Broj: Ppž-7228/2025
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NS, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. NS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 5. travnja 2024., broj: Pp-113/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. NS, ukida prvostupanjska presuda te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je okr. ČS proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 300,00 eura, uz mogućnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 60 dana od primitka pravomoćne presude, te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi i trošak prekršajnog postupka od 20,00 eura.
2. Protiv te presude je okrivljenik putem braniteljice Ane Buljan, odvjetnice u Zadru, pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući prihvatiti žalbu, preinačiti presudu te osloboditi okrivljenika optužbe.
3. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje PZ), ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što se osnovano ističe u žalbi.
4. Osnovano okr. ČS pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da odlučne činjenice u vezi bitnih obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje se okrivljeniku stavlja na teret, nisu nesporno utvrđene. U žalbi se u bitnome ističe da iskaz svjedokinje LS koji je sud prihvatio kao vjerodostojan jer je bila uznemirena prilikom svjedočenja pred sudom o događaju od prije dvije godine, ne može biti dostatan razlog za prihvaćanje iskaza vjerodostojnim, a niti može biti dostatan za osuđujuću presudu. Navodi se da je sud trebao ispitati razloge njene uznemirenosti, umjesto paušalnog zaključka o vjerodostojnosti tog dokaza i na njemu utvrđenih odlučnih činjenica. Ističe da je motiv lažnog iskazivanja svjedokinje bio parnični postupak radi odluke o roditeljskoj skrbi, a da okrivljenik nije postupao na način na koji ga se tereti, potvrđuje da to ponašanje nije vidjelo ni čulo maloljetno dijete, niti drugi prolaznici pa opis događaja od strane oštećene nije životan ni logičan pa prvostupanjski sud nije mogao bez dvojbe utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti.
4.1. Iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da okr. ČS decidirano poriče prekršaj koji mu je stavljen na teret, dok iz iskaza svjedokinje, žrtve LS ispitane pred sudom proizlazi da se okrivljenik u nazočnosti njihovog zajedničkog djeteta, na Trgu Gospe Loretske u Zadru, „derao, unosio joj se u facu“ te ju „vrijeđao riječima kojih se točno ne sjeća“ i rekao joj: „Tebi neće pasti dlaka s glave, ali tvog supruga neće rođena majka prepoznati“, nakon čega su ušli u crkvu. Iz prvog dijela iskaza svjedokinje je vidljivo da se ponašanje okrivljenika sastojalo u vrijeđanju i vikanju na svjedokinju, ali bez sadržaja konkretnih izraza, koje se zbog toga ne može podvesti pod psihičko nasilje 8bez obzira na njenu uznemirenost ili povredu dostojanstva), suprotno zaključku prvostupanjskog suda. Naime, za počinjenje prekršaja verbalnom komunikacijom je odlučan sadržaj izgovorenih riječi jer se tek iz konkretnih izraza i riječi može utvrditi radi li se o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da bi se nekoga moglo smatrati žrtvom nasilja u smislu odredaba tog zakona. Nadalje, u takvoj situaciji kada nisu vidljive eventualno uznemirujuće riječi, „unošenje u facu“ samo za sebe, po ocjeni ovog suda ne zadovoljava minimum grubosti i nasilja da bi se uopće moglo razmatrati u smislu psihičkog nasilja prema članu obitelji.
4.2. Osim toga, budući da iz iskaza svjedokinje LS proizlazi da joj je okr. ČS ostale riječi („Tebi neće pasti dlaka s glave, ali tvog supruga neće rođena majka prepoznati“) rekao dok su bili na trgu, nije jasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da su te riječi izrečene u crkvi. Uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud prihvatio istinitim takav iskaz svjedokinje ocjenjujući da je „prilikom iskazivanja pred sudom bila vidno uznemirena i preplašena iako je od predmetnog događaja proteklo više od dvije godine“, uzimajući u obzir da se nije mogla sjetiti ni jedne uvredljive riječi koje joj je uputio okrivljenik u prvom dijelu (zbog čega ih je prvostupanjski sud ispustio iz izreke navedeno ne može biti dostatan razlog za prihvaćanje kao istinitog njenog iskaza, već naprotiv može ukazivati na nesigurnost i nedosljednost u iskazivanju, što se trebalo otkloniti na valjani način imajući u vidu i nespornu činjenicu da se predmetni događaj zbio u vrijeme trajanja sudskog postupka radi dodjele skrbništva nad zajedničkim djetetom. S obzirom na suprotstavljene iskaze okrivljenika i svjedokinje koje prvostupanjski sud nije otklonio niti suočenjem, te da drugih kontrolnih dokaza nije bilo, po ocjeni ovog suda je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da se može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke) da je okr. ČS počinio prekršaj za koji se tereti, zbog čega je okrivljenik u pravu da je činjenično stanje nepotpuno odnosno pogrešno utvrđeno.
4.3. Prvostupanjski sud mora biti svjestan da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj nasilja u obitelji odnosno da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti isključivo i samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a u suprotnom treba primijeniti načelo „in dubio pro reo“. Navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. U smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a, dužnost je suda s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje okrivljeniku idu u korist, kao i one koje mu idu na štetu, a izostanak pažljive ocjene svih provedenih dokaza sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a, ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke.
4.4. Stoga po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio iskaz svjedokinje LS, a u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
5. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
6. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 13. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.
