Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-506/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irena Lenić, kao predsjednik vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Goran Miličević, kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika Raiffeisen Bank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-624/2024-8 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini broj P-624/2024-8 od 12. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 041-50-3942465 kojeg su 28. veljače 2007 sklopili tužitelj i tuženik, a kojim se člankom korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti banci jednokratnu naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu od nadležnog tijela.
Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos 506,33 eura sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno pod točkom II. izreke prvostupanjske presude.
Točkom III. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 928,10 eura sa pripadajućom zateznom kamatom.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta ZPP). Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim odredba članka 3. Ugovora o kreditu prema kojoj je isplatio banci 3,30% od iznosa kredita na ime jednokratne naknade obrade kredita te da mu tužena isplati iznos od 506,33 eura sa pripadajućim kamatama.
7. Nesporno je da je navedeni ugovor zaključen i da je istim tužitelju odobren kredit u iznosu od 25.385,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te je nesporan sadržaj odredbe članka 3. Ugovora o jednokratnoj naknadi 3,30% od iznosa kredita, kao i trošak upisa prava vlasništva na vozilu toga nadležnog tijela.
8. Tijekom postupka utvrđeno je da nije pregovarano sa bankom o ugovornim odredbama već da je tužitelju dan na potpis na unaprijed sastavljeni tipski ugovor.
9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP), a prema kojim odredbama se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10. Nije osnovana tvrdnja žalitelja da je sporna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva jer zaključenim ugovorom između parničnih stranaka uopće nije obrazloženo niti određeno za koju uslugu se plaća navedeni iznos upravo od 3,30% od vrijednosti kredita.
Jasno je i uočljivo da je određen iznos upravo od 3,30% od vrijednosti kredita ali ničim nije određeno koji su sadržajno troškovi obuhvaćeni upravo u tom iznosu.
11. Činjenica da je ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika ne znači, kao što je već stav zauzela sudska praksa u pogledu promjenjive kamate i valute CHF u toj vrsti sporova, da su te odredbe bile razumljive i samim javnim bilježnicima pa ih onda ni oni nisu mogli protumačiti strankama.
12. Žalitelj tvrdi u žalbi da su pojedini potrošači u toj fazi zaključenja ugovora od banaka mogli dobiti, a da su neki možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora, ali tijekom postupka na navedene okolnosti nije predlagao nikakve dokaze da je upravo tužitelj dobio takve informacije.
13. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva pa nije bilo niti potrebno posebno utvrđivati iznos.
14. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom.
15. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Vukovar 12. kolovoza 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Irena Lenić
