Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-379/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković predsjednice vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marijana Fosin i Božice Petak Vujec, u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-309/2024-15 od 24. travnja 2025., u sjednici održanoj 13. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu ( točkama I., II. i IV. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-309/2024-15 od 24. travnja 2025.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 320-50-3448971 od 9.5.2006. sklopljen između RĐ iz [obrt], [adresa] i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, solemniziranog po javnom bilježniku Jagodi Vajdić-Sevšek iz Varaždina, Pavlinska 5, pod brojem OU-555/2006-1 10.5.2006., koji glasi: "Kredit se otplaćuje u ... mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za

CHF važećem na dan dospijeća …"

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici RĐ (ranije R) RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 611,96 EUR (slovima: šeststotinajedanaest eura i devedesetšest centi), sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 30. studeni 2007.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2007.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2008.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 29. veljača 2008.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2008.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 30. travanj 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 30. rujan 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. listopad 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 30. studeni 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2009.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 28. veljača 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. travanj 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. rujan 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. listopad 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. studeni 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 28. veljača 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. travanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. rujan 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. listopad 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. studeni 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 28. veljača 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. travanj 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2011.

iznos 10,28 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2011.

iznos 10,28 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2011.

iznos 10,16 EUR sa kamatom od 30. rujan 2011.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. listopad 2011.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. studeni 2011.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2011.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 29. veljača 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. travanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. rujan 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. listopad 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. studeni 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2013.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 28. veljača 2013.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2013.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. travanj 2013.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2013.,

u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici RĐ (ranije R) RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplati iznos od 2.120,02 EUR (slovima: dvijetisućestotinudvadeset eura i dva centa), sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

iznos 13,61 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2010.

iznos 25,05 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2010.

iznos 26,51 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2010.

iznos 71,71 EUR sa kamatom od 30. rujan 2010.

iznos 29,03 EUR sa kamatom od 31. listopad 2010.

iznos 35,27 EUR sa kamatom od 30. studeni 2010.

iznos 26,77 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2010.

iznos 41,77 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2011.

iznos 43,10 EUR sa kamatom od 28. veljača 2011.

iznos 40,92 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2011.

iznos 41,11 EUR sa kamatom od 30. travanj 2011.

iznos 36,59 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2011.

iznos 58,89 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2011.

iznos 72,48 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2011.

iznos 65,31 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2011.

iznos 57,74 EUR sa kamatom od 30. rujan 2011.

iznos 56,51 EUR sa kamatom od 31. listopad 2011.

iznos 55,45 EUR sa kamatom od 30. studeni 2011.

iznos 57,97 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2011.

iznos 62,88 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2012.

iznos 63,26 EUR sa kamatom od 29. veljača 2012.

iznos 60,76 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2012.

iznos 62,62 EUR sa kamatom od 30. travanj 2012.

iznos 63,68 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2012.

iznos 62,22 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2012.

iznos 61,95 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2012.

iznos 61,29 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2012.

iznos 57,97 EUR sa kamatom od 30. rujan 2012.

iznos 61,02 EUR sa kamatom od 31. listopad 2012.

iznos 62,34 EUR sa kamatom od 30. studeni 2012.

iznos 61,27 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2012.

iznos 56,38 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2013.

iznos 59,03 EUR sa kamatom od 28. veljača 2013.

iznos 60,49 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2013.

iznos 59,56 EUR sa kamatom od 30. travanj 2013.

iznos 287,51 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2013.,

u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnom i odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu pobliže navedenog u točci I. izreke ove presude temeljem koje je glavnica vezana uz valutu CHF.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.046,66 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve to u roku 15 dana"

2. Protiv točke I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članka 7. Ugovora o kreditu broj 320-50-3448971 od 9. svibnja 2006. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, i to u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica i kamata, kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 611,96 EUR iz osnove preplaćenih kamata i novčane svote od 2.120,02 EUR iz osnove tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora, sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku po redu dospjeća navedenim u točki II. izreke prvostupanjske presude.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovor i to tuženik kao kreditor, a tužiteljica kao korisnica kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti od 19.523,70 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužiteljici odobren kredit u iznosu od u 19.523,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca;

- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao;

- da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te se mijenjala nakon sklapanja ugovora,

- da razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 2.120,02 EUR;

- da razlika mjesečnih uplata zbog preplaćenih kamata zbog rasta kamatne stope iznosi 611,96 EUR.

8. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta (CHF) uz koju je vezana glavnica i kamata ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u Ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

9. Prvostupanjski je sud pravomoćnom presudom broj P-713/2019-34 od 11. listopada 2022. utvrdio ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz razloga što ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja Ugovora, na valjan i razumljiv način tužiteljici objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

9.1. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. važećeg ZZP/14.

10. U odnosu na dio zahtjeva da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata (švicarski franak) ništetna sud je zaključio da presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i Ugovor.

10.1. Ugovorna odredba je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužiteljice kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u Ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna valutna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku.

10.2. Navedeno postupanje je prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena jer se i kamata plaća u istoj valuti tj. u CHF, a čime su promjenljivi i neizvjesni bitni elementi ugovora pa sud zaključuje da se radi o nepoštenoj, a time i ništetnoj odredbi.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP-a prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio zaključivši da je zastara zahtjeva za stjecanje bez osnove iz osnove promjenjive kamatne stope počela teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži isplatu stečenog bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10, koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Kako je parnični postupak započeo podnošenjem tužbe 10. lipnja 2019, pravilan je zaključak o neosnovanosti prigovora zastare.

13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica platila tuženiku više nego što bi bila platila da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužiteljici budući je isto stekao bez osnove.

14. Ispitujući presudu prema članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

15. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužiteljica pozvala, budući stranke nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

15.1. Žalitelj u žalbi navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime dovodi u sumnju ulogu suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivne presude pozivom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

15.2. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane obveze, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana, odlučila sklopiti Ugovor, a te činjenice tuženik nije dokazao.

15.3. Tuženik je u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom odustao od dokaza saslušanjem tuženikove djelatnice ZĐ na okolnosti da su tužiteljici tijekom predugovorne faze objašnjene sve posljedice vezane za fluktuaciju tečaja CHF.

16. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe (prema članku 502.c ZPP-a).

17. U osvrtu na žalbene navode koji se tiču promjenjive kamatne stope valja kazati da tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze, niti u žalbi tvrdi da je tužiteljici, u ugovornoj fazi dao informaciju o svim parametrima koji će utjecati na njezinu odluku o promjeni kamatne stope, jer bi tek to značilo potpunu informiranost tužiteljice kao potrošača za donošenje valjane odluke. Naknadna obavijest o tome koliko iznosi kamata i kako se reflektira na tužiteljičinu ugovornu obvezu otplate kredita, kada je tužiteljica već zaključila Ugovor s takvom ugovornom odredbom, ne može predmetnu ugovornu obvezu učiti poštenom, niti se odgovornost za nepoštenost ugovorne odredbe može prebaciti na tužiteljicu što tuženik pokušava tvrdeći kako tužiteljica nije trebala ući u ugovorni odnos ako joj predmetna odredba nije bila razumljiva.

18. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor zastare potraživanja pravilno odredivši početak tijeka zastarnog roka od pet godina, a budući je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019. nije protekao rok zastare od pet godina.

19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

20. Suprotno žalbenim navodima pravilna je odluka prvostupanjskoga suda o troškovima parničnog postupka. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor, pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a.

21. Kako je žalba tuženika odbijena, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti (točka II. izreke ove drugostupanjske odluke).

22. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 13. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković