Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-537/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik iz Đakova, protiv tuženice Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupaju po punomoći odvjetnici iz odvjetničkog društva ŠAVORIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4179/2024-47 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4179/2024-47 od 13. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
„I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 016- 1316/2006 kojeg su tužiteljica ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 kao kreditor sklopili 25. svibnja 2006., ovjeren 29. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OU- 760/2006, koja glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.“ II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 749,80 eur s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. srpnja 2006. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:
Iznos od 0,01 eur počev od 01.07.2006.g. pa do isplate
Iznos od 0,01 eur počev od 01.08.2006.g. pa do isplate
Iznos od 0,09 eur počev od 01.09.2006.g. pa do isplate
Iznos od 0,07 eur počev od 01.10.2006.g. pa do isplate
iznos od 0,03 eur počev od 01.11.2006.g. pa do isplate
iznos od 0,23 eur počev od 01.01.2006.g. pa do isplate
iznos od 0,03 eur počev od 01.08.2007.g. pa do isplate
iznos od 0,01 eur počev od 01.09.2007.g. pa do isplate
iznos od 1,75 eur počev od 01.12.2007.g. pa do isplate
iznos od 3,73 eur počev od 01.01.2008.g. pa do isplate
iznos od 1,97 eur počev od 01.02.2008.g. pa do isplate
iznos od 1,97 eur počev od 01.03.2008.g. pa do isplate
iznos od 2,06 eur počev od 01.04.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,86 eur počev od 01.05.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,66 eur počev od 01.06.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,69 eur počev od 01.07.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,68 eur počev od 01.08.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,84 eur počev od 01.09.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,65 eur počev od 01.10.2008.g. pa do isplate
iznos od 7,23 eur počev od 01.11.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,49 eur počev od 01.12.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,72 eur počev od 01.01.2009.g. pa do isplate
iznos od 8,90 eur počev od 01.02.2009.g. pa do isplate
iznos od 5,79 eur počev od 01.04.2009.g. pa do isplate
iznos od 7,84 eur počev od 01.05.2009.g. pa do isplate
iznos od 12,95 eur počev od 01.05.2009.g. pa do isplate
iznos od 39,41 eur počev od 01.08.2009.g. pa do isplate
iznos od 32,94 eur počev od 01.11.2009.g. pa do isplate
iznos od 115,03 eur počev od 01.08.2010.g. pa do isplate
iznos od 128,78 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate
iznos od 325,41 eur počev od 01.06.2013.g. pa do isplate
III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 25. svibnja 2006., ovjeren 29. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OU-760/2006, koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…“
IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 25. svibnja 2006., ovjeren 29. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OU-760/2006, koja glasi: „…Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF
Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“
V. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 kojeg su tužiteljica i tuženik sklopili 25. svibnja 2006., ovjeren 29. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OU760/2006, koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednost…obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo AlpeAdria-Bank d.d. na dan plaćanja“
VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.474,69 eura s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. kolovoza 2010. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:
Iznos od 144,12 eur počev od 01.08.2010.g. pa do isplate
Iznos od 134,31 eur počev od 01.03.2011.g. pa do isplate
Iznos od 179,18 eur počev od 01.03.2011.g. pa do isplate
Iznos od 136,60 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate
iznos od 26,54 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate
iznos od 279,16 eur počev od 01.09.2011.g. pa do isplate
iznos od 204,39 eur počev od 01.12.2011.g. pa do isplate
iznos od 221,37 eur počev od 01.03.2012.g. pa do isplate
iznos od 312,17 eur počev od 01.07.2012.g. pa do isplate
iznos od 836,86 eur počev od 01.06.2013.g. pa do isplate
VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žaliteljica kada ističe da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka presude nije proturječna samoj sebi, ni obrazloženju u kojem su navedeni potpuni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju izvedenih dokaza.
6. Nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP, koju žaliteljica vidi u tome što u ovoj parnici predmet spora nije naknada štete, već isplata zbog stjecanja bez osnove, slijedom čega da se „prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije mogao pozivati na presude iz parnice „Potrošač“ zbog razloga propisanog čl. 502.c ZPP i čl. 118. ZZP 41/14. Odredbe spomenutih članaka izričito propisuju da se pojedinačne parnice, na koje mogu djelovati utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova, odnose samo na naknadu štete.“ Naime, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, utemeljeno na tumačenju odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 149/19, 19/22), te odredbe članka 502.c. ZPP, da se pravni učinci presude donesene u kolektivnom sporu odnose ne samo na sporove koje potrošač pokreće radi naknadi štete, već i na sporove radi isplate.
7. Budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka navedene u žalbi, kao ni neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.
8. Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:
- da su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženica, kao kreditor dana 25. svibnja 2006. sklopili potrošački ugovor o kreditu za kupnju vozila, u iznosu od 23.975,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, a koji kredit je tužiteljica otplatila,
- da je kamatna stopa prilikom zaključenja Ugovora o kreditu iznosila 5,25% godišnje, time da je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,
- da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,
- da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do povećanja kamatne stope i do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno povećan anuitet kredita,
- da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platila tužiteljica u odnosu na mjesečne anuitete da nije došlo do porasta kamatne stope iznosi 749,80 EUR, a razlika zbog promjene tečaja CHF iznosi 2.474,69 EUR,
- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje,
- da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su tužiteljici objašnjeni kriteriji koji utječu na promjenu kamatne stope, kao ni rizici fluktuacije tečaja CHF (iskaz tužiteljice).
10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužiteljici preplaćenu razliku anuiteta na ime povećanja kamatne stope i tečaja valute prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF, sve sa zateznom kamatom od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.
11. Navodi tuženice da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine na koju se prvostupanjski sud pozvao ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor. Suprotno žalbenim navodima, ocjenu o nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud je utemeljio ne samo na rezultatu kolektivnog spora, već i na dokazima koje je izveo (saslušanje tužiteljice), dok je tuženica odustala od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka OI, djelatnika tuženice koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, pa ne stoji žalbeni navod da je presuda utemeljena isključivo na rezultatima kolektivnog spora.
12. Tuženica u žalbi neosnovano ponavlja prigovor da je tužiteljici trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi umanjiti za manje uplaćene iznose zbog smanjenja tečaja CHF. Naime, ovaj sud ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. godine koje glasi: „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“ Budući da tijekom postupka tuženica nije istakla prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja, niti je podnijela protutužbu, navedeni prigovor nije osnovan.
13. Nije u pravu tuženica ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga, budući da je u kolektivnom sporu ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF presudom istog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. ožujka 2019. godine – do podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok od pet godina (članak 225. ZOO), koji je mjerodavan u ovom predmetu, a ne rok od tri godine iz članka 226. ZOO koji se odnosi na zastaru anuiteta, kako neosnovano ističe žaliteljica.
14. Konačno, ne stoji ni žalbeni prigovor tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1115. ZOO, kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana stjecanja, jer da je tuženica pošteni stjecatelj, pa da tužiteljici pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe. Naime, time što je u ovom slučaju utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, to podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije - tuženice. Pozivanje žaliteljice na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2004., prema kojem „Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, nije osnovano, jer se ono odnosi na drugu kategoriju ugovora o zajmu, kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valute obveze.
15. Neosnovano tuženica pobija odluku o parničnom trošku navodeći da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tužiteljici priznao trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, jer se, suprotno žalbenim navodima, radi o opravdanom trošku. Nije u pravu tuženica ni kada ističe da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, jer da je tužbom zahtijevala isplatu iznosa od 36.000,00 kuna, a da je podneskom od 29. listopada 2020. djelomično povukla tužbu. Naime, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu u kojoj je iznos zatraženih isplata na osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu postavila okvirno („oko 36.000,00 kuna“) pa kasnije postavljanje određenog zahtjeva nakon dostavljene dokumentacije i provedenog financijskog vještačenja nema značenje djelomičnog povlačenja tužbe. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio trošak plaćene sudske pristojbe za raniju prvostupanjsku presudu broj P-1371/2019 od dana 8. prosinca 2021. u iznosu od 78,74 eura, donesenu prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23) kojim su od plaćanja pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa nije osnovan žalbeni navod da je taj trošak pogrešno dosuđen, jer da je tužiteljica oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.
16. Budući da se, prema izloženom, nisu ostvarili žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP) te ujedno odbiti zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).
U Šibeniku, 12. kolovoza 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
