REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-370/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Gradska Plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika Focus Interijeri d.o.o., Zagreb, Novoselečki put 167, OIB: 05281870238, zastupani po punomoćniku Draženu Šmajgelu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3121/2020-31 od 14. siječnja 2025., 14. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijanjem žalbe tužitelja Gradska Plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. Zagreb potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv- 3121/2020-31 od 14. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-6355/2019 od 3. siječnja 2020. kojim se tuženiku Focus Interijeri d.o.o. nalaže tužitelju Gradska Plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. u roku od 8 dana isplatiti 966,38 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na način kako je to specificirano u točki I. izreke te prvostupanjske presude. U točki II. naloženo je tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.365,59 eura u roku od 15 dana.
2. Žalbom koja je pravodobna i dopuštena tu presudu pobija tužitelj Gradska Plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. Zagreb (u daljnjem tekstu: tužitelj) kako navodi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tuženik samo paušalno prigovorio visini tužbenog zahtjeva dok se isključivo protivio njegovoj osnovanosti, da se visina tužbenog zahtjeva stoga može utvrditi na temelju priloženih računa i izvatka iz poslovnih knjiga, da on kao opskrbljivač plina nije nadležan za vršenje obračuna potrošnje plina već je to Operator distribucijskog sustava odnosno Gradska Plinara Zagreb sukladno čl. 47. st.11. Zakona o tržištu plinom ("Narodne novine" broj: 18/18. i 23/20.) te da tuženik nije nikada prigovarao dostavljenim računima. Osim toga ističe da je pored naknade za potrošeni plin potraživao i troškove mjesečne fiksne naknade koju kupci plaćaju temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske iz 2012., sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, što znači da je sud mogao u tom dijelu usvojiti njegov zahtjev. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbe čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je ocijenio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj, a ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti, da je materijalno pravo pravilno primijenjeno na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. U ovom predmetu tužitelj traži isplatu troškova za pružene usluge isporuke plina za razdoblje od ožujka 2018. do svibnja 2019.
8. Sporna je među strankama bila: osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija tuženika te je li tražbina zastarjela, a obzirom na žalbene navode tužitelja sporno je u ovoj fazi postupka da li tužitelj ima pravo na troškove mjesečne fiksne naknade.
9. Ovaj sud ocjenjuje da je temeljem provedenih dokaza pravilno utvrđeno da je tuženik sklopio s tužiteljem ugovor o opskrbi plinom, da se tužiteljevo potraživanje odnosi na tri različita plinomjera i to broj: 24596447 na kojem se nalazi jedno trošilo i broj: 25496457 i 25489224 – na kojem nema trošila, da je tužitelj račune koji se odnose na utuženo razdoblje izdao tek u veljači 2019., da tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo te da je tuženik upisan kao korisnik predmetnih usluga – kao potrošač.
10. Za ta svoja utvrđenja sud prvog stupnja je dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.
11. Pravilno je sud ukinuo platni nalog kojim je tužitelj potraživao isplatu naknade za potrošnju plina na sva tri plinomjera s obrazloženjem u bitnome da tužitelj, na kojem je teret dokaza visine potraživanja, istu nije dokazao odnosno nije dostavio pregled očitanja plinskog brojila jer su izvadak iz poslovnih knjiga i preslici računa jednostrane privatne isprave koje nemaju snagu javnih isprava.
12. Naime, kako je navedeno tužitelj svoje potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga i ispostavljenim računima čiju je vjerodostojnost tuženik osporio. Ocjena je ovog suda da te isprave nemaju dokaznu snagu prema članku 230. st.1. ZPP-a već se radi o privatnim ispravama koje same za sebe nisu dostatne za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva.
12.1. Stoga sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je na tužitelju bio teret dokazivanja visine predmetnog potraživanja i to sukladno čl.7. st.1. i čl. 219. st.1. ZPP-a. Odredbom čl. 16. st.1. i 2. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj: 50/18. – dalje: Opći uvjeti) propisano je da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Potrošnja plina iz stavka 1. ovog članka je isporučena energija plina utvrđena na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno mrežnim pravilima transportnog sustava.
13. Člankom 23. st. 5. Općih uvjeta propisano je da su načini utvrđivanja stanja plina i/ili drugih mjernih uređaja iz st.1. toč.2. ovog članka: očitanje operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili organizatora zatvorenog distribucijskog sustava, očitanje krajnjeg kupca ili procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava, organizatora zatvorenog distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom.
14. Iz navedenog proizlazi da je tuženik trebao raspolagati očitanjem plinskog brojila tuženika temeljem kojeg bi se utvrdila mjesečna potrošnja, a to je osnova za ispostavljanje računa za potrošnju plina.
15. Žalitelj je tijekom postupka kao i u svojoj žalbi ukazivao da svakako ima pravo na naknadu troškova mjesečne fiksne naknade koju kupci plaćaju temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske iz 2012.
16. Na priloženim računima u spisu vidljivo je da je tužitelj tu naknadu obračunao u iznosu od 10,00 kuna (1.33 eura) uvećanu za PDV i to zasebno za sva tri navedena plinomjera.
16.1. Međutim kako je prema odredbi čl. 23. st.1. alineja 14. Općih uvjeta određeno da račun za isporučeni plin, obvezne dijelove propisane posebnim propisima sadrži između ostalog cijenu plina izraženu u kn/kWh te ako je ugovoreno, iznos fiksne naknade izražen u kn/obračunsko razdoblje te kako u spisu ne prileži ugovor o opskrbi plinom, to nije bilo moguće utvrditi da li su stranke ugovorile tu fiksnu naknadu a što je odlučujuće za ovaj predmet.
17. Kako je žalba tužitelja utvrđena neosnovanom a pobijana presuda zakonitom i pravilnom to je odlučeno kao u izreci ove presude (čl. 368. ZPP-a).
U Puli, 14. kolovoza 2025.
Sudac
Helena Poropat
