1

Poslovni broj: 72 Gž-4382/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 72 Gž-4382/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Žulj kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima K. V. odvjetniku iz R., i drugi, protiv tuženika O. b. d.d. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima K. P. K., odvjetnici iz R., i drugi, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1658/2022-9 od 13. lipnja 2023., dana 28. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1658/2022-9 od 13. lipnja 2023. u dijelu pod točkom I i II  izreke kao i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom postupku pod točkom III  izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

 

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj:

… sklopljenog između tužitelja B. B. kao korisnika kredita i O. b. H. d.d. kao kreditora od dana 02.12.2006. godine potvrđen od strane javnog bilježnika V. P. posl. br. … dana 08.12.2006, koja glasi: "Korisnik kredita može zatražiti prijevremenu otplatu kredita o čemu pisano odobrenje donosi Banka. Korisnik kredita je dužan platiti Banci naknadu za prijevremenu otplatu u skladu s Odlukom o tarifi naknade Banke" kojom se određuje obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke te tužitelj B. B. nije bio dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

II Nalaže se tuženiku O. b. d.d. iz S., (čiji je OIB: …) da tužitelju B. B. iz R., (čiji je OIB: …) s osnova neosnovano naplaćene naknade za prijevremenu otplatu isplati iznos od 582,99 € odnosno 4.392,51 kn (slovima: petsto osamdeset i dva eura

te devedeset i devet centi odnosno četiri tisuće tristo devedeset i svije kune te pedeset i jedna lipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.04.2020. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku O. b. d.d. iz S., (čiji je OIB: …) da tužitelju B. B. iz R., (čiji je OIB: …) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 729,96 € odnosno 5.499,88 kn (slovima: sedamsto dvadeset i devet eura te devedeset i šest centi odnosno pet tisuća četiristo devedeset i devet kuna te osamdeset i osam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 13. lipnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana dok se tužitelj B. B. odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I i II izreke kao i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom postupku pod točkom III izreke žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud pobijanu odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke  te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.  Između stranka nije sporno da je zaključen Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama (dalje: Ugovor o kreditu) između O. b. H. d.d. kao kreditora i B. B. kao korisnika kredita broj: … od 02. prosinca 2006., da prema čl. 6.2. Ugovora o kreditu korisnik kredita može zatražiti prijevremenu otplatu kredita o čemu pisano odobrenje donosi Banka, da je čl. 6.3. Ugovora o kreditu utvrđeno da korisnik kredita je dužan platiti Banci naknadu za prijevremenu otplatu u skladu s Odlukom o tarifi naknade Banke te da je čl. 6.4. navedenog ugovora utvrđeno da promjena tarifa naknada Banke vrši se Izmjenama i dopunama Odluke o tarifi naknada Banke.

 

7. Također nije sporno da  je 24. travnja 2020. tužitelj B. B. u cijelosti otplatio iznos kredita te da mu je naplaćena naknada zbog prijevremene otplate toga kredita u visini od 4.392,51 kn (582,99 EUR).

 

8. Međutim ovdje je sporno je li predmetna odredba iz čl. 6.3. Ugovora o kreditu ništena odredba te je posljedično sporna isplata iznosa od 4.392,51 kn/ 582,99 EUR a koji iznos je isplatio ovdje tužitelj na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da iz iskaza ovdje tužitelja u bitnome proizlazi da je isti sa O. b. H. d.d. kao pravnim prednikom ovdje tuženika O. b. d.d. sklopio Ugovor o kreditu, te da se nije niti o jednoj ugovornoj odredbi pregovaralo jer mu je ponuđen tipski ugovor o kreditu kojeg je potpisao te je isti solemniziran kod javnog bilježnika koji mu prilikom solemnizacije nije ništa objašnjavao,

- da je  zbog porasta rata kredita odlučio je isti zatvoriti te je platio preostali dio duga po osnovi kredita, međutim morao je platiti i 1% kao nekakva naknada u iznosu od 4.392,51 kn, te mu je rečeno da je to sukladno važećim općim uvjetima time da mu ti opći uvjeti nisu niti uručeni prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

 

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka te prihvaćajući iskaz ovdje tužitelja, te stipulacije sporne odredbe (čl. 6.3. Ugovora) koja je standardna, pravilno zaključio da se o sadržaju sporne odredbe nije pojedinačno pregovaralo sa ovdje tužiteljem niti je tužitelj obaviješten na koje pružene usluge banke i za koje nastale troškove se naknada odnosi a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s tužiteljem o spornoj odredbi pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, pa se stoga u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003 – dalje: ZZP) radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužitelja koja ima svojstvo potrošača.

 

11. Naime prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a što proizlazi u ovom konkretnom predmetu iz zaključenog ugovora o kreditu pa je stoga takova odredba ništetna ugovorna odredba a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

12. Naime predmetna odredba je gramatički jasna i razumljiva  međutim ista je iz svih naprijed navedenih razloga nepoštena, a ista se ne može podvesti u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03 pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu kojih nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti tih ugovornih odredbi ako su iste jasne i razumljive.

 

13. Ovdje valja naglasiti da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

 

14. Točno je da je čl. 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO) propisano da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, dok je stavkom 3. istog članka određeno da u oba slučaja korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio dok je st. 4. istog članka propisano da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

 

15. Međutim prvostupanjski sud je pravilno na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da se u ovom konkretnom predmetu radilo o unaprijed formuliranom Ugovoru koji je sastavio tuženik, uključujući i spornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita a Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade niti podatak o tome hoće li se primjenjivati Odluka o visini naknade koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili Odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, već je tuženik proizvoljno odredio visinu same naknade  a tuženik nije dokazao koje je to objektivno troškove pretrpio prijevremenom otplatom kredita ,niti na što se odnosi visina troškova prijevremene otplate, iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo na način da je ta odredba razumljiva i jasna kao i određena ovdje tužitelju kao potrošaču,  pa je stoga ista nepoštena u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP a takva nepoštena odredba je ništetna pa su stoga žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.

 

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a kada je obvezao tuženika da vrati predmetni iznos od 4.392,51 kn/ 582,99 EUR koji je primljen primjenom ništetne odredbe i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja predmetnog iznosa jer je ovdje tuženik nepošten stjecatelj te je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe kojom je povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je spornu odredbu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu nametnuo tužitelju, potrošaču bez mogućnosti pregovaranja (čl. 1115. ZOO).

 

17. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako materijalnog prava tako i važeće sudske prakse i relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.

 

18. U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka iz žalbenih navoda proizlazi da tuženik ne ističe konkretne žalbene prigovore na odluku o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu, a prema  odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

 

19. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku  presudu.

 

 

U Zagrebu 28. studenog 2023.

 

                                                                                                   Predsjednica vijeća:

                                                                                                         mr.sc. Iris Gović Penić, v.r.