Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-251/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković predsjednice vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Jugoslava Purana i LN iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi broj P-236/2022-16 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 13. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi broj P-236/2022-16 od 28. veljače 2023.;

a) preinačuje u odluci o troškovima postupka u točki III. izreke tako da točka III. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u svoti od 1.005,76 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. veljače 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

b) potvrđuje u točkama I., II. i IV. izreke

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u člancima 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 718-50-3818667 sklopljenog dana 29. studenog 2006. između tužitelja AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, na iznos od 19.878,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važeće na dan korištenja kredita kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.681,08 eur / 20.200,59 kn1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s tim da kamata teče na iznos od:

- 67,67 kn od 31.10.2008.

- 87,25 kn od 31.12.2008.

- 101,36 kn od 31.01.2009.

- 107,74 kn od 28.02.2009.

- 92,27 kn od 31.03.2009.

- 95,70 kn od 30.04.2009.

- 68,20 kn od 31.05.2009.

- 47,95 kn od 30.06.2009.

- 53,34 kn od 31.07.2009.

- 64,01 kn od 31.08.2009.

- 63,08 kn od 30.09.2009.

- 52,29 kn od 31.10.2009.

- 72,54 kn od 30.11.2009.

- 88,77 kn od 31.12.2009.

- 111,86 kn od 31.01.2010.

- 106,57 kn od 28.02.2010.

- 137,90 kn od 31.03.2010.

- 131,96 kn od 30.04.2010.

- 143,54 kn od 31.05.2010.

- 243,83 kn od 30.06.2010.

- 223,19 kn od 31.07.2010.

- 286,26 kn od 31.08.2010.

- 264,47 kn od 30.09.2010.

- 229,41 kn od 31.10.2010.

- 303,37 kn od 30.11.2010.

- 397,46 kn od 31.12.2010.

- 330,84 kn od 31.01.2011.

- 354,20 kn od 28.02.2011.

- 324,48 kn od 31.03.2011.

- 329,82 kn od 30.04.2011.

- 455,95 kn od 31.05.2011.

- 468,23 kn od 30.06.2011.

- 571,85 kn od 31.07.2011.

- 517,89 kn od 31.08.2011.

- 458,82 kn od 30.09.2011.

- 448,65 kn od 31.10.2011.

- 444,14 kn od 30.11.2011.

- 472,08 kn od 31.12.2011.

- 496,43 kn od 31.01.2012.

- 499,70 kn od 29.02.2012.

- 482,85 kn od 31.03.2012.

- 494,22 kn od 30.04.2012.

- 502,01 kn od 31.05.2012.

- 488,91 kn od 30.06.2012.

- 492,36 kn od 31.07.2012.

- 482,54 kn od 31.08.2012.

- 461,32 kn od 30.09.2012.

- 483,94 kn od 31.10.2012.

- 494,79 kn od 30.11.2012.

- 487,19 kn od 31.12.2012.

- 444,52 kn od 31.01.2013.

- 480,77 kn od 28.02.2013.

- 483,93 kn od 31.03.2013.

- 469,73 kn od 30.04.2013.

- 425,55 kn od 31.05.2013.

- 424,42 kn od 30.06.2013.

- 435,27 kn od 31.07.2013.

- 452,67 kn od 31.08.2013.

- 476,77 kn od 30.09.2013.

- 464,34 kn od 31.10.2013.

- 473,14 kn od 30.11.2013.

- 484,28 kn od 31.12.2013. sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.055,53 eur / 7.953,03 kn1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 28. veljače 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 746,25 eur / 5.622,62 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena tekućom od 28. veljače 2023. do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba izjavljena protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a djelomično je osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članka 1. i 7. Ugovora o kreditu 718-50-3818667 od 29. studenoga 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak (CHF) i zahtjev za isplatu novčane svote od 2.681,08 eura iz osnove stjecanja bez osnove na ime tečajne razlike.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovor i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 19.878,54 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju ugovora tužitelju odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od CHF 19.878,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca;

- da je tužitelj otplatio kredit,

- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao,

- da je razlika mjesečnih uplata, koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 2.681,08 EUR.

9. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog kojih smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

11. Prigovor zastare sud je otklonio uz obrazloženje da je zastarni rok od 5 godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12.od 14. lipnja 2018. iz čega zaključuje da, s obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 9. ožujka 2022., nije nastupila zastara.

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

13. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

14. U ocjeni važnijih žalbenih navode prema članku 375. stavka 1. ZPP-a, valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljio na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao.

14. 1 U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime postavlja pitanje uloge suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik na ovu okolnost nije predložio dokaze.

15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivosti valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (prema članku 502.c ZPP-a).

16. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojom je utvrđena ništetnost. Presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17, 14. lipnja 2018. Kako je tužba podnesena 9. ožujka 2022. nije istekao opći zastarni rok od pet godina pa je pravilno sud odbio prigovor zastare.

18. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

19. Međutim prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka odmjerivši tužitelju za sastav podneska od 16. siječnja 2023. iznos od 49,77 EUR prema Tarifnom broju 8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

19.1. Za sastav navedenog podneska kojim tužitelj potraživanje iskazuje u dvije valute zbog stupanja na Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) kojim je u članku 13. stavku 1. propisano da se s danom 1. siječnja 2023. euro uvodi kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja te je propisana obveza dvojnog iskazivanje koja započinje od dana stupanja na snagu zakona, tužitelju ne pripada naknada, budući je u vrijeme podnošenja tog podneska dvojno iskazivanje bila zakonska obveza suda.

19.2. Zbog toga tužitelju ne pripada pravo na nagradu za sastav navedenog podneska zbog čega je trebalo preinačiti odluku o troškovima postupka te za iznos od 49,77 EUR umanjiti obistinjene troškove postupka. Zbog navedenog je valjalo odlučiti kao pod točkom I. a. izreke.

20. Tuženiku ne pripada nagrada odvjetniku za zastupanje za sastav žalbe jer je u žalbenom postupku uspio djelomično i samo u odnosu na sporednu tražbinu - troškove postupka.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I. b. temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u točki I. a. temeljem članka 380. točke. 3. ZPP-a, a u vezi s člankom 166. stavka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 13. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković