REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3594/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Anđe Ćorluka, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠĆ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 20. veljače 2023., broj: 38. Pp-15021/2022-5, na sjednici vijeća 13. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠĆ i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni ŠĆ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) € u roku 10 (deset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen je zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu 99,54 €, te mu je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 39,82 € novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 59,73 €, dok je temeljem članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 39,82 €.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u žalbi ističe u bitnom, da nije kriv i da odluka nije osnovana na zakonu, dasvjedoci otac i sin ĆĆ ne govore istinu i žele mu napakostiti zbog ranijih izuzetno loših odnosa. Nije glasno reproducirao glazbu niti vikao, smanjio je glazbu jer je to policija od njega tražila telefonski a ne zbog toga što je bila stvarno glasna, samo da ne bi imao problema sa susjedima. Upravo zato nije niti psovao jer nije želio probleme, a niti je logično da bi prvo glazbu smanjio, pa potom psovao susjede i galamio. S obzirom da se odluka temelji na lažnim iskazima, predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak u kojem će se provesti suočenje njega sa svjedocima, te donijeti pravedna presuda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žalitelja.
Činjenično stanje je prvostupanjski sud utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenika i iskaza svjedoka – okrivljenikovih susjeda Š i ĆĆ, te čitanja dokumentacije u spisu.
6. Obranu okrivljenika i provedene dokaze prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Analizom provedenih dokaza i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, prvostupanjski sud je utvrdio da je žalitelj predmetne zgode postupao na način opisan u izreci pobijane presude, za svoju odluku dao je razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika.
7. Što se tiče žalbenog navoda koji se odnose na neistinitost iskaza svjedoka s kojima je žalitelj u veoma lošim susjedskim odnosima, ističe se da su svjedoci iskazivali na temelju osobnih saznanja, a prvostupanjski je sud prihvatio njihovo svjedočenje. Okolnost da su žalitelj i svjedoci u ranijim lošim odnosima, ne predstavlja razlog koji bi pri prosudbi iskaza upućivao da bi svjedoci iskazivali s isključivom svrhom da lažno terete i naštete okrivljeniku. Stoga s te osnove nije bilo razloga za sumnju da bi se radio o „namještenim“ i dogovorenim lažnim iskazima sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji, te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđeno da je okrivljenik ostvario zakonska obilježja prekršaja. Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazima svjedoka, ne dovodi do nezakonitosti presude, a pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.
9. Stoga je prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
10. U odnosu na dokazni prijedlog istaknut u žalbi, da je potrebno provesti suočenje između okrivljenika i svjedoka, ističe se da tijekom postupka niti okrivljenik niti ovlašteni tužitelj nisu predložili izvođenje navedenog dokaza, a nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji okrivljenika, te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđeno da je okrivljenik ostvario zakonska obilježja prekršaja. Osim toga, treba istaknuti da su sve činjenice i dokazi navedeni u predmetnoj žalbi, postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka i okrivljenik je za njih znao pa, sukladno članku 193. stavku 5. Prekršajnog zakona, njihovo iznošenje u žalbenom postupku nije dopušteno.
11. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.
12. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
13. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, blaža vrsta kazne - novčana kazna koja je izrečena u iznosu 99,54 € nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri cijenio prilikom odmjeravanja kazne, a po ocjeni ovog suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenom novčanom kaznom.
14. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
15. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.
16. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
