Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-411/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Čobanić, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Velikoj Gorici broj: Psp- 4/2024-15 od 2. svibnja 2025., 06. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Psp-4/2024-15 od 2. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu njegove nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] oranica u selu od 195 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način što je u razdoblju od 13. veljače 2024. do 14 veljače 2024. samovlasno ušao u posjed nekretnine tužitelja preko žičane ograde koja je bila dugogodišnja nesporna međa između nekretnina stranaka i po kojoj je uređena međa rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj R1-68/19 od 19. travnja 2021. u širini od 10 do 50 cm i dužini od 11 m sadnjom 17 čempresa pa mu se slijedom toga nalaže da o svom trošku uspostavi prijašnje posjedovno stanje koje je bilo prije počinjenog smetanja na način da u roku od 15 dana odstrani 17 posađenih čempresa i ako to tuženik ne učini u navedenom roku dužan je trpjeti da tužitelj odstrani o njegovom trošku navedene čemprese te se tuženiku zabranjuje da ubuduće počini takvo i slično smetanje posjeda na navedenoj nekretnini tužitelja, uz naknadu troškova postupka, u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno isto ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje smetanje posjeda je počinio tuženik, na način da je posadio 17 čempresa u dubini od 10 do 50 cm, a u dužini od 11 m od žičane ograde koja je dijelila posjed stranaka.

6. Između stranaka je sporno posljednje stanje posjeda spornog dijela nekretnine na kojem je izvršeno smetanje. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao da je upravo on bio u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetnog dijela nekretnine, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za pružanjem posjedovne zaštite tužitelju u smislu odredbe članaka 22. stavka 1. ZV.

7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP)

7.1. S obzirom na sadržaj žalbe kojim dovode u pitanje utvrđeno činjenično stanje osporavajući ocjenu dokaza suda prvog stupnja, valja reći da nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a.

8.Također je, potrebno je ukazati žalitelju na odredbu članka 441. ZPP-a, prema kojoj će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjeda, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Dakle, raspravljanje je ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

9. Člankom 21. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZVDSP-a proizlazi da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221. a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. U predmetnom slučaju očito je među strankama sporno pitanje vlasništva i granica (međa) između nekretnina koje su njihovo knjižno ili izvanknjižno vlasništvo, budući se između stranaka vodi postupak uređenja međa, poslovni broj R1-39/2022, predlagatelja GL (ovdje tužitelja) i protustranke ZL (tuženika) na nekretninama koje su i predmetom ovog postupka. Ovaj sud ne raspravlja o pravu na posjed, ali očito je da među strankama postoji spor što predstavlja među susjednih nekretnina, a što se ne razrješava u ovoj parnici.

12.U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik nekretnine na kojoj je počinjeno smetanje. Analizirajući sve izvedene dokaze, u odnosu na spornu činjenicu, a to je posljednji mirni posjed spornog dijela nekretnine, pravilno sud zaključuje da isti nije uživao tužitelj. Takav zaključak proizlazi iz iskaza samog tužitelja i njegove majke, prema kojem su taj sporni dio nekretnine koristili povremeno i to na način da je obnavljao u jednom dijelu staru ogradu, radio krov na gospodarskom objektu, a majka je rezala na tom prostoru draču, koprivu i trnje, a znali su ponekad taj dio nekretnine koristiti kada su htjeli doći do stražnjeg dijela kuće . Iz navedenog proizlazi da se posjed izvršavao povremeno, a ne svakodnevno i redovito. Tuženik je postavio staru žičanu ogradu (na dijelu svoje nekretnine i posadio čemprese još 2008. godine, a na mjestu gdje su bili stari čempresi posadio je nove čemprese.

13. Budući iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tužitelj bio u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetnog dijela nekretnine sud prvog stupnja je na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalnopravne odredbe članka 21. stavak 1. i članka 22. ZV-a, pa je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i riješiti kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točka 2., članka 381. u vezi sa člankom 368. stavak 1. ZPP-a.

14. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, a budući se odluka o troškovima pobija samo paušalno i kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, valja reći da je i odluka o troškovima zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu trošak sastava iste, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer po ocjeni ovoga suda taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 06. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Kate Brajković