,77 EUR u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, a pogotovo zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška i troška žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova naplate potrošnje vode u stanu na adresi [adresa], za razdoblje od listopada do prosinca 2020.

6. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3 ZPP. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene razloge koji se sadržajno odnose na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer se zbog tih žalbenih razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno upire žalba. Presuda, naime, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su prijepisi računa, koji se odnose na utuženo razdoblje, naslovljeni na tuženika na adresi [adresa], kao i da je u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tuženik naveden kao obveznik, ali da nema nikakve dokumentacije iz koje bi bilo razvidno na temelju čega je tuženik u evidenciju tužitelja zaveden kao obveznik plaćanja usluge isporuke vode. Nije dostavljen dokaz o prijavi tuženika na navedenoj adresi kao obveznika plaćanja usluge isporuke vode, pa se stoga ne može ni od tuženika očekivati da dostavi dokaz o tome da se s navedene adrese odjavio. U ovom predmetu utuženo je razdoblje tijekom 2020. godine i u tom vremenskom razdoblju tuženik nije imao bilo kakve veze s predmetnim stanom niti s potrošnjom vode u tom stanu, obzirom je čitanjem sudu dostupnih podataka Jedinstvenog registra osoba MUP-a (list 62 spisa) nedvojbeno utvrđeno da je tuženik imao prebivalište na adresi u [adresa] od 2. lipnja 1986. do 28. siječnja 1991. kada je svoje prebivalište odjavio s te adrese i prebivalište prijavio na novoj adresi u Zagrebu, Ulica Dobriše Cesarića 9, a kasnije je još u dva navrata mijenjao adrese prebivališta i uredno se prijavljivao i odjavljivao, ali nakon toga niti jednom na adresu [adresa] s koje je odjavljen od siječnja 1991. godine. Dakle, utvrđeno je da u spornom razdoblju tuženik nije bio korisnik usluge potrošnje vode na predmetnoj adresi. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije ni u kakvom obvezno-pravnom odnosu s tužiteljem za navedeno razdoblje i za navedeni stan, te da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, pa da tuženik nije dužan platiti utuženi iznos.

9. U žalbi tužitelj ističe da su izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepisi računa vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), te da stoga postoji žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Na žalbene navode treba reći da u situaciji kada se radi o vjerodostojnoj, a ne javnoj ispravi u smislu čl. 230. st. 1. ZPP, a nakon što je tuženik osporio da bi bio korisnik komunalne usluge u utuženom razdoblju, tada je tužitelj trebao te okolnosti dokazati. Pravilno je sud prvog stupnja navedeno sagledao i u kontekstu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3682/2018 od 3. veljače 2021. u kojoj u bitnom stoji da je teret dokaza na koji način je u evidencijama tužitelja tuženik upisan kao korisnik isporuke vodnih usluga na tužitelju, koji tvrdi da je tuženik koristio navedeni stan i da je stoga obveznik plaćanja isporuke vodnih usluga.

10. Stoga suprotno žalbenim navodima nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20., 145/24.), Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda te Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda, kojima je propisano da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge vlasnik ili korisnik nekretnine, obzirom da iz priloženih evidencija ne proizlazi da bi tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik odnosno korisnik nekretnine. Prema tome, neosnovano tužitelj pobija primjenu materijalnog prava pa je sud pravilno, u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

11. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi opravdane troškove postupka.

12. Zbog svega navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Odluka pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

U Varaždinu, 18. kolovoza 2025.

Sutkinja

Lana Putrić