- 1 -              Rev 334/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 334/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M., OIB: ..., iz P., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u B., protiv tuženice I. Osnovne škole B., OIB: ..., B., koju zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u B., radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1992/2019-2 od 24. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-64/2019-19 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužena svojim ponašanjem i odlukama diskriminirala tužitelja, jer mu je poduzetim radnjama i propustima povrijedila pravo na jednako postupanje, te mu je neželjenim postupanjem narušila dostojanstvo za vrijeme obavljanja posla i u vezi s radnim odnosom i to sve na način što je donijela rješenje o poslovima i radnim zadacima radnika  zaposlenim na radnim mjestima domara /ložača/školskog majstora/vozača klasa:602-05/17-02/5 od 24. studenog 2017.; što nije odgovorila na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 5.12.2017. izjavljen protiv rješenja od 24. studenog 2017.; što nakon stavljanja izvan snage navedenog rješenja odlukom klasa: 602-01/18-06/01 od 29.08.2018., nije tužitelju dostavila raspored poslova sukladno njegovom ugovoru o radu; te što tužitelju nije dostavila izmjene ugovora o radu, te daljnja rješenja o poslovima i radnim zadacima koji akti su donašani nakon sklapanja ugovora o radu od 31.03.1996., pa se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično postupanje prema tužitelju.

 

Tužena je dužna tužitelju u roku osam dana platiti 11.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. studenog 2017. do isplate, a obračunavaju se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referenaatno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Tužena je dužna tužitelju u roku osam dana naknaditi parnične troškove u iznosu od 8.125,00 kn.".

 

II. Tužitelj je dužan tuženiku isplatiti iznos od 6.250,00 kn  u roku od 8 dana na ime naknade parničnog troška.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog  iznosa  od 6.250,00 kn do zatraženog iznosa od 7.187,50 kn, tj. u vezi isplate iznosa od 937,50 kn.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu od diskriminacije.

 

7. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim pošavši u bitnom od utvrđenja da radnje koje tužitelj smatra diskriminatornim i povredom dostojanstva - donošenje odluke od 24. studenoga 2017. o poslovima i radnim zadacima radnika zaposlenih na radnim mjestima domara / ložača/ školskog majstora / vozača; neodgovaranje na zahtjev za zaštitu prava od 5. prosinca 2017.; nedostavljanje rasporeda poslova sukladno ugovoru o radu ne predstavljaju radnje kojima bi tužitelj bio stavljen u nepovoljniji položaj, odnosno radnje koje bi bile podobne za povredu dostojanstva tužitelja.

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

 

9. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj obrazlaže tvrdnjom o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221. ZPP-a. Smatra da zbog činjenice da tuženica izrijekom nije osporila tvrdnju da je dugotrajna nesposobnost za rad tužitelja posljedica diskriminirajućeg postupanja tuženice, ova činjenica postala nesporna te da tu činjenicu nije trebao dokazivati niti je o postojanju te činjenice sud trebao raspravljati.

 

10. Nije prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 221. ZPP-a. Naime, prema odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom. Izričito neosporavanje pojedine činjenice, suprotno shvaćanju revidenta, ne predstavlja njeno priznanje. Dakle, o postojanju činjenice koju stranka nije priznala, činjenice čije postojanje zakon ne pretpostavlja, odnosno činjenice koja nije općepoznata činjenica (čl. 221. st. 3. i 4. ZPP-a) sud odlučuje sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

 

11. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

12. Pretežnim revizijskim razlozima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP-a reviziju iz čl. 382.a ZPP-a revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ti navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

13. Zakonom o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12- dalje: ZSD) u čl. 1. st. 1. propisano je da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. U stavku 2. određeno je da se diskriminacijom u smislu toga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

 

13.1. Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekom od osnova iz članka 1. stavka 1. toga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (čl. 2. st. 1. ZSD-a).

 

14. Pošavši od utvrđenja da u djelokrug poslova domara spada i dežurstvo na porti, pravilno su po ocjeni ovog suda zaključili nižestupanjski sudovi da raspoređivanjem tužitelja kao jednog od domara, tijekom dijela radnog vremena, i na poslove dežurstva na porti, tuženica tužitelja nije stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale domare. Naime, posao dežurstva u odnosu na druge poslove koji su također obuhvaćaju zaduženja domara (održavanje kotlovnice, obavljanje popravka, održavanje prilaza i ulaza u školu) nije ni otegotnoji ni nepovoljniji.

 

14.1. Kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi zakonsko je pravo, ali ne i dužnost poslodavca da odgovori na zahtjev za zaštitu prava, pa propuštanje odgovaranja na zahtjev za zaštitu prava ne predstavlja radnju stavljanja radnika u nepovoljniji položaj, niti povredu dostojanstva.

 

14.2. Tužitelj u tužbi ni tijekom postupka ne tvrdi da je tuženica nakon stavljanja izvan snage rješenja o rasporedu od 24. studenoga 2017. drugim radnicima dostavila raspored poslova sukladno ugovoru o radu, čime bi on u odnosu na te druge radnike bio u nepovoljnijem položaju. Stoga pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi da radnjama, odnosno propustima, koje tužitelj tuženici stavlja na teret, tuženica tužitelja stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, te mu nije povrijedila dostojanstvo.

 

15. Pravilno su stoga nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 2. st. 1. ZSD-a, kada su, posebno s obzirom na činjenicu da tužitelj ni u tužbi ni tijekom postupka ne navodi osnovu diskriminacije, zaključili da nisu ostvarene pretpostavke za zaštitu od diskriminacije.

 

16. Pravilno su na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi primijenili i odredbu čl. 5. st. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) kada su ocijenili da radnjama i propustima koje tužitelj tuženici stavlja na teret nije povrijeđeno dostojanstvo tužitelja.

 

17. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. studenoga 2023.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                        Ivan Vučemil, v.r.