- 1 -              Revd 3680/2023-2

Broj: Revd 3680/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. G., OIB … iz G. D., II. tužiteljice M. T., OIB … iz D. P., III. tužiteljice D. M., OIB … iz D. P., i IV. tužiteljice N. M., OIB … iz D. P., koje zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika I. T., OIB … iz I., i II. tuženice J. T., OIB … iz Z., koje zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-690/2023-4 od 28. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-419/18-37 od 24. svibnja 2018., na sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-690/2023-4 od 28. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-419/18-37 od 24. svibnja 2018.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. „Da li je žalbeni sud ovlašten bez rasprave drugačije ocijeniti dokaze koje je neposredno izveo i drugačije ocijenio prvostupanjski sud?“

2. „Ukoliko tuženik osporava činjenicu sklapanja ugovora na kome je teret dokaza o postojanju pravnog odnosa između tužitelja i tuženika?“

3. „Na kome je teret dokaza činjenice predaje novčanog zajma, ako nema pisanih dokaza, a iskazi svjedoka su međusobno suprotstavljeni?“

4. „Da li je tuženik dužan utvrđivati negativnu činjenicu, konkretno, da nikada nije primio novčani zajam od tužitelja?“

5. „Da li sud čini bitnu povredu odredbi parničnog postupka ako bez valjane ocjene i obrazloženja o vjerodostojnosti iskaza svjedoka prihvati kontradiktorne iskaze svjedoka?“

Kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi odluke ovoga suda broj Rev-2197/90 od 14.02.1991., Revr-572-03 od 22.04.2004.g., Rev-1379/01 od 21.05.2002.g. i Rev-586/01 od 21.06.2001.

Tuženici se pozivaju i na odredbu čl. 385.a st.2. ZPP-a jer da im je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje u vidu prava na procesnu ravnopravnost, prava na saslušanje, javno i kontradiktorno suđenje, prava na pravnu sigurnost i prava na obrazloženu presudu.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3.Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pravna pitanja ocijenio slijedeće. Sud drugoga stupnja je odluku donio koristeći se ovlaštenjima iz odredbe čl. 373.a ZPP-a. Na taj je način utvrđivao bitne činjenice na temelju već izvedenih dokaza. Pitanjima predlagatelji zapravo daju svoje viđenje mogućnosti primjene te odredbe, a praksa na koju se pozivaju datira iz vremena kada ta odredba nije bila u primjeni pa nije od utjecaja na odluku povodom ovoga zahtjeva. Uz to, predlagateljima treba i odgovoriti da primjena pravila o teretu dokazivanja ovise o činjeničnoj građi svakog pojedinog spora pa su takva pitanja uopćena i nisu pitanja važna za osiguranje pravilne primjene zakona i jednakosti svih u njegovoj primjeni. Stoga u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tuženici se pozivaju i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, s obzirom na gore izneseno nisu učinili vjerojatnim da bi im zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.