Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-576/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog VN, zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97) i čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-824/2020-36 od 26. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP- 22 – sud prvog stupnja je pogrešno naznačio broj „Narodnih novina“ 36/24 jer je riječ o izmjenama i dopunama ZKP-22 koje još nisu nastupile na snagu u vrijeme donošenja pobijane presude) optuženi VN oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/97 na način i pod okolnostima opisanim u točki I 1. izreke te presude i kazneno djelo iz čl. 246. st. 1. KZ/11 (s obzirom da se radi o oslobađajućoj presudi sud prvog stupnja je propustio naznačiti i brojeve „Narodnih novina“ 114/22. i 114/23.) činjenično i pravno opisano u točki I 2. iste izreke, slijedom čega je na temelju čl. 158. st. 3. ZKP-22 (na ovome mjestu je prvostupanjski sud propustio navesti broj „Narodnih novina“ 80/22.) oštećenik s ostvarenjem imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu, dok je na temelju čl. 149. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. – 8. i st. 3. ZKP-22 odlučeno da troškovi kaznenog postupka u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Županijskom sudu u Varaždinu da ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Optuženik je putem branitelja Marka Dumančića, odvjetnika, podnio odgovor na žalbu u kojem je u cijelosti osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio da drugostupanjski sud istu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-668/2024 od 19. kolovoza 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba nije osnovana.
6. ODO smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-22 jer da pobijanu presudu nije obrazložio u skladu s odredbom čl. 459. st. 5. toga Zakona, budući da uopće nije dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, misleći pri tome konkretno, kako na određene materijalne dokaze (zapisnik Službe za internu reviziju i kontrolu Hrvatskih šuma o kontroli poslovanja Podružnice Našice od 28. studenoga 2012., dopis predsjednika uprave Hrvatskih šuma PN od 19. lipnja 2007., očitovanje trgovačkog društva Hrvatske šume od 31. srpnja 2015., očitovanje Hrvatskih šuma od 29. rujna 2021. s prilozima, podnesak istog trgovačkog društva oznake Klasa: DIR/21-01/4876 od 17. lipnja 2022. s prilozima i dopis Direkcije od 17. lipnja 2007.), tako i na one personalne (iskazi svjedoka FN, RN i PN).
7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja iznio sadržaje cjelokupne dokazne građe i da se kod njene ocjene usredotočio prvenstveno na stručna mišljenja angažiranih vještaka koji su u svojim nalazima i mišljenjima sublimirali, kako podatke iz opsežne materijalne dokumentacije, tako i iskaze ispitanih svjedoka, te su na temelju tako prikupljenih činjenica iznijeli svoje stručne zaključke koji su objektivni i neutralni, slijedom čega ih je prvostupanjski sud opravdano prihvatio i u prvom redu na njima utemeljio svoja ključna činjenična utvrđenja. U tom smislu kada se obrazloženje osporene presude sagleda u cjelini, sud prvog stupnja pri iznošenju svoje ocjene izvedenog dokaznog materijala nije postupio protivno obvezi iz čl. 459. st. 5. ZKP-22, a izloženi razlozi su dostatni za meritorno ispitivanje pobijane presude u pogledu svih pravno relevantnih okolnosti slučaja. Stoga žalba ODO-a iz ove žalbene osnove nije prihvaćena, dok razmatranjem osporene presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25, dalje: ZKP-25) ovaj drugostupanjski sud nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.
8. Kada je u pitanju kazneno djelo iz točke I 1. izreke prvostupanjske presude treba prije svega poći od suštine te inkriminacije, budući da je sud uvijek striktno vezan činjeničnim opisom djela iz optužbe ovlaštenog tužitelja, a kada se, dakle, spomenuta inkriminacija pomno razmotri dolazi se do zaključka da se ona de facto svodi na to da se konkretna šteta u iznosu od 492.312,50 kn, koja je Upravi šuma, Podružnici Našice, organizacijskoj jedinici u trgovačkom društvu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb (dalje: UŠP Našice) prouzročena opisanim radnjama optuženika, dovodi u izravnu kauzalnu vezu samo s ugrađenom količinom kamena od 52.654 m3. Naime, u činjeničnom supstratu tog kaznenog djela stoji: „(…) te je do toga dana na ugrađenu količinu kamena od 52.654 m3 gubitak za UŠP Našice iznosio 492.312,50 kn.“ Drugim riječima, to znači da ostale činjenice koje se spominju u tom dijelu optužbe (npr. da UŠP Našice nisu dobile status podizvoditelja na izgradnji zaobilaznice Slatina i da UŠP Našice nemaju kadrovski potencijal za predmetni posao niti građevinsku operativu za ispunjenje ugovorene obveze u roku) nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s naznačenom štetom, slijedom čega ni ne predstavljaju odlučne činjenice u tako postavljenoj konkretnoj inkriminaciji.
