Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7634/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. BI zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 1. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-1459/2024-36 od 12. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. BI kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. JI se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, okr. JI je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima za koji mu je izrečena novčana kazna 660,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne u roku 30 dana po pravomoćnosti, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 100,00 eura.

1.1. Istom presudom su okrivljeniku na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, izrečene zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine te zaštitna mjera zabrane odlaska u inozemstvo na sve nogometne utakmice u kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave u trajanju od jedne godine.

2. Protiv te presude okr. JI je pravodobno putem branitelja, odvjetnika Sebastiana Miše iz Odvjetničkog društva Miše & Pavić d.o.o. u Zagrebu, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a podredno, preinačiti pobijanu presudu i okrivljenika osloboditi optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Suština žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka svodi se na tvrdnju da u postupku nisu bili ispunjeni uvjeti za izvan raspravno ispitivanje svjedoka DI dana 28. svibnja 2024., kao i da je do odgode prethodne glavne rasprave zakazane za 26. travnja 2024. došlo zbog neuredne dostave poziva branitelju Toniju Ivandiću, a da je do odgode glavne rasprave zakazane za 28. svibnja 2024. došlo zbog ne dostavljanja drugostupanjske odluke tom branitelju, dakle, ne djelovanjem okrivljenika već suda, zbog čega je i do izvan raspravnog ispitivanja navedenog svjedoka te naknadnog čitanja tog iskaza na glavnoj raspravi, umjesto provođenjem suočenja između oprečnih izjava okrivljenika i svjedoka, sud došao nepoštivanjem procesnih odredbi što je dovelo do povrede načela neposrednosti.

5.1. Ovime okrivljenik sadržajno ističe relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a, odnosno, povredu prava obrane zbog nepravilne primjene odredbi čl. 167. st. 3. i st. 7. PZ-a.

5.2. Međutim, iako je točno da su glavne rasprave zakazane za 26. travnja 2024. i 28. svibnja 2024., odgođene zbog propusta suda, a ne krivnjom okrivljenika (na prvu sud nije pozvao i drugog branitelja, odvjetnika Tonija Ivandića sukladno čl. 145. st. 6. t. 5. PZ-a, a drugu je odgodio zbog ne dostavljanja branitelju ukinute presude drugostupanjskog suda u ovom predmetu), isto u konkretnom slučaju nije utjecalo na presudu, kao niti na kasnijoj raspravi pročitan iskaz pravilno izvan raspravno ispitanog svjedoka DI **.**.2024. Naime, budući da su za glavnu raspravu zakazanu za 28. svibnja 2024. i okrivljenik i branitelj uredno pozvani, a okrivljenik nije pristupio niti je opravdao izostanak, sud je odlučio istu ipak ne održati očito smatrajući da okolnost što branitelju do održavanja te glavne rasprave nije uručena presuda drugostupanjskog suda, predstavlja ne ispunjenje uvjeta za održavanje glavne rasprave na kojoj je potrebna nazočnost okrivljenika jer bi suprotno utjecalo na pravilno donošenje presude u smislu čl. 167. st. 3. PZ-a pa je izvan raspravno ispitao prisutnog svjedoka DI. Zapisnik o ispitivanju tog svjedoka je pročitao na sljedećoj glavnoj raspravi (održanoj 9. srpnja 2024.), sukladno čl. 167. st. 7. PZ-a. Navedena odredba propisuje da sudac može, ako se nisu ostvarili uvjeti za održavanje glavne rasprave (propisani u čl. 167. st. 3. PZ-a), izvan rasprave ispitati svjedoka koji se odazvao pozivu te da će se zapisnik o njegovom ispitivanju pročitati na raspravi u kasnijem dokaznom postupku.

5.3. Ovdje je potrebno istaknuti i da je okrivljenik prilikom primanja na znanje poziva za glavnu raspravu 28. svibnja 2024., imao saznanja da će se na istu raspravu pozvati i prisutni svjedok DI, koji je također primio poziv na Zapisniku o glavnoj raspravi od 26. travnja 2024. za raspravu 28. svibnja 2024. Dakle, okrivljenik je mogao razumno predvidjeti da će se na novoj glavnoj raspravi 28. svibnja 2024. ispitati svjedok optužbe, policijski službenik DI. Stoga je okrivljeniku pružena mogućnost kontradiktornog raspravljanja u postupku te osporavanja iskaza svjedoka (pa i mogućim suočenjem), koju nije iskoristio nedolaskom na glavnu raspravu 28. svibnja 2024. Osim toga, izvan raspravnom ispitivanju navedenog svjedoka je bio prisutan branitelj okrivljenika koji je istome postavljao detaljna pitanja na koja je svjedok odgovarao. S obzirom da je sukladno čl. 167. st. 7. PZ-a iskaz svjedoka DI pročitan na glavnoj raspravi 9. srpnja 2024. za koju su okrivljenik i branitelj uredno primili pozive, a nisu pristupili, okrivljeniku nije povrijeđeno pravo obrane zbog nemogućnosti neposrednog ispitivanja svjedoka kako se to ukazuje u žalbi.

