Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-665/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Gradišek, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đivo Buconić, odvjetniku u Splitu, Čulića dvori 3, protiv 1. tužene ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Mrklić, odvjetnik u Splitu, Slavićeva 15 i 2. tuženog ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-2035/2018 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužene ĐV i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-2035/2018 od 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. tužene ĐV, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-2035/2018 od 5. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ "Utvrđuje se da nekretnina označena kao čes.zem. 7429/2, k. o. [katastarska općina], u naravi kuća sa okućnicom, predstavlja zajedničku imovinu pok. LV i pok. NV s udjelom za po ½ dijela suvlasništva, te da ½ dijela vlasništva pok. LV ne predstavlja ostavinsku masu iza pok. NV.

II/ Dužna je tužena ad 1/ naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.901,23 EUR u roku od 15 dana.“

2. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma riješeno je:

„Povučena tužba u odnosu izvornu točku II tužbenog zahtjeva ima se smatrati kao da nije bila ni podnesena.“.

3. Protiv navedene presude i rješenja žali se 1. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ih ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode 1. tuženice, predlažući žalbu odbiti.

5. Žalba 1. tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju žaliteljica u žalbi posebno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Suprotno tvrdnji žaliteljice, prvostupanjski sud je proveo postupak i sastavio pobijanu presudu u skladu s odredbama ZPP-a. Za svoju odluku naveo je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, pri čemu je sud prvog stupnja pravilno primijenio i odredbe čl. 7. i 8. ZPP-a, kada je ocjenjivao izvedene dokaze.

8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

9. Žalbeni prigovori pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

10. Predmet spora je zahtjev kojim tužitelj traži utvrditi da nekretnina označena kao čes.zem. 7429/2, k. o. [katastarska općina], u naravi kuća s okućnicom, predstavlja zajedničku imovinu njegovih roditelja, pok. LV, majke i pok. NV, oca, s jednakim udjelima po ½ dijela suvlasništva te da ½ dijela vlasništva njegove majke, pok. LV, ne predstavlja ostavinsku masu iza oca, pok. NV.

11. Prvostupanjski sud je ocijenivši da predmetna nekretnina (čes.zem. 7429/2 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća s okućnicom u [adresa]), predstavlja bračnu stečevinu sada pokojnih roditelja tužitelja u jednakim dijelovima (pok. LV i NV koji je ujedno i otac 2, tuženog ĆV, sina iz drugog braka s 1. tuženom ĐV), rukovodeći se zaključkom da je ista u potpunosti bila izgrađena u sadašnjim gabaritima zajedničkim radom i sredstvima pokojnih roditelja tužitelja, za vrijeme trajanja njihovog braka, držeći da je njihov doprinos u izgradnji kuće bio jednak, presudio kao u izreci pobijane presude pod točkom I.

12. I u žalbenom stupnju postupka sporno je radi li se o zajedničkoj imovini sada pokojnih roditelja tužitelja i to u jednakim dijelovima, uz tvrdnju žaliteljice da je dovršenjem kuće i okućnice, njihovim uređenjem i opremanjem te gradnjom garaže i pomoćnih objekata, žaliteljica zajedno s pok. NV, kao svojim suprugom, stekla pravo vlasništva na spornoj nekretnini koja za nju predstavlja jedini dom, a sporan je i zaključak suda prvog stupnja kojim otklanja prigovor zastare, odnosno prekluzije prava tražiti izdvajanje na ime bračne stečevine (za koji institut naglašava da nije niti postojao u vrijeme smrti LV), s daljnjom tvrdnjom da su nasljednici pok. LV, pa tako i tužitelj, u ostavinskom postupku iza njezine smrti trebali tražiti da se utvrdi da predmetna nekretnina ulazi u njezinu ostavinu.

13. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud proizlazi:

- da je uvidom u podnesak JV, također nasljednice iza pok. NV, od 17. srpnja 2015., utvrđeno da se ista u ostavinskom postupku iza pok. NV (O-3408/15), pridružila navodima i traženju ovdje tužitelja za izdvajanjem bračne stečevine svoje majke, pok. LV, iz ostavine svoga oca pok. NV,

- da je uvidom u izjavu ĆV, sina iz drugog braka ostavitelja pok. NV, danoj za potrebe ostavinskog postupka O-3408/15, na kojoj je isti ovjerio svoj potpis kod javne bilježnice Jadranke Plenković 22. srpnja 2015., utvrđeno da navedenom izjavom potvrđuje da predmetnu nekretninu smatra bračnom stečevinom svoga pok. oca i njegove prve supruge,

- da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju O-145/81-3 iza pok. LV utvrđeno da su njezinim nasljednicima proglašeni suprug NV, sin ČV, ovdje tužitelj te kći JV, svaki za po 1/3 dijela,

- da je uvidom u neformalni zk izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da je pravo vlasništva na č. zem. [katastarska čestica], voćnjak površine 719 m2 u cijelosti upisano na ime IV. OV [adresa],

- da je uvidom u rješenje Skupštine općine Hvar od 18. srpnja 1977., utvrđeno da se navedenim rješenjem SV dodjeljuje građevinsko zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi izgradnje obiteljske stambene zgrade, s time da je s izgradnjom dužan započeti u roku od 6 mjeseci, a objekt dovršiti u roku od 2 godine od dana primitka rješenja, a da ukoliko objekt ne bude sagrađen u navedenom roku, gubi pravom korištenja na dodijeljenom zemljištu,

- da je uvidom u rješenje Općinskog suda u Starom Gradu od 22. rujna 1977. pod posl.br. Z-348/77, utvrđeno da se navedenim rješenjem, temeljem rješenja Skupštine Općine Hvar od 18. srpnja 1977., dozvoljava uknjižba prava korištenja na čes.zem. 7429/2 na korist NV iz [adresa], pod uvjetom da u roku od 2 godine sagradi zgradu za stanovanje,

- da je uvidom u ugovor za gradnju stambene kuće na predjelu Priko investitora ŠV iz [adresa] te izvođača GV iz [adresa], utvrđeno da je čl. 2 navedenog ugovora predviđen okvirni dovršetak radova do 31. svibnja 1978., s time da je Ugovor zaključen u Starom gardu 29. srpnja 1977. te potpisan od strane investitora HV i ŠV te izvođača GV,

- da je uviđajem na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka građevinske struke 6. rujna 2019. utvrđeno da se objekt (predmet spora) sastoji od prizemlja u kojem se nalazi stan koji je u potpunosti uređen, kata i potkrovlja završno s viševodnim krovištem, da kat nije uređen, već su izvedeni grubi građevinski radovi, pri čemu potkrovlje nije stambene namjene,

- da je uvidom u izjavu CV dane u [adresa] 24. svibnja 2024., utvrđeno da u navedenoj izjavi ista navodi da budući veći dio godine boravi u [adresa],neće moći pristupiti na sud radi davanja iskaza te navodi da je kuća u [adresa] u [adresa] zajedno s garažom bila sagrađena sigurno prije 1980. godine, a ovo da zna budući je njena sestra ŠV preminula te godine, a bila je udana za pok. HV što da je sve vidljivo na fotografijama sprovoda njene pok. sestre, a da je njezin pok. otac TV financirao cement te ugradnju prozora i vrata,

- da niti parnične stranke, niti svjedoci koji su saslušani u ovom postupku, ne osporavaju činjenicu da je predmetna kuća građena za vrijeme trajanja braka pok. LV i pok. NV, uz njihov zajednički rad i sredstva, odnosno njihove plaće,

- da je nesporno, a da isto proizlazi iz iskaza svjedoka PV, brata pok. NV, strica tužitelja i KV, tete tužitelja, da su u trenutku kad se pristupilo izgradnji kuće, roditelji tužitelja bili u radnom odnosu i ostvarivali prihode od plaće,

