Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr- 1149/2025- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari po prijedlogu ovrhovoditelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, koje zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zec& Partneri u Osijeku, protiv ovršenice VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 109394/2024-3 od 8. travnja 2025. godine, dana 1. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 109394/2024-3 od 8. travnja 2025. godine u pobijanome dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršenici da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu od 46,88 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2024. godine do isplate uplatom na račun punomoćnika ovrhovoditelja (točka I izreke). Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u preostalome iznosu od 62,50 eura odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Protiv navedenoga rješenja žali se ovrhovoditelj pod točkom II. izreke zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) koji se u ovome ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijani dio rješenja preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.

5. Ovrhovoditelj u žalbi navodi kako mu je sud neosnovano odbio naknaditi trošak pribave klauzule ovršnosti i pravomoćnosti.

5.1. Stoga treba odgovoriti žalitelju da je odredbom čl. 283. st. 1. OZ propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a st. 4. istog članka propisano je da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Iz prethodno navedenog proizlazi da zatraženi trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi nije ovrhovoditelju niti nastao. Klauzula pravomoćnosti i ovršnosti je potrebna da bi ovrhovoditelj mogao prisilno ostvariti svoju tražbinu, međutim da bi se trošak pribave iste priznao on mora i nastati. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da mu je taj trošak doista i nastao, da je na bilo koji način bio angažiran za pribavu klauzule. Postojanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo po sebi ne znači da je ovrhovoditelju nastao i trošak.

5.2. U pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023. navodi se da „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz čl. 14. st. 6. OZ, kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.“ Dakle, u svom pravnom shvaćanju Vrhovni sud navodi da ovrhovoditelj ima pravo naknade troška „za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku“, a u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da je poduzeo i jednu radnju za pribavu iste niti to proizlazi iz stanja spisa. Također bitno je napomenuti da sukladno čl. 10. st. 1. ZPP koji se temeljem čl. 21. st. 1. OZ primjenjuje u ovom postupku, stranke su dužne uz što manje troškova provesti postupak. Izmjene i dopune OZ u kojem je i donesena odredba čl. 283. st. 1. idu za tim da se troškovi ovrhe smanje i da se nastoji da trošak provedbe ovrhe bude manji od glavnice i kamata.

5.3. Sudska praksa na koju se poziva ovrhovoditelj nije formalni izvor prava i stoga ne može utjecati na pravilnost i zakonitost prvostupanjskoga rješenja.

6. Slijedom navedenoga valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. u vezi s čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovoga drugostupanjskoga rješenja.

7. S obzirom da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom nema pravo na naknadu troška žalbenoga postupka ( čl. 154. st. 1. i čl. 166. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

U Zagrebu, 1. rujna 2025.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević