Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-468/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, protiv 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o., Zagreb, Kovinska 4A, OIB: 18100530609, 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o., Zagreb, Kovinska 4A, OIB: 03674141250, zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić Grada, i 3. tuženika UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ani Čule, odvjetnici iz [adresa], radi naknade štete iz radnog odnosa, odlučujući o žalbama 1. i 3. tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-31/2024-9 od 11. studenoga 2024., dana 12. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalba 1. i 3. tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-31/2024-9 od 11. studenoga 2024.

Obrazloženje

2. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"Odbija se kao neosnovan prigovor tuženih mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru."

3. Protiv tog rješenja se žale se 1. i 3. tuženi.

4. Žalbe su neosnovane.

5. 4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Tužitelj OT podnio je tužbu protiv 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o., 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o., 3. tuženika UT dana 10. srpnja 2024. radi

naknade štete iz radnog odnosa, navodeći da je tužitelju ovosudnom pravomoćnom presudom broj Pr-2108/2021-40 od 22. veljače 2023. presuđeno da tužitelju nije dopušten izvanredni otkaz koji je 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o., dao tužitelju, sudski je raskinut Ugovor o radu, te je 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o. obvezan tužitelju naknaditi štetu zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 2.256,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 22. veljače 2023. do isplate, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 841,95 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana. Nadalje, navodi da je 3. tuženik UT osnivač i odgovorna osoba 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o. te da je mjesec dana nakon donošenja prvostupanjske presude u predmetu broj Pr-2108/2021 i nakon što je 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o. uložio žalbu, dana 27. ožujka 2023. osnovano trgovačko društvo trgovačko društvo Biosanmadraci d.o.o. Zagreb, Kovinska 4A, čiji je osnivač sin 3. tuženika ĐT koji prebiva na istoj adresi kao i otac, time da 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o. i 2. tuženik Biosanmadraci d.o.o. imaju isto sjedište, isto knjigovodstvo, obavljaju istu djelatnost, a Ugovori svih djelatnika koji su bili zaposleni u trgovačkom društvu Bioflex Biosan d.o.o. preneseni su na 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o.

Tužitelj u tužbi tvrdi da je žalba 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o. odbijena te je presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 15. svibnja 2023., iako je strankama dostavljena tijekom ljeta 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o., vozila kojima je obavljao poslovanje odmah prebacio na 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o. početkom srpnja 2023.

Tužitelj navodi da je sa svojom kćerkom ST dana 10. studenog 2023. sklopio Ugovor o ustupu potraživanja koje ima prema 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o. temeljem pravomoćne i ovršne ovosudne presude Pr-2108/2021-40 od 22. veljače 2023.

Kako 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o. nije dobrovoljno ispunio, kći tuženika pokrenula je postupak za izravnom naplatom kod Fine, a koja je naplata ostala bez uspjeha, time da je Ugovor o ustupu potraživanja kasnije raskinut jer je naplata ostala bez uspjeha.

Tužitelj tvrdi da na računima 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o. nema sredstava, te proizlazi kako je isti faktično prestao poslovati polovicom prošle godine kako bi onemogućio tužitelja (i ŠT koja također ima tražbinu prema 1. tuženiku Bioflex Biosan d.o.o. temeljem pravomoćne i ovršne ovosudne presude broj Pr- 2118/2021-38) u naplati pa je sva vozila kojima je obavljao poslovanje prenio na 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o., a posao se nastavio obavljati sa istim zaposlenicima na istim mjestu u Blatnici kraj [adresa] i u [adresa].

Osnivač i direktor 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o. je UT, otac ĐT, koji je osnivač društva Biosanmadraci d.o.o., odnosno 2. tuženika. UT i ĐT žive u zajedničkom domaćinstvu u [adresa].

Novo osnovana tvrtka Biosanmadraci d.o.o. ima sjedište i posluje na istoj adresi kao 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o., obavlja iste djelatnosti kao 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o s istim zaposlenicima, ima isto knjigovodstvo, a na vozilu koje je sada u vlasništvu 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o. (nedavno snimljenom ispred Općinskog suda u Bjelovaru) i nadalje piše Bioflex biosan.

Tužitelj smatra da su tuženi isključivo u cilju i s namjerom da se tužitelja onemogući ili mu barem znatno otežaju naplatu njegove novčane tražbine s osnova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu koju ima prema 1. tuženiku Bioflex Biosan d.o.o. poduzeli opisane radnje.

Tužitelj se poziva na odredbu čl. 137 st. 15 Zakona o radu, kojom je propisano da osobu koja prenošenjem gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili na drugi način zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku, nadležni će sud na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje njezinih obaveza i u slučaju da Ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom, a kako je očita namjera osnivanja trgovačkog društva 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o. izbjegavanje ispunjenja obveze prema tužitelju, to predlaže da mjesno nadležan sud na osnovi čl. 52. st. 1. i čl. 65. ZPP-a, temeljem čl. 137. st. 15. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) i čl. 430. u vezi čl. 252. st. 5. i 273. st. 2. i 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93 - 130/23, jer se zahtjev postavlja prema odgovornoj osobi i onoj osobi koja je od takve radnje imala koristi) usvoji glavni tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, a kojom se zahtjeva da su tuženi solidarni u obvezi platiti tužitelju iznos koji je utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom broj Pr-2108/2021-40 od 22. veljače 2023. u iznosu koji je pobliže navedena pod točkom 1. u obrazloženju ovog odlomka.

Ukoliko sud smatra da nije osnovan zahtjev, to tužitelj postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji) kojim prijenos vlasništva motornog vozila između 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o., kao prenositelja i 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o., kao primatelja, i to teretnog vozila marke: Iveco, tip: Daily, godina proizvodnje 2011., model: 35S14MAXI, broj šasije: [broj šasije], koje vlasništvo je preneseno dana 08. srpnja 2023. na 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o., gubi pravni učinak prema tužitelju, a u dijelu u kojemu je to potrebno za namirenje tužiteljeva potraživanja prema 1. tuženiku Bioflex Biosan d.o.o., Zagreb, Kovinska 4A, OIB: 18100530609, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-2108/2021-40 od 22. veljače 2023. te da je 2. tuženik Biosanmadraci d.o.o., Zagreb, Kovinska 4A, OIB: 03674141250, dužan dopustiti i trpjeti da tužitelj namiri svoje potraživanje prema 1. tuženiku Bioflex Biosan d.o.o., u iznosu od 2.256,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućima od 22. veljače 2023. kao dana donošenja presude do isplate, te novčanu tražbine s naslova parničnog troška u iznosu od 841,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućima od 22. veljače 2023. kao dana donošenja presude do isplate, namiri prodajom pokretnina:

- teretno vozilo marke: Iveco, tip: Daily, godina proizvodnje 2011., model: 35S14MAXI, broj šasije: [broj šasije]. uz naknadu troškova postupka.

9. Naime, eventualni kumulirani tužbeni zahtjev tužitelj obrazlože činjenicom da 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o. svoju obvezu nije dobrovoljno ispunio, a prema podacima koje je primio tužitelj proizlazi da su Ugovori o radu preneseni na 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o. faktično bez ikakvog razloga, tužitelj je želio pokrenuti ovrhu na tuženikovim pokretninama te je pribavio podatke o imovini tuženika i to podatke o vlasništvu vozila.

Tako da iz Uvjerenja Policijsko uprave Bjelovarsko-bilogorske od 11. prosinca 2023. proizlazi da je 1. tuženik Bioflex Biosan d.o.o. tijekom žalbenog postupka prenio vlasništvo jedinih motornih vozila koje je imalo u vlasništvu i to:

1. teretno vozilo marke Iveco tip: Turbo Daily, godina proizvodnje 1999., model: 49.12 2. 8TD, broj šasije: [broj šasije], vlasništva preneseno dana 08. srpnja 2023. na Biosanmadraci d.o.o., OIB: 03674141250,

2. teretno vozilo marke: Iveco, tip: Daily, godina proizvodnje 2011., model: 35S14MAXI, broj šasije: [broj šasije], vlasništvo preneseno dana 08. srpnja 2023. na Biosanmadraci d.o.o., OIB: 03674141250,

3. osobno vozilo marke: Toyota, godina proizvodnje 1995., tip: Carina C-147675, model: 2.0, broj šasije: [broj šasije], vlasništvo preneseno 06. srpnja 2023. na Biosanmadraci d.o.o., OIB: 03674141250.

Smatra da je prijenosom imovine odnosno motornih vozila 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o. tuženika kao jedine vrijednije imovine koju ima 2. tuženom Biosanmadraci d.o.o. predstavlja u svakom slučaju radnju koja je poduzeta na štetu vjerovnika u smislu čl. 66. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZOO-a). Temeljem čl. 67. st. 2. ZOO-a ako je treća osoba dužnikov krvni srodnik u ravnoj liniji, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetnim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako ne dokaže suprotno.

Kako je ĐT, osnivač 2. tuženika Biosanmadraci d.o.o. ujedno sin UT, osnivača i odgovorne osobe 1. tuženika Bioflex Biosan d.o.o. to je nesumnjivo kako mu je bilo poznato da je cilj navedene radnje nanošenje štete tužitelju pa se tužba temeljem čl. 69. st 2. ZOO-a podnosi protiv dužnika i 3. osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, a tužba se u svakom slučaju podnosi u roku čl. 61. ZOO-a.

7. U odgovoru na tužbu tuženi su istakli prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, smatrajući da je mjesno nadležan za postupanje u ovom postupku Općinski građanski sud u Zagrebu, jer se ne radi o radnom sporu, budući tužitelj nije radnik 3. tuženika UT osobno, kada se odredba na koju se poziva tužitelj čl. 137. st. 15. Zakona o radu odnosi na prava radnika kako 3. tuženik BT kao fizička osoba ima prebivalište na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu, stoga je prvostupanjski sud za 3. tuženika UT mjesno nenadležan.

Stoga predlažu da se sud oglasi mjesno nenadležnim i da se predmet ustupi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

8. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio prigovor mjesne nenadležnosti neosnovanim.

9. Odredbom čl. 65. ZPP-a propisano je ako je u sporu iz radnog spora tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda, koji je opće mjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi si području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan odnos.

10. U konkretnom slučaju, potraživanje tuženika odnosi se na potraživanje vezano uz radni odnos.

Tužitelj, između ostaloga, svoj tužbeni zahtjev temelji na primjeni čl. 137 st. 15. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) kojom je odredbom propisano da osobu koja prenošenjem poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili na drugi način zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku, nadležni će sud na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje njezinih obveza i u slučaju da ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom.

S obzirom na navedeno, ovaj spor spram sva tri tuženika ima karakter radnog spora, neovisno o drugim osnovama tužbenog zahtjeva tužitelja.

Naime, kako tužitelj tvrdi, između ostaloga, da se prenošenjem poduzeća zlonamjerno izbjegava ispuniti obveze prema tužitelju kao radniku, za njegov zahtjev da se obveže i osobe s kojima nije sklopljen ugovor o radu na ispunjenje obveza tužitelja imaju isti pravni poloižaj kao i osoba s kojom je sklopljen ugovor o radu, dakle primjenjuje se I odredba čl. 65. Zakona o radu.

11. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a su kao neosnovane odbijene žalbe 1. i 3. tuženika te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

U Zagrebu 12. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Mr.sc. Iris Gović Penić