- da iz iskaza svjedoka ZV, koji živi u nekretnini u susjedstvu, proizlazi da su NV i LV započeli gradnju kuće 1976. -1977., da je kuća u gabaritima u kojima je i danas sagrađena 1978.-1979. te da je, kako početak, tako i dovršetak gradnje, realiziran za vrijeme trajanja njihovog braka, s time da je navedeni svjedok potvrdio da je sprovod LV išao iz predmetne kuće, koja činjenica proizlazi i iz fotografija priloženih uz tužbu, a što u svom iskazu potvrđuje i svjedok MV,

- da tužitelj u svom iskazu navodi kako su nakon smrti njegove majke u predmetnoj kući postavljene pločice u hodniku, dnevnom boravku, trpezariji, kuhinji i kupatilu, dok da je parket postavljen kasnije,

- da nije sporno, a što su u svojim iskazima potvrdili svjedok PV, tužitelj te 1. tuženica, da su na predmetnoj kući bili postavljeni prozori s roletama, kao i vrata u prizemlju, prozori da nisu imali stakla ali su bili nabavljeni i doveženi, dok da su stakla stavljena kasnije.

14. Polazeći od navedenih utvrđenja, cijeneći sve dokaze koje je izveo po prijedlogu stranaka, rukovodeći se odredbama čl. 271. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, dalje ZBPO) i čl. 1. Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova („Narodne novine“, broj 23/50, dalje ZIOBD), kao propisima koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmetom ovoga spora, sud prvog stupnja zaključuje da je nekretnina koja je predmetom spora – kuća s okućnicom u [adresa], građena i dovršena u današnjim gabaritima za vrijeme trajanja braka sada pokojnih roditelja tužitelja, i to njihovim zajedničkim radom i sredstvima, uz jednak doprinos, temeljem čega u konačnome utvrđuje da se radi o njihovoj bračnoj stečevini, koja kao takva u 2/6 dijela ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. NV (imajući u vidu da su pok. LV, majku tužitelja, pored NV, oca tužitelja, naslijedili tužitelj i njegova sestra JV, i to na jednake dijelove, svaki u 1/3 dijela).

15. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje i to upravo cijeneći svaki od provedenih dokaza zasebno te potom dovodeći tako provedene dokaze u međusobnu korelaciju.

16. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima 1. tuženice, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o tome da se radi o bračnoj stečevini roditelja tužitelja u jednakom dijelovima (odnosno ispravnije o njihovoj zajedničkoj imovini u jednakim udjelima), donio na način da je sve izvedene dokaze prvotno ocijenio zasebno, a potom, dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu korelaciju, sve izvedene dokaze u konačnome prosudio po slobodnom uvjerenju, imajući pritome u vidu i to da su o određenim bitnim činjenicama saslušani svjedoci istovjetno iskazivali, a da je suglasno njima o tim isti činjenicama iskazivala i sama žaliteljica, čime se žalbeni prigovori kojima žaliteljica osporava pravilnost i potpunost utvrđivanja odlučnih činjenica o osnovanosti potraživanja tužitelja, ukazuju neosnovanima.

17. Naime, pravilno sud prvog stupnja temeljem prihvaćenih iskaza saslušanih svjedoka te iskaza samih stranaka (tužitelja i žaliteljice), kojim iskazima svjedoka i tužitelja žaliteljica niti u jednom dijelu žalbenim navodima ne prigovara, s time da ih nije osporavala niti tijekom prvostupanjskog postupka, kao i temeljem preostale pisane dokumentacije u spisu, prije svega zaključuje o tome da je predmetna nekretnina – kuća s okućnicom u [adresa], građena i dovršena u današnjim gabaritima za vrijeme trajanja braka sada pokojnih roditelja tužitelja, ali isto tako pravilno zaključuje i o tome da se radi o jednakom doprinosu oba roditelja tužitelja u stjecanju te imovine. To stoga što je temeljem naprijed navedenih dokaza neupitno utvrđeno da su oba roditelja tužitelja za vrijeme trajanja braka i gradnje predmetne nekretnine bili zaposleni i ostvarivali prihode od plaće, pri čemu su oboje navedeni i kao investitori u Ugovoru o gradnji, s time da sud prvog stupnja ovdje pravilno naglašava i to da su osnovna obilježja stjecanja zajedničke imovine bračnih drugova

- rad, trajanje bračne zajednice i predmet bračne stečevine, a da u obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost, odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine, pa tako i rad u domaćinstvu, rad oko odgoja i brige o djeci i sl.

