Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-524/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kobaša, odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. travnja 2018., poslovni broj Pn-3830/15-40, 14. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od
26. travnja 2018., poslovni broj Pn-3830/15-40.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, na žiro račun njegova punomoćnika odvjetnika Ivana Kobaša, IBAN: [broj bankovnog računa], a račun koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, isplati novčani iznos od 300.000,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 27. srpnja 2015. godine pa do isplate po godišnjoj kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, na ime naknade obične imovinske štete, na žiro račun njegova punomoćnika odvjetnika Ivana Kobaša, IBAN:
[broj bankovnog računa], a račun koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, isplati novčani iznos od 171.120,80 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose pa do isplate po godišnjoj kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to kamate koje teku:
-na iznos od 8.188,00 kuna počev od 28.05.2010. godine
-na iznos od 8.188,00 kuna počev od 09.06.2011. godine
-na iznos od 16.172,40 kuna počev od 06.07.2011. godine
-na iznos od 8.188,00 kuna počev od 27.09.2011. godine
-na iznos od 16.172,40 kuna počev od 16.01.2012. godine
-na iznos od 15.938,00 kuna počev od 28.01.2012. godine
-na iznos od 8.188,00 kuna počev od 22.11.2013. godine
-na iznos od 10.235,00 kuna počev od 04.03.2014. godine
-na iznos od 16.538,00 kuna počev od 19.02.2015. godine
-na iznos od 7.500,00 kuna počev od 17.03.2015. godine
-na iznos od 16.838,00 kuna počev od 24.03.2015. godine
-na iznos od 8.188,00 kuna počev od 31.03.2015. godine
-na iznos od 30.787,00kuna počev od 10.07.2015. godine, pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete zbog izmakle zarade, na žiro račun njegova punomoćnika odvjetnika Ivana Kobaša, IBAN: [broj bankovnog računa], a račun koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, isplati iznos od 362.000,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi iz odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to kamate koje teku:
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.08.2010. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.09.2010. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.10.2010. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.11.2010. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.12.2010. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.01.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.02.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.03.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.04.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.05.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.06.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.07.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.08.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.09.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.10.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.11.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.12.2011. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.01.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.02.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.03.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.04.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.05.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.06.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.07.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.08.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.09.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.10.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.11.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.12.2012. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.01.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.02.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.03.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.04.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.05.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.06.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.07.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.08.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.09.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.10.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.11.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.12.2013. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.01.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.02.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.03.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.05.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.06.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.07.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.08.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.09.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.10.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.11.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.12.2014. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.01.2015. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.02.2015. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.03.2015. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.04.2015. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.05.2015. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.06.2015. godine
-na iznos od 6.000,00 kn počev od 01.07.2015. godine
-na iznos od 2.000,00 kn počev od 01.08.2015. godine, pa sve do isplate,
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, isplatom na žiro račun njegova punomoćnika odvjetnika Ivana Kobaša, IBAN: [broj bankovnog računa], a račun koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 66.649,60 kn u roku 15 dana."
2. Povodom žalbe tužitelja ovaj sud je presudom poslovni broj Gž-977/2018-2 od 21. ožujka 2019. potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. travnja 2018., poslovni broj Pn-3830/15-40,u cijelosti, te je, povodom revizije tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-2889/2019 od 28. ožujka 2023. odbio reviziju kao neosnovanu. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3434/2023 od 24. siječnja 2024. djelomično je ukinuta presuda ovoga suda poslovni broj Gž-977/2018-2 od 21. ožujka 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak u odnosu na odlučivanje o žalbi protiv toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. travnja 2018., poslovni broj Pn-3830/15-40.
3. Protiv navedene odluke o trošku pod toč. II. izreke presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se isto preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja je neosnovana.
6. Sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. čl. 155. st. 1. i 163. ZPP-a obvezao tužitelja, koji je u cijelosti izgubio parnicu, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.845,92 EUR/66.649,60 kn.
7. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove.
8. Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo, a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku (st. 2.).
9. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
10. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se, neovisno o ishodu spora, može razmatrati je li postignuta pravična ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
11. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužitelj obvezan platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.
12. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske), slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu, teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.
13. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.
14. U okolnostima konkretnog slučaja, u kojima je tužitelj podnio zahtjev za naknadu štete, a koji je temeljio na tvrdnji o nepravilnom i nezakonitom radu sudaca, djelatnika policije i sudskih službenika, i zbog čijeg nepravilnog rada da mu je nekretnina kupljena na javnoj dražbi predana u posjed tek nakon pet godina, te da je zbog takvog rada navedenih osoba trpio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti, kao i imovinsku štetu u vidu izgubljene dobiti jer da u navedenom razdoblju nekretninu nije mogao iznajmljivati, kao i daljnju štetu u visini njegovih odvjetničkih troškova u ovršnom postupku njega kao ovrhovoditelja i postupcima koje je protiv njega pokretao ovršenik AO, ovaj sud je stava da se očekivanje tužitelja da uspije s tužbenim zahtjevom ne može smatrati opravdanim.
14.1. Prema ocjeni ovog suda, predmetna tužba je bila lišena ikakvog sadržaja i očigledno nerazumna, te se može smatrati i da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano s obzirom na to da je tužitelj mogao opravdano smatrati da sama dugotrajnost postupka iseljenja, posebno s obzirom na specifičnost i osjetljivost takvog postupka u kojem se obitelj iseljava iz svog doma, te očekivani otpor ovršenika, opterećenost sudova koja određuje dinamiku određivanja ročišta, mogućnost i korištenje pravnih lijekova po ovršeniku, organizirane prosvjede prilikom deložacije, te procjenu policije o opravdanosti odgode deložacije u takvoj situaciji, ne znači nepravilan i nezakonit rad suda, sudskih službenika, odnosno policije.
15. Pritom se ne smije zanemariti, kako odredba čl. 163. ZPP-a, tako i odredba čl. 41. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 67/18), odnosno čl. 91. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15), kojom je propisano da se troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sredstva naplaćena na ime troškova zastupanja prihod su državnog proračuna.
16. Uzimajući u obzir sve navedeno, kao i činjenicu da sudu prvog stupnja nije bila poznata financijska situacija tužitelja tijekom postupka, kao i činjenica da je tužitelju dosuđena i predana u posjed´nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] – u naravi prizemna stambena zgrada u [adresa] (kasnije [adresa]) i dvorište, a čija vrijednost je tijekom ovršnog postupka utvrđena u iznosu od 86.841,20 EUR/654.305,00 kn, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka nije došlo do neravnoteže, odnosno da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka.
16.1. Ovaj sud je stava da tužitelju nisu povrijeđena prava na pristup sudu, na pošteno suđenje i na jednakost pred sudom jer navedeni trošak koji je tužitelj dužan nadoknaditi tuženici ne govori o tome da tužitelj nije uživao pravo na pristup sudu, kao niti da bi se radilo o nesrazmjeru dosuđenih davanja, jer uzimajući u obzir vrijednost nekretnine i iznos parničnog troška koji je dosuđen tuženici, ovaj sud smatra da je neosnovano pozivanje tužitelja na odluku Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Hrvatske.
17. Pravilno je sud prvog stupnja, sukladno vrijednosti predmeta spora i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14. i 107/15; dalje: Tarifa) priznao tuženici po 833,12 bodova za sastav odgovora na tužbu i podneska od 21. prosinca 2015. (Tbr. 8/1), te za zastupanje na ročištima 1. ožujka 2016., 23. svibnja 2016., 4. studenog 2016., 15. veljače 2017., 30. svibnja 2017. i 11. travnja 2018. (Tbr. 9/1) ili ukupno 6664,96 bodova, odnosno 8.845,92 EUR/66.649,60 kn.
18. Slijedom navedenog, a kako je sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja troškova u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a utvrdio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice i pravilno ocijenio kako je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, to je pravilno ocijenio da joj pripadaju troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.845,92 EUR/66.649,60 kn.
19. Kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke o parničnim troškovima, to je valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima sadržanu u točki
II. izreke presude suda prvog stupnja.
20. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke rješenja.
Osijek, 14. kolovoza 2025.
Sutkinja
Sanja Sušilović
