Broj: Ppž-3/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Anđe Ćorluka, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv maloljetnika IĐ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), te članka 52. stavka 4. i članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj po branitelju Matku Pavičiću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj: 45. Pp-885/2022 od 25. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2025.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba maloljetnika IĐ i ukida prvostupanjska presuda, te se predmetu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom maloljetnik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te dvaju prekršaja protiv sigurnosti prometa, konkretno djela iz članka 52. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 216. stavka 3. istog Zakona činjenično opisanih u izreci iste, za koja mu je izrečena ukupna novčana kazna 102,26 €, te je na temelju članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 53,09 €.

2. Protiv te presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da je sud odluku donio samo na temelju iskaza svjedoka I s kojim nije u dobrim odnosima, a da sankcija ne odgovara težini djela i društvenoj ugrozi, čime se dovodi u pitanje njegova egzistencija, pa zbog svega navedenog predlaže da se žalba prihvati i presuda ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da u postupku nisu utvrđene odlučne činjenice o kojima ovisi prekršajnopravna sankcija.

5. Naime, u prekršajnom postupku se novčana kazna može izreči maloljetniku koji ima prihode ili imovinu. Iako je u međuvremenu do trenutka donošenja odluke počinitelj postao punoljetan, u vrijeme počinjenja je bio stariji maloljetnik, te se prema njemu primjenjuje odredba članka 71. Prekršajnog zakona koji u stavku 1. propisuje:

„ Novčanu kaznu sud može izreći počinitelju prekršaja starijem maloljetniku koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako utvrdi da s obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba izreći tu kaznu.“

Dakle, pri izricanju novčane kazne maloljetnom počinitelju odlučne činjenice za odluku o takvoj sankciji su ima li isti prihoda ili imovine. Navedena činjenica ne proizlazi iz provedenog postupka s obzirom da je u osobnim podacima navedeno da je bez imovine i mjesečnih prihoda, da je nezaposlen i da ga uzdržava majka. U svojoj obrani žalitelj nije iskazivao na te okolnosti niti je ukazao da ima prihoda, a te činjenice ne proizlaze niti iz socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb Garešnica u kojoj su opisane osobne, obiteljske i socijalne prilike žalitelja.

6. Uzimajući u obzir striktnu odredbu članka 71. stavka 1. Prekršajnog zakona koja propisuje uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi se starijem maloljetniku uopće mogla izreći novčana kazna, činjenično je stanje u odnosu na odlučne fakte o kojima ovisi vrsta sankcije ostalo neutvrđeno.

7. Prvostupanjski sud obrazlažući svoju odluku navodi da se žalitelj može zaposliti i tako ostvariti dohodak te na taj način platiti izrečenu kaznu. Ta konstatacija suda prvog stupnja, iako načelno točna, ne mijenja činjenicu da u postupku nije dokazan neophodni uvjet da bi se uopće mogla izreći novčana kazna, te ne može isključiti primjenu izričite zakonske odredbe.

8. Iako je sukladno članku 89. stavku 1. Prekršajnog zakona, sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju strankama i sudionicima u postupku, navedeno načelo ekonomičnosti, ne smije ograničiti ili isključiti obvezu suda da osigura pravično i zakonito vođenje postupka, pri čemu je sud s jednakom pažnjom dužan utvrditi činjenice koje su na štetu počinitelja i koje mu idu u korist.

9. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti dokaze kako u odnosu na djela prekršaja, tako i u odnosu na činjenice odlučne za prekršajnopravnu sankciju, te donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

10. Imajući sve navedeno u vidu, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r..

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, maloljetnika, branitelja i tužitelja.