8.1. ODO je, doduše, u pravu kada u žalbi prigovara sudu prvog stupnja da se u svojoj presudi poziva na rezerve kamenoloma koje je eksploatirala UŠP Našice (900.000 m3), umjesto na planiranu godišnju proizvodnju kamena (oko 20.000 m3 po kamenolomu), no taj propust na kraju nije od relevantnog značaja. Osnovna teza žalitelja u slučaju kaznenog djela iz točke I 1. izreke osporene presude jest da je optuženik na izgradnji zaobilaznice Slatina dozvolio korištenje količina kamena iz vlastitih kamenoloma koje premašuju planiranu godišnju proizvodnju (78.000 m3), no u neposrednu kauzalnu vezu s nastalom štetom dovodi se, kao što je rečeno, samo ugrađena količina kamena od 52.654 m3, što u predmetnoj inkriminaciji koja obuhvaća dvije godine (2009. i 2010.) ne predstavlja prekoračenje planirane godišnje proizvodnje na koju se poziva državni odvjetnik. Istina, u predmetnoj se inkriminaciji tvrdi da je zbog svih opisanih okolnosti (izostanak kadrovskog potencijala, građevinske operative i dovoljne količine kamena, koji je ujedno prodan po cijeni koja nije pokrivala troškove proizvodnje, prijevoza i ugradnje kamena) došlo do obustave radova, no tu činjenicu ničime ne dokazuje, već u žalbi samo paušalno postavlja pitanje: „Premda obrana tvrdi da je to bio jedan dobar posao, logično se postavlja pitanje ako je to doista bio odličan posao, zašto su radovi obustavljeni i zbog čega taj posao nije dovršen.“
8.2. Osim toga, kako ispravno zaključuje sud prvog stupnja, i sam iznos štete od 492.312,50 kn ostao je nedokazan. Žalitelj tvrdi da kada se ispitivanjem nije mogla utvrditi točna vrsta i kvaliteta kamena koji je vožen na zaobilaznicu, da je tada sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir izračun financijsko-knjigovodstvene vještakinje koji je napravljen na temelju materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu, što je posve neprihvatljivo pored nesporne činjenice da je angažirani vještak rudarske struke u svom nalazu i mišljenju osporio vrstu i kvalitetu materijala koji se spominje u poslovnim ispravama. Na dvojbu oko kvalitete kamena pozvala se i financijsko-knjigovodstvena vještakinja Dajana Vuković, zbog čega je izrazila mišljenje da se nalaz i mišljenje treba dopuniti stručnom ekspertizom vještaka rudarske struke, što je u predmetnom slučaju i učinjeno. Rudarski vještak Aklilu Debebe je na temelju dostupne dokumentacije, terenskog izvida i pomnim pregledom načina pripreme, proizvodnje i raspolaganja s materijalima, u bitnome utvrdio da se u slučaju iz točke I 1. izreke osporene presude radilo o miješanom materijalu, tj. da je na predmetnu zaobilaznicu odvožen neprerađeni materijal i da nema nikakvog dokumenta iz kojeg bi bilo razvidno da je na kamenu vršena obrada. Dakle, vještak je naveo da je isporučeni materijal na obilaznicu Slatina ima svojstvo miješanog materijala, odnosno mješavine kamena i jalovine nepoznatog omjera, i da se prema tome nije radilo o kamenu prve i druge klase, budući da u dokumentaciji Hrvatskih šuma nema izvješća o ispitivanju materijala za isporučenu stijensku masu prve i druge klase prema metodama i kriterijima HRN-a, a osim toga da Hrvatske šume nemaju niti izgrađen sustav praćenja kvalitete niti pak su se Hrvatske šume bavile procesom oplemenjivanja kamena kao dijela eksploatacije građevinskog materijala iz razloga što ne raspolažu opremom i osobljem potrebnim za tehnološki proces oplemenjivanja. U tom smislu je po nalazu spomenutog vještaka proizvodnja u oštećenoj pravnoj osobi planirana i ograničena na vađenje tehničko- građevinskog kamena iz ležišta tehničko-tehnološkim postupkom strojnog kopanja i miniranja u rastresitu miješanu masu koja je suštinski poluproizvod za daljnju preradu kao kameni miješani materijal, a razlika u vrijednosti između neprerađenih i prerađenih proizvoda je znatna. Ovakvo stručno mišljenje pak je nepobitno demantiralo iznos štete na koju se poziva ODO u inkriminaciji iz točke I 1. izreke osporene presude.
9. U pogledu kaznenog djela iz točke I 2. dispozitiva prvostupanjske presude optuženik se u bitnome tereti da je protivno zabrani prodaje kamena iz kamenoloma kojima gospodari UŠP Našice dao nalog da se sklopi ugovor s određena tri druga poslovna subjekta (DN, društvo Obitelj Bambo i društvo Cestogradnja d.o.o.) o prodaji tucanika 0-30 mm po internim cijenama, znajući da je tržišna cijena takvog tucanika viša, čime da je oštetio Hrvatske šume d.o.o. Zagreb za ukupnu svotu od 18.311,81 kn. Sud prvog stupnja je u odnosu na tu inkriminaciju ispravno zaključio da naznačeni iznos štete nije dokazan. To poradi toga što je naprijed navedeni rudarski vještak na temelju rezultata vještačenja osporio da se u konkretnom slučaju radilo o tucaniku 0-30 mm. Prema njegovom stručnom mišljenju, koje je prvostupanjski sud s pravom uvažio, konkretni materijal nije bio drobljen i separiran te je samo interno bio deklariran kao tucanik, odnosno kamen frakcije 0-30 mm. Dakle, vještak je zaključio da predmetni materijal po svojoj kvaliteti nije bio tucanik 0-30 mm proizveden i ispitan u skladu s postojećim standardima, nego da je ustvari bila riječ o miniranom materijalu sitne granulacije.
10. Budući da ODO predmetnom žalbom nije doveo u razboritu sumnju činjenične zaključke suda prvog stupnja iz pobijane presude, ovaj je drugostupanjski sud iz naprijed obrazloženih razloga na temelju čl. 482. ZKP-25 donio odluku kao iz izreci ove presude.
U Varaždinu 12. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