18. Utoliko su neosnovani žalbene tvrdnje žaliteljice da tužitelj ničim nije dokazao doprinos i točan suvlasnički udio svoje majke u stjecanju imovine koja je predmetom spora, pri čemu problematiziranje oko instituta bračne stečevine, u okolnostima konkretnog slučaja u kojima je sud prvog stupnja stjecanje predmetne imovine i doprinos u njezinom stjecanju utvrđivao upravo temeljem odredbi tada važećih Zakona koji su regulirali imovinske odnose bračnih drugova, u kontekstu svega naprijed obrazloženog, nije od odlučnog značaja te navedeno predstavlja samo pogrešku u zakonskoj terminologiji koja u ovim činjeničnim i pravnim okolnostima nije odlučna.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare („prekluzije“ prava tužitelja na podnošenje predmetne tužbe), pravilno sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju tužitelj, kao sin i jedan od nasljednika iza pok. NV, u ostavinskom postupku iza pok. NV (O-308/15), ne traži izdvajanje bračne stečevine iz imovine pok. LV, majke koja je umrla prije oca, već upravo iz imovine pok. NV (koji je umro **.**.2015.), a temeljem čega ga je ostavinski sud (kao zakonskog nasljednika ostavitelja) i uputio na pokretanje ove parnice (kojom traži izdvajanje imovine iz ostavine ostavitelja s osnove bračne stečevine koju je ostavitelj stekao u braku zajedno s prvom suprugom, majkom tužitelja, umrlom prije njega), čime tužitelj svoju procesnu legitimaciju temelji na zakonskom nasljeđivanju iza smrti svoje majke, deklaratornom tužbom na utvrđenje (koja tužba ne zastarjeva). Ovdje je ipak potrebno naglasiti da se u ovom slučaju ne radi o zahtijevu tužitelja na ostavinu od tuženice kao njezinog držaoca (hereitatis petitio), jer se na radi o sporu oko ostavine između nasljednika pok. ostavitelja, već o zahtjevu kojim se traži da se iz ostavine pok. ostavitelja izdvoji imovina koju je pok. ostavitelj stekla radom u bračnoj zajednici s pok. majkom tužitelja, odnosno da ta imovina ne predstavlja njegovu ostavinsku imovinu.

20. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi kojima žaliteljica upire na prekluziju prava tužitelja zahtijevati izdvajanje na ime bračne stečevine, uz tvrdnju da je isto tužitelj morao utvrđivati u ostavinskom postupku iza smrti svoje majke, umrle prije ostavitelja, pri čemu je ovdje za nadodati i to da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, ali ovo samo u odnosu na utvrđeni sastav ostavine odnosno imovinu koja je bila predmet raspravljanja u ostavinskom postupku. Ona imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a bila je vlasništvo ili suvlasništvo ostavitelja, smatra se naknadno pronađenom imovinom i to bez obzira na to je li se za vrijeme vođenja ostavinske rasprave znalo da ona postoji i je li dio te ostavine, tako da je tužitelj koji je sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. majke, vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iz tog postupka, ali samo u odnosu na imovinu koja je bila predmet raspravljanja u tom ostavinskom postupku, što u odnosu na predmet ovoga spora nije slučaj.

21. Prema tome, kako tužitelja pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. majke veže samo u pogledu sastava ostavine koja je utvrđena tim rješenjem, neovisno o tome je li tužitelji u vrijeme vođenja ostavinske rasprave iza pok. majke znao da bi ostaviteljici pripadalo pravo na udio u bračnoj stečevini nje i sada pok. SV, ako ta imovina nije ušla u sastav njezine ostavine, ista predstavlja njezinu naknadno pronađenu imovinu i nema zapreke da tužitelj u ovoj parnici, na koju je upućen iz ostavinskog postupka iza pok. NV, pravu 1. tuženice, kao jedne od zakonskih nasljednika NV, suprotstavi svoj zahtjev da u ostavinu iza pok. NV ne ulazi dio nekretnine koji, kao udio u zajedničkoj imovini, predstavlja posebnu (naknadno) pronađenu imovinu iza pok. LV, majke tužitelja.