5.4. Slijedom toga, nije ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a koja se ističe u žalbi.

6. Nadalje, iz navoda žalbe proizlazi da ispitani svjedok DI nije pravilno upozoren sukladno odredbama PZ-a i supsidijarno, Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje ZKP/08), budući da na to izravno upućuje odredba čl. 173. PZ-a, odnosno da sadržaji upozorenja nisu uneseni u Zapisnik o izvan raspravnom ispitivanju tog svjedoka pa da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a.

6.1. Međutim, iz Zapisnika o izvan raspravnom ispitivanju svjedoka DI (str. 95 spisa) jasno je vidljivo da je taj svjedok upozoren na sadržaj iz odredbe čl. 288. st. 3. ZKP/08 koji je ubilježen u Zapisnik (da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo) pa se sukladno odredbi čl. 300. st. 1. t. 5. ZKP/08 iskaz tog svjedoka mogao upotrijebiti kao dokaz u postupku, a svjedoku je ukazano i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. ZKP/08.

6.2. Iz tog razloga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi ističe i ovu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

7. Žalbenim navodima kojima osporava pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja, okrivljenik u bitnome ističe da je prvostupanjski sud trebao suočiti okrivljenika i svjedoka DI koji nema neposrednih saznanja i nije nikada vidio okrivljenika već saznanja crpi iz video snimke pa je njegov iskaz neuvjerljiv i kontradiktoran, te su njihovi iskazi međusobno oprečni jer je okrivljenik naveo da je bio „izguran iz kaveza“, dok je svjedok naveo da je „po snimci vidljivo da je ogradu preskočio, a ne da je bio izguran“, zatim da iz pobijane presude nije jasno je li sud izvršio uvid u video snimku događaja u koju obrana nije imala uvid i koja ne prileži spisu ili u fotografije koje su navodno nastale iz snimke, a iz kojih se ne može ni u kom slučaju utvrditi identitet okrivljenika, kojeg sudac nikada nije neposredno vidio. Ističe i da niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je okrivljenik „prošao kroz prethodno probijenu zaštitnu ogradu koja dijeli gledateljski od natjecateljskog prostora“ zbog čega odlučne činjenice nisu pravilno i potpuno utvrđene.

7.1. Ovakvim navodima okrivljenik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ga tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, koju ovaj sud smatra pravilnom. Prije svega, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza (uvida u video snimku i iskaza svjedoka DI) i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, i po ocjeni ovog suda je iskaz svjedoka DI vrlo životan, bez nelogičnosti te u suglasju s rezultatima utvrđenim pregledavanjem video snimke iz kojih proizlazi da je okrivljenik za vrijeme trajanja nogometne utakmice neovlašteno ušao u natjecateljski prostor nogometnog stadiona „Rujevica“ tako što je prošao prethodno probijenu zaštitnu ogradu. Nadalje, sam svjedok je detaljno opisao da je „uočio gospodina BI kako (da) je uskočio u teren“ i da nije moguće da je bio izguran jer „da se gospodin popeo na ogradu i skočio“ te da se „sjeća da je okrivljenika uhvatio za odjeću, izveo na izlaz jug, spoj zapadne i južne tribine, a gospodin da je bio pod nadzorom tako da nije pružao otpor“. Stoga je vidljivo da je svjedok imao neposredna saznanja o događaju, o kojem je iskazivao u slobodnom iznošenju kao i odgovarajući na pitanja branitelja, pa nije dovedena u sumnju vjerodostojnost njegovog iskaza.

7.2. Što se tiče navoda žalbe okrivljenika kojima pokušava dovesti u pitanje postojanje i vjerodostojnost video snimke s nogometne utakmice, ističe se da spisu nedvojbeno prileži navedena snimka, da iz presude i Zapisnika o glavnoj raspravi od 9. srpnja 2024. jasno proizlazi da je snimka pregledana i sud utvrdio bitne činjenice koje iz nje proizlaze te da je isti dokaz ocijenio samostalno i dovodeći ga u vezu s fotografijama koje prileže spisu i iskazom svjedoka. Zaključak prvostupanjskog suda da je i iz fotografija u spisu i video snimke nedvojbeno utvrđeno da je upravo okr. JI bio taj koji je prešao zaštitnu ogradu i ušao u natjecateljski prostor za vrijeme trajanja nogometne utakmice, jasan je i logičan zbog činjenice da je sud osobno vidio okrivljenika na prvoj glavnoj raspravi zakazanoj (i odgođenoj) 26. travnja 2024. kada se osobno uvjerio da je na raspravu (uz ostale sudionike) pristupio i okr. JI (str. 77 spisa).

7.3. Sve provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje razloge prihvaća i ovaj sud. Stoga su bezuspješni navodi žalbe kojima okrivljenik pokušava obezvrijediti iskaz ispitanog svjedoka koji je nadasve sigurno i jasno opisao tijek i način utvrđivanja događaja i identitet okrivljenika, dok okrivljenik niti navodima žalbe nije učinio nimalo vjerojatnim svoju obranu da nije počinio prekršaj za koji se tereti pa niti za ovaj sud nema dvojbe da se doista radi o okrivljeniku počinitelju predmetnog prekršaja.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a, jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

9. Razmatrajući odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Naime, okrivljeniku je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna za prekršaj za koji je kao teža kazna propisana i kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a potom i novčana kazna u najnižem iznosu novčane kazne propisane za ovaj prekršaj, iz čega je evidentno da je prvostupanjski sud dovoljno cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika te je takva novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, suprotno žalbenim navodima. Nije u pravu okrivljenik kada ističe da mu se ne može otegotnom okolnošću cijeniti osuđivanost zbog javnog reda i mira, budući da je i „ranije ponašanje počinitelja“, okolnost koju sud uzima u obzir prilikom određivanja vrste i mjere kazne sukladno čl. 36. st. 2. PZ-a. Upravo činjenica da je okrivljenik pravomoćno ranije osuđen (u vrijeme donošenja prvostupanjske presude je prema Potvrdi Ministarstva pravosuđa okrivljenik bio pravomoćno osuđivan zbog više prekršaja, između ostalog i zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok je u trenutku rješavanja u ovom drugostupanjskom postupku nastupila rehabilitacija za te prekršaje osim za prekršaj zlouporabe droge - presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp-4310/2023 od 29. listopada 2023.) ukazuje na okrivljenikovo nepoštivanje pravnog poretka, pri čemu nije od važnosti zbog kojih konkretno prekršaja je osuđen.

10. Nadalje, žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno izrečenim zaštitnim mjerama zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju, te odlaska u inozemstvo na sve nogometne utakmice tog kluba i hrvatske reprezentacije, u istom trajanju s obvezom predavanja putne isprave, okrivljenik navodi da su te mjere nezakonite, neosnovane i neprovedive te neopravdane i nesvrsishodne kao i nedovoljno određene jer nije jasno na koju vrstu športskih natjecanja se odnose i da li se uopće radi o športskim natjecanjima, a suprotne su i sudskoj praksi.

10.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da su izrečene zaštitne mjere jasno i konkretno određene jer se odnose na zabranu prisustvovanja okrivljeniku upravo svim vrstama nogometnih utakmica na području Republike Hrvatske i u inozemstvu u kojima sudjeluje navedeni klub i reprezentacija te po ocjeni ovog suda ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu vrste športskih natjecanja na koja isti ne smije pristupiti. Nadalje, prvostupanjski je sud opravdano okrivljeniku izrekao predmetne zaštitne mjere imajući u vidu da je isti proglašen krivim za prekršaj iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima koji predstavlja teži oblik kršenja propisa iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti kao i da takvo ponašanje predstavlja ugrožavanje ostalih navijača i gledatelja, a što upućuje na opasnost da bi okrivljenik odlaskom na nogometne utakmice na kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija mogao ponoviti prekršaj. Stoga je i po stavu ovog suda, izricanje predmetnih zaštitnih mjera u konkretnom slučaju nužno zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja vezanih uz športska natjecanja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te su razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju opasnosti okrivljenika u vezi s mogućim prekršajima, sve sukladno čl. 51.a PZ-a.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 70,00 eura, dakle blizu donjeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.