Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 10 Kž-416/2023-6
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Kž-416/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Jasna Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. R., zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj: K-86/2020 od 17. siječnja 2023., objavljene 20. siječnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog K. R. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, broj: K-86/2020 od 17. siječnja 2023., a objavljene 20. siječnja 2023., optuženi K. R. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađom iz članka 228. stavka 1. KZ/11. pa je za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, koja kazna se na temelju članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11., zamjenjuje radom za opće dobro na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje sa 2 sata rada, a koji će rad uz pristanak optuženika, biti izvršen u skladu Zakonu o probaciji („Narodne novine“ broj: 99/18.) i u roku koji za to odredi nadležno tijelo za probaciju. Ako se optuženik u roku 8 (osam) dana od dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili ako mu ne bude bilo moguće dostaviti poziv na adresu koju je dao sudu ili ukoliko ne da pristanak za rad, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja te će zatvorska kazna biti izvršena. Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji mu za to odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom će odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ako optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju donijet će odluku o produljenju roka za izvršenje rada za opće dobro.
1.1.Na temeljem članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme od trenutka njegova uhićenja od 19. kolovoza 2018. u 23:40 sati pa do 21. kolovoza 2018.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu T. S. d.o.o., S., U. A. A. 50, OIB: …………., dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 199,08 eura/1.500,00 kuna te je nalaženo optuženiku da oštećeniku naknadi navedeni iznos u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženiku je nalaženo naknaditi trošak kaznenog postupka i to paušalni iznos 132,72 eura/ 1.000,00 kuna (trošak iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08.) te trošak za svjedoka H. P. u iznosu 138,23 eura/1.041,48 kuna (trošak iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08.), sveukupno 270,95 eura/2.041,48 kuna, u korist Državnog proračuna RH u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
2.1. Žalbu je pravodobno podnio i optuženik po branitelju D. Š., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ujedno predloživši da se optuženik i njegov branitelja pozovu na sjednicu vijeća.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
5. Na sjednici vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, optuženi K. R. i njegovo branitelj D. Š., odvjetnika iz P., nakon čega je vijeće odlučilo da se sjednica održi u njihovoj odsutnosti.
6. Žalbe nisu osnovane.
6.1. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz „…članka 468. ZKP/08.“, optuženik tvrdi da prvostupanjski sud „…u obrazloženju ne navodi razloge o odlučnim činjenica, da su potpuno nejasne i u znatnoj mjeri proturječne te u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku“. Nastavno ukazuje da „…su razlozi u pobijanoj presudi znatno proturječni imajući u vidu da se kod optuženika nije nalazilo 150 litara goriva prilikom uhićenja…“. Ovakvom argumentacijom istaknute povrede očito izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjenicama i načinom na koje je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio izvedene dokaza. Zapravo, prigovara izvođenjem zaključaka iz takve ocjene, na koji način se ova povreda kaznenog postupka ne može ostvariti, tako da se ovdje radi o prigovorima činjenične naravi, a o tome će više biti riječi kod obrazlaganja te žalbene osnove.
6.2. Osim toga, u obrazloženju pobijane presude navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, koji razlozi su potpuno jasni i izneseni bez proturječja. Prvostupanjski sud je u vezi tih odlučnih činjenica dao valjane razloge na kojima je utemeljena izreka, ali je i označio sve dokaze na temelju kojih proizlazi utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je ono opisano u izreci pobijane presude, zatim je u obrazloženju naveo na temelju kojih odlučnih činjenica je izveo takav zaključak.
6.3. Zbog takvih razloga, nije ostvarena istaknuta povreda kaznenog postupka ili neka druga koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.
7. Bez osnove je žalba optuženika zbog pogrešno (i nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja, koju nalazi u pogrešnom utvrđenju i zaključivanju da je počinio kazneno djelo krađe. Ukazuje da nije imao namjeru da ga počini s obzirom da je „imao dopuštenje da pretoči gorivo“ od strane vozača tog kamiona, kojom prilikom se je „…ponašao bez bojazni da će ga netko vidjeti i nije imao što skrivati“, a imao je i „namjeru platiti gorivo“. Smatra da se je u konkretnom slučaju „…radilo o posudbi goriva“. Ujedno prigovara o pogrešnoj ocjeni izvedenih dokaza, posebno u odnosu na iskaz svjedoka H. P. i pogrešnom izvođenju zaključaka iz takve ocjene dokaza. Iako se optuženik u žalbi poziva na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, sadržajno ne konkretizira tu žalbenu osnovu, niti predlaže izvođenje nekih novih dokaza, pa se u biti radi o prigovorima koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, samo ističe da prvostupanjski sud „…nije nedvojbeno utvrdio koju je najmanju količinu goriva uzeo….“, zbog čega se „…radnja ne može smatrati kaznenim djelom…“.
7.1. Nasuprot tim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je na raspravi izveo sve potrebne dokaze, koje je sveobuhvatno analizirao, posebno iskaze ispitanih svjedoka, te pročitane zapisnike o prepoznavanju ali i ostale izvedene dokaze, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, dovodeći je u vezu s obranom optuženika i na temelju takve ocjene izveo pravilne zaključke o postojanju kaznenog djela i njegove krivnje, dajući uvjerljive i valjane razloga, koje u svemu prihvaća i ovaj sud. Na temelju tako izvedenih dokaza ništa nije ukazivalo na potrebnim izvoditi neke dokaze na koje se upire u žalbi.
7.2. Prvostupanjski sud je svoje zaključke utemeljio na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, a koji se temelje upravo na podacima sadržanim u iskazima svjedoka M. P., M. P. i H. P. i podacima sadržanim u zapisnicima o prepoznavanju osoba i ostalim pročitanim i pregledanim ispravama, čiji sadržaji vjerodostojnom i istinitom nisu dovedeni u bilo kakvu sumnju, na osnovu kojih je pravilno utvrdio činjenično stanje da je optuženik kritične zgode u cilju da otuđi tuđu pokretnu stvar, iz nezaključanog spremnika za gorivo teretnog vozila marke „M.“, vlasništvo društva „T. gradnja euro dizel S.“ d.o.o uzeo i zadržao 150 litara E. goriva, u ukupnoj vrijednosti od 1.500,00 kuna. Osnovano prvostupanjski sud krivnju optuženika temelji na iskazima svjedoka M. P. i M. P., pročitanim zapisnicima o prepoznavanju osoba i fotodokumentaciji i ostalim izvedenim dokazima, koji dokazi u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti s potpunom sigurnošću upućuju na optuženika, kao počinitelja predmetnog djela. Ovi iskazi svjedoka, koji su cjelovito i uvjerljivo opisale način odvijanja inkriminiranog događaja, kao i izgled optuženika, koje su prilikom prepoznavanja, između pet pokazanih osoba sa sigurnošću, prepoznali optuženika kao počinitelja predmetnog djela i da je kritične zgode postupao na način opisan u izreci pobijane presude.
7.3. Stoga, osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika, kad je tvrdio da nije utvrđena vrijednost otuđenog goriva, da se radilo o posudbi goriva i da bi se radilo o građansko pravnom odnosu, ovo iz razloga što (potpuno) suprotno proizlazi iz spomenutih iskaza svjedoka, pročitanih i pregledanih isprava, a o svemu tome dao je valjane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima, zbog čega se upućuje na obrazloženje iz pobijane presude radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
7.4. S obzirom na sve izneseno, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona, proglašavajući optuženika krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članak 228. stavka 1. KZ/11. i nije u pravu kad je tvrdio da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
8. Neosnovano se državni odvjetnik žali zbog iz odluke o kazni, a i optuženik koji se izrekom ne žali zbog odluke o kazni ali je ova žalbena osnova sadržana u njegovoj žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. U žalbi državni odvjetnik ističe da prvostupanjski sud optuženiku nije dovoljno cijenio da je u dva navrata osuđivan, što ukazuje na izrazitu ustrajnost u činjenju novih kaznenih djela, ujedno ne navodeći konkretne razloge kojima se vodio da je izrečenu kaznu zatvora trebalo zamijeniti radom za opće dobro, zbog čega mu je potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.
8.2. Razmatrajući pobijanu presudu zbog odluke o kazni, a i one razloge naznačeni u žalbi državnog odvjetnika, ovaj sud nalazi da su žalbe obiju stranaka u pogledu odluke o kazni neosnovane.
8.3. Opravdano je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotno utvrdio da je otac jednog maloljetnog djeteta, a kao otegotno da je dosad u dva navrata osuđivan za kaznena djela krađe, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, dok državni odvjetnik ne iznosi neke nove činjenice i okolnosti, koje bi bile od utjecaja na odabir vrste i mjere kazne, a koje nisu bile predmet analize i ocjene, već prigovara danom značaju tim okolnostima.
8.4. Kada se uz navedene okolnosti uzme u obzir jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke, onda sve to u svojoj ukupnosti opravdava da se optuženik osudi na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci i da se ona zamjeni za radnom za opće dobro, nikako blažu, a ni težu kako u žalbi pledira državni odvjetnik.
8.5. Upravo samo s izrečenom sankcijom koju je izrekao prvostupanjski sud, ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i u vidu generalne prevencije.
9. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 28.studenog 2023.
Predsjednica vijeća:
Dušanka Zastavniković Duplančić, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.