22.U odnosu na žalbene tvrdnje žaliteljice da je žaliteljica stekla pravo vlasništva na spornoj nekretnini - dovršenjem kuće i okućnice, njihovim uređenjem i opremanjem te gradnjom garaže i pomoćnih objekata (u drugom braku ostavitelja, zajedno s njim), sve to nakon smrti majke tužitelja, s daljnjom tvrdnjom da je upravo ona, kao druga supruga ostavitelja NV, zajedno s njim dovršila gradnju kuće, uredila ju i stavila u funkciju stanovanja, za odgovoriti je da sud prvog stupnja, suprotno žalbenim prigovorima žaliteljice, pravilno zaključuje da takvi navodi 1. tuženice ne dovode u pitanje zaključak o tome da predmetna kuća predstavlja bračnu stečevinu pok. NV i pok. LV.

23. Naime, u konkretnom slučaju, odlučna je činjenica kod pitanja stjecanja prava vlasništva nekretnine građenjem, okolnost da je nekretnina koja je predmetom spora

– kuća s okućnicom u [adresa], građena i dovršena u današnjim gabaritima za vrijeme trajanja braka sada pokojnih roditelja tužitelja, kada je nastala nova stvar, dok tvrdnje žaliteljice o ulaganju u već izgrađenu kuću (u smislu uređenja i stavljanja u funkciju stanovanja), koje ulaganje nije niti sporno, nije od odlučnog značaja, imajući u vidu da ulaganjem rada i sredstava neke osobe (u ovom slučaju žaliteljice), u već izgrađeni objekt, ta osoba (u pravilu) ne stječe stvarno pravo na tom objektu ( već pravo na obveznopravni zahtjev prema vlasniku, što nije predmet ovoga postupka), osim ako je uložena vrijednost takva da je zapravo stvoren novi objekt te ukoliko je postojala volja i namjera vlasnika objekta da se stekne to pravo, što 1 tuženica tijekom postupka niti tvrdi, niti dokazuje, Utoliko su neosnovani i žalbeni navodi žaliteljice kojima ukazuje na činjenicu naknadno izgrađene garaže i pomoćnih objekata nakon smrti majke tužitelja, jer se radi o pomoćnim objektima koji čine dio nekretnine – zemljišta na kojem je izgrađena predmetna kuća, pa kao takvi ne mogu predstavljati zaseban predmet stjecanja prava vlasništva, radi čega činjenica da su isti eventualno građeni nakon smrti ostaviteljice, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

24. U dokaznom postupku neupitno je utvrđeno da se radi o već postojećem građevinskom objektu koji su izgradili roditelji tužitelja (dakle, prije početka zasnivanja bračne zajednice ostavitelja i žaliteljice), koji, stoga, ne čini zajedničku imovinu ostavitelja i žaliteljice, pri čemu žaliteljica nije dokazala (niti je to tvrdila), da je ostavitelj odredio da bi žaliteljici imalo pripasti pravo (su)vlasništva na toj nekretnini (ili naknadno izgrađenim pomoćnim objektima), kao njegovoj drugoj supruzi koja je zajedno s njim vršila uređenje kuće – za potrebe stanovanja (a koju kuću je on prethodno izgradio s prvom suprugom na zemljištu koje nesporno nije bilo vlasništvo žaliteljice), s time da žaliteljica nije dokazala niti to da bi zajednička ulaganja u tu nekretninu bila takvog obima da bi u bitnom izmijenila njezin prijašnji oblik (koju bitnu izmjenu svakako ne predstavlja niti izgradnja pomoćnih objekata).

25. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi žaliteljice kojima prigovara tome da se sud prvog stupnja pri donošenju prednjeg zaključka rukovodio isključivo dokaznim prijedlozima tužitelja, jer suprotno proizlazi iz sadržaja obrazloženja pobijane presude, dok su žalbeni navodi kojima žaliteljica upire na odbijanje njezinih dokaznih prijedloga na prednje okolnosti, nejasni i neodređeni, jer iz sadržaja spisa proizlazi da su tijekom prvostupanjskog postupka izvedeni svi po strankama predloženi dokazi, pa nije jasno na koje „odbijene“ dokazne prijedloge žaliteljice žalbenim navodima upire.

26. U odnosu na žalbene navode kojima žaliteljica upire na to da se radi o nekretnini u kojoj živi i koja za nju predstavlja jedini dom, valja odgovoriti da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se tek raspravlja pitanje čini li predmetna nekretnina ostavinsku imovinu ostavitelja kojeg, između ostalih, nasljeđuje i žaliteljica, a ne o postupku u kjojem bi žaliteljica izgubila vlasništvo ili posjed nekretnine, u kojem bi se time dovodilo u pitanje pravo njezina stanovanja u njoj (postupku iseljenja, razvrgnuća suvlasničke zajednice i sl.), slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi kojima žaliteljica ističe prigovor prava na dom (kao nepovredivog prava zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljuudskih prava).

27. U odnosu na pobijano rješenje kojim je utvrđeno povlačenje jednog dijela tužbenog zahtjeva (točka II. tužbenog zahtjeva), valja ukazati da je žaliteljica na ročištu za glavnu raspravu od 4. rujna 2023. (list 93 spisa), pristala na povlačenje tog dijela tužbenog zahtjeva, slijedom čega je sud prvog stupnja osnovano odlučio o (djelomičnom) povlačenju tužbe (tog dijela tužbenog zahtjeva), imajući u vidu odredbu čl. 193. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da tužitelj može povući tužbu i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, pri čemu iz navoda žalbe niti ne proizlazi da žaliteljica prigovara odluci o povlačenju, već žalbenim navodima prigovara tome da sud prvog stupnja nije odlučio o njezinom zahtjevu za naknadu troška koji je zatražila u svezi povučenog dijela tužbenog zahtjeva. .

28. U odnosu na navedene žalbene navode kojima žaliteljica osporava zakonitost pobijanog rješenja pozivanjem na to da prilikom njegovog donošenja nije ujedno odlučeno i o zahtjevu žaliteljice za naknadu troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, valja odgovoriti da su navedeni prigovori bez utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o (djelomičnom) povlačenju tužbe (čl. 158. st. 1. ZPP- a). Naime, da bi žaliteljici pripadalo pravo na naknadu navedenog troška u skladu s čl. 158. st. 1. ZPP-a, žaliteljica je u skladu s odredbom čl. 164. st. 8. ZPP-a, bila u obvezi u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti o povlačenju staviti zahtjev za naknadu troškova, koji zahtjev, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, žaliteljica nije postavila u propisanom roku, već je određeni zahtjev za naknadu troška u odnosu na povučeni dio postavila tek na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava (list 131 spisa), kada je već bila prekludirana u pravu zahtijevati naknadu tog troška, tako da je to što o zatraženoj naknadi troška sud nije donosio posebnu odluku, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o (djelomičnom) povlačenju tužbe, čime ujedno nije došlo niti do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju žaliteljica posebno upire.

29. Stoga, , valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbiti žalbu žaliteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja

30. Žalbeni navodi žaliteljice kojima se, osim paušalnog prigovora pravilnosti odluke o parničnim troškovima, određeno ne navodi u čemu bi se sastojala nezakonitost te odluke, ukazuju se u neosnovanima. Naime, odluka o troškovima postupka utemeljena je pravilno na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i to u skladu s vrijednosti predmeta spora, pri čemu su, u skladu s procesnim radnjama poduzetim tijekom postupka te u visini nagrade propisane tada važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prihvaćeni samo osnovano zatraženi parnični troškovi, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.

31. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu 1. tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 12. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb