Broj: Ppž - 1834/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Anđe Ćorluka, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CK i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019. i 84/2021.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 8. listopada 2024., broj: Pp - 5722/2021-20, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 8. listopada 2024., broj: Pp - 5722/2021-10, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. CK oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994), dok su na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. NK i okr. OK oslobođene optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinile prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, odlučeno da troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u žalbi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine u odnosu na sve okrivljenike i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Međutim, u pravu je ovlašteni tužitelj kada ističe da je u provedenom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer su utvrđene sve činjenice koje čine zakonsko obilježje prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret.
U odnosu na okr. NK i okr. OK:
5.1. Iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku o oslobođenju od prekršajne odgovornosti okr. NK i okr. OK obrazložio na način da je naveo: „…Po tumačenju ovog suda, polijevanje vodom nije radnja koja bi se podvela pod „primjenu fizičke sile“ odnosno tjelesno nasilje u smislu odredaba Zakona o zaštiti od naislja u obitelji jer bi se tada radilo o ekstenzivnom tumačenju zakonskog opisa tog djela prekršaja…“.
5.2. Međutim, iako je u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da radnja „polijevanja vodom“ ne predstavlja izravan fizički napad na drugu osobu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radnja opisana kao „međusobno polijevanje vodom“ može se tumačiti kao fizički oblik nasilja u obitelji.
5.3. Odredbom članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisano je;
„Nasilje u obitelji je:
1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.“.
5.3.1. Imajući u vidu zakonsku definiciju fizičkog odnosno tjelesnog oblika nasilja u obitelji jasno je da tjelesno nasilje čini član obitelji koji prema drugoj osobi, primjeni fizičku silu neovisno o tome je li uslijed primjene fizičke sile kod druge osobe nastupila tjelesna ozljeda.
5.3.2. U konkretnom slučaju, radnja „polijevanja vodom“ svakako je radnja koja u sebi sadrži nasilje prema drugoj osobi odnosno napad na tjelesni integritet druge osobe budući da polijevanje vodom izaziva kod druge osobe veću ili manju tjelesnu neugodu, pa je u tom pravcu i prvostupanjski sud trebao razmatrati radnju međusobnog polijevanja okr. NK i okr. OK, neovisno o činjenici da uslijed takvog ponašanja kod okrivljenica nije nastupila tjelesna ozljeda. Naime, sama činjenica da polijevanje vodom izaziva tjelesnu reakciju kod druge osobe, po ocjeni ovog suda, ukazuje na činjenicu da se „polijevanje vodom“ može smatrati kao napad na tjelesni integritet druge osobe, a time i kao ostvarenje bitnih obilježja tjelesnog nasilja u smislu odredbe članka 10. stavak 1. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. može
5.3.3. Iz naprijed navedenih razloga nisu prihvatljivi razlozi prvostupanjskog suda na kojim temelji svoju odluku o oslobođenju okr. NK i okr. OK od prekršajne odgovornosti za djelo koje ime se stavlja na teret.
U odnosu na okr. CK:
6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o oslobođenju okr. CK od prekršajne odgovornosti utemeljio na iskazu svjedoka PK čiji iskaz je ocijenio neuvjerljivim, a sve zbog ponašanja svjedoka PK odnosno činjenice da isti nije imao potrebu sići i pomoći svojoj ženi OK, koju je prema činjeničnom opisu prekršaja okr. AK udario dva puta nogom u stražnjicu.
6.1. Međutim, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona budući da se pobijana prvostupanjska presuda, u odnosu na okr. CK temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona, konkretno, i to na iskazu svjedoka PK, koji nije pravilno i zakonito poučen o svojim pravima i dužnostima, odnosno, nije ispitan sukladno odredbama članka 173. Prekršajnog zakona u vezi sa člankom 288. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012. - Odluka i Rješenje USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.) o ispitivanju svjedoka.
6.2. Odredbom članka 173. Prekršajnog zakona propisano je, da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, a iz zapisnika o ispitivanju svjedoka PK (list 43-44 spisa) jasno je vidljivo da u predmetnom Zapisniku nije ubilježeno da je navedeni upozoren na svoja prava sukladno gore navedenom zakonskim odredbama.
6.2.1. Prema odredbi članka 300. stavak 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupku, propisano je da se, iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz članka 288. stavak 3. tog Zakona, nisu ubilježena u zapisnik.
6.2.2. Odredbom članka 288. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, propisano je;
„(3) Nakon toga svjedok će se upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. stavku 1. ovog Zakona i to će se upozorenje unijeti u zapisnik.“
Odredbom članka 286. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku, propisano je:
„(1) Svjedok nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti. O tome će tijelo koje vodi postupak poučiti svjedoka.“.
6.3. Iz Zapisnika o ispitivanju svjedoka PK (list 43-44 spisa) proizlazi da isti od stane prvostupanjskog suda nije propisno upozoren u smislu članka 288. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (dakle, da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo te da nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti), obzirom da su navedena upozorenja izostala u konkretnom slučaju.
6.4. Kako dakle, upozorenja iz članka 288. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, svjedoku PK nisu ubilježena u zapisnik o njegovom ispitivanju, radi se o nezakonitom dokazu koji se, sukladno članku 300. stavak 1. točki 5. Zakona o kaznenom postupku, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, pa se i na takvom dokazu ne može temeljiti utvrđeno činjenično stanje i odluka o krivnji okr. CK.
6.5. Osim naprijed navedenog, prvostupanjskom sudu se ukazuje da okolnost kako se svjedok PK ponašao u konkretnom događaju, ne može biti odlučna za ocjenu uvjerljivosti odnosno neuvjerljivosti njegovog iskaza, a posebno imajući u vidu da je svjedok TK izričito i suglasno iskazu okr. OK iskazivao o ponašanju okr. CK u događaju inkriminirane prilike, odnosno da je okr. OK udario dva puta nogom u stražnjicu. U tom smislu, ističe se da prvostupanjski sud nije niti razmatrao zašto se svjedok PK ponašao na način kako se ponašao pa ako je njegovo ponašanje u događaju inkriminirane prilike cijenio kao odlučujuće za ocjenu uvjerljivosti trebao je barem ispitati svjedoka zašto se ponašao na opisani način, a potom dati ocjenu ponašanja svjedoka u događaju inkriminirane prilike.
7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, provesti sve već provedene dokaze, po potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti i u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.
8. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. točka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 13. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
