Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2100/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednika vijeća te Ane Gradišek suca izvjestitelja i člana te LE kao člana, u pravnoj stvari tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-286/2022-18 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-286/2022-18 od 22. veljače 2024.

Obrazloženje

1.Prvosutpanjskom presudom u toč. I. i II. izreke, suđeno je:

„Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 5.2 Ugovora o kreditu, broj 61930/07. zaključenog između tužitelja DE i Societe Generale – Splitska banka d.d., u dijelu koji glasi: „ Kreditna stopa – neovisno o vrsti iste – je promjenjiva – može se povećavati ili smanjivati aktom Kreditora.“ Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 7. Ugovora o kreditu, broj 61930/07. zaključenog između tužitelja DE, a koja glasi: „ 7.1.Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00% (slovima: dvaposto) od ukupnog iznosa odobrenog kredita – a najmanje 200,00 kn. Naplaćuje se jednokratno, odmah prije korištenja kredita. 7.2. Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita“

U toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 469,40 Eur, s kamatama koje teku na pojedine iznose, pobliže navedene u toč. III. izreke. Točkom IV. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. studenog 2007. do isplate, a toč. V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.629,62 Eur.

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i dosudi troškove postupka tuženiku, uključujući i troškove žalbenog postupka, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 5. st. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu, broj 61930/07 (dalje: Ugovor) kojeg su zaključili tuženik kao kreditor a tužitelj kao korisnik kredita i na temelju kojeg je banka korisniku kredita stavila na raspolaganje iznos od 25.000,00 Eur, na rok od 120 mjeseci.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je tuženik kao korisnik kredita, zaključio s tuženikom kao kreditor dana 12. studenog 2007. Ugovor za iznos od 25.000,00 Eur, na rok od 120 mjeseci; navedenim Ugovorom, u čl. 5. st. 2. ugovorena redovna kamata po promjenjivoj stopi, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 9,69%, te je ugovoreno da će se stopa te kamate mijenjati u skladu s aktom Kreditora; odredbom čl. 7. ugovoreno je da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00% od ukupnog iznosa odobrenog kredita – a najmanje 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno, prije korištenja kredita, a st. 2. istog članka propisano je da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita; tužitelj kao korisnik kredita te tuženik kao kreditor, prilikom zaključenja Ugovora nisu posebno pregovarali o ugovornoj odredbi o promjenjivoj stopi ugovorne kamate i naknadi za obradu kredita, u tom smislu da bi mu tuženik prije zaključenja ugovora objasnio kriterije i parametre za promjenu stope redovne kamate, te na što se odnosi naknada za obradu kredita; tuženik je tijekom trajanja otplate kredita svojim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, te razlika plaćenog tuženiku s osnova redovne kamate za razdoblje od 10. listopada 2008. do 10. studenog 2017., prema nalazu vještaka iznosi 469,40 Eur, a naknada za obradu kredita iznosi 500,00 Eur, a plaćena je dana 19. srpnja 2007.

6. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, ocjenjujući kako je ugovorna odredba čl. 5. koja govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, te odredba čl. 7. uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a i suprotno je načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15. i 29/18.- dalje: ZOO). Prvostupanjski sud zaključuje kako je odredba čl. 5. st. 2. Ugovora u dijelu kojim je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu ništava, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014.- dalje ZOZP), a koji zakon je važio u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio upoznat da je sklopio ugovor s promjenjivom kamatnom stopom, te da mora platiti naknadu za obradu kredita, no s tuženikom (djelatnikom tuženika) nije mogao pregovarati o uvjetima kreditiranja, te da mu tuženik nije objasnio parametre temeljem kojih će tuženik mijenjati kamatnu stopu i na što se odnosi naknada za obradu kredita. Osim toga, odredba čl. 5. Ugovora, koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, bila je uočljiva i jasna, no u ugovornoj odredbi i u Odluci banke o ugovornoj stopi, koja je sastavni dio ugovora, koristila se terminologija, koja je bila posve stručna i nerazumljiva prosječnom građaninu, a niti ugovorna odredba, niti Odluka banke o kamatnim stopama ne sadrži podatke o tome na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu. Prvostupanjski sud, nadalje, pravilno zaključuje kako ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te unošenje takve neodređene formulacije u ugovor o kreditu, predstavlja nepoštivanje načela obveznog prava i to načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe i načela zabrane zlouporabe prava.

8. Prvostupanjski sud potom, glede zahtjeva za isplatu preplaćenih kamata, odluku donosi primjenom odredbe čl. 1111. ZOO jer tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je tuženik, na temelju takvog Ugovora primio.

9. Tuženik u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda, te u bitnom navodi kako se prvostupanjski sud referira na utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u kojima se odlučivalo o zahtjevu udruge Potrošač, koja se isključivo odnosi na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula CHF; da je promjena kamatne stope zakonski dopuštena, da naknada za obradu kreditnog zahtjeva nije ništetna; da sud nije vodio računa o tome da je Ugovor o kreditu sklopljen s glavnicom uz valutnu klauzulu Eur, da tuženik nije utvrdio savjesnost tuženika kao stjecatelja

10. Vezano za žalbene navode tuženika, koji se odnose na odluku o ništetnosti odredbe čl. 5.2. i čl. 7. Ugovora, valja navesti slijedeće: Iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge Franak ne odnose na tužitelja, koji je korisnik kredita u Eur, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Dodatnu okolnost koja je po ocjeni toga suda presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jest činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima ZOZP.

11. Tako je u odluci Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 3. lipnja 2014. navedeno kako je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara.

12. Nadalje, u istoj odluci Visokog trgovačkog suda je navedeno kako činjenica da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara jer u razdoblju od 2004.-2008. godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga kao savjesni gospodarstvenici trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo niti potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.

13. Iz naprijed navedenog, proizlazi kako je potrebno, da bi se moglo na valjan način ocijeniti je li tužbeni zahtjev osnovan, utvrditi slijedeće: da se radi o ugovoru sklopljenom u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.; da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke; da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da je odredba i/ili nejasna i/ili teško uočljiva, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravnima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

14. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud dao je jasne razloge za navedene okolnosti. Nije sporno da je predmetni ugovor zaključen 12. studenog 2007. (dakle, unutar razdoblja od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.), te da je promjenjiva kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, a tužitelj je o promjeni bio samo obaviješten, te da tužitelju nije pojašnjeno na što se odnosi naknada za obradu kreditnog zahtjeva.

15. Odredba čl. 96. ZOZP propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Znači, smatrala bi se nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. O tome uzrokuje li navedena odredba značajnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi su dani jasni razlozi, te je prvostupanjski sud jasno naveo da unošenjem neodređene formulacije u Ugovor o kreditu, tužitelj kao korisnik kredita, doveden je u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao davatelj kredita, jer korisnik kredita je jedino znao koja je kamatna stopa postojala u vrijeme zaključenja ugovora, dok buduća kamatna stopa nije bila niti određena niti odrediva.

17. Suprotno navodima žalbe, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu, te naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, tuženik je postupio protivno gore navedenim odredbama ZOZP gdje su propisane ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ZOZP mogle smatrati nepoštenima, primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati ugovorne odredbe, bez valjanog, ugovornom predviđenog razloga, te odredba gdje se potrošaču nameću određene obveze a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.

18. Posljedica takve nepoštene odredbe, jest njezina ništetnost, budući da kamata mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO, jer ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva, a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

19. Stoga tuženik nije postupao sukladno odredbi čl. 96. ZOZP jer je jednostrano obavještavao tužitelja o promjenama kamatnih stopa u tijeku trajanja Ugovora, a što proizlazi iz iskaza tužitelja.

20. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 je odlučeno da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 EEZ, na koju Direktivu se poziva prvostupanjski sud koja iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, određuje ovo tumačenje na način, da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

21. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba te je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenljivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba Ugovora gdje se određuje promjenljivost kamatne stope, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, i dovodi to toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

22. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora o kreditu a temeljem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je pak suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja koja je iskazala da je pristao na kreditu u Eurima, te mu je rečeno da se radi o ugovoru sa promjenjivom kamatnom stopom, no nije bio upoznata sa parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope, te o visini kamatne stope i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, nije mogao pregovarati s tuženikom.

23. Uz iznijeto, odredba čl. 5.2. i čl. 7. Ugovora je suprotna odredbi čl. 4. ZOO gdje je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane, te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

24. Budući da je kamata cijena a cijena je bitan element ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno odrediva prema odredbama ugovora. Odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci, bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

25. Na temelju svih utvrđenih činjenica pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odredba čl. 5. st. 2. Ugovora kojim se ugovara promjenljiva kamatna stopa ovisna o Odluci o kamatnim stopama tuženika takva, da je zavisna samo o odluci banke i stoga nepoštena odnosno, ništetna pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim dijelom presude pod točkom I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti dijela označene ugovorne odredbe kojom je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim Odlukama i shodno tome povećavati ugovoreni anuitet.

26. Iz odredbe čl. 7. Ugovora proizlazi da banka (tuženice) naknadu za obradu kreditnog zahtjeva obračunava u iznosu od 2% od ukupnog iznosa kredita, a nije navedeno na što se ta naknada odnosi, te tužitelj o toj odredbi nije mogao pregovarati s tužiteljem. Radi se o odredbi koja je unaprijed otisnuta u Ugovoru, te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je ista ništetna.

27. Iznos koji je tuženik u obvezi platiti tužitelju na temelju ništetnih odredbi, određen je nalazom i mišljenjem vještaka, na koji stranke nisu imale primjedbi.

28. Slijedom utvrđenja da su odredbe čl. 5. st. 2. i čl. 7. Ugovora nepoštene i ništetne, jer je tuženik ponudio tužitelju sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama i postupao nepošteno, i time postao nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznose koje je nepripadno primio na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika, kao nepoštenog stjecatelja da isplati tužitelju zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate iznosa koji je bio veći od ugovorenog do isplate.

29. Zbog svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

30. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su određeni ( čl. 155. ZPP). Kako tuženik toj odluci žalbom određeno niti ne prigovara, to njegova žalba podnesena protiv toč. V. izreke, nije osnovana.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb