Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-34/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tonija Šantića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boško Kordić, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj Ps-12/2021-15 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj Ps-12/2021-15 od 31. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da se iseli iz nekretnine upisane u [broj poduloška], knjige PU Sesvete, označene kao dvosoban stan broj 36,2, na III. katu desno, površine 60,86 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na katastarskoj čestici [katastarska čestica], te da nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u isključivi posjed tužitelju, u roku od 30 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime najamnine plati iznos od 180.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2021. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.116,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj ne konkretizirajući zakonske žalbene razloge iz odredbe iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), predloživši da se razmotri njegova situacija i donese drugačija odluka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda na temelju priznanja može se pobijati (samo) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Priznanje tužbenog zahtjeva je jednostrana parnična radnja tuženika kojom pred sudom izričito izjavljuje da je tužiteljev zahtjev na zakonu osnovan, a što je i bilo u ovom parničnom predmetu. Sud je u pravilu vezan priznanjem tužbenog zahtjeva, pa nije ovlašten ispitivati ni činjenice ni pravo na kojem se zahtjev tužitelja zasniva.

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne osporava činjenicu priznanja tužbenog zahtjeva u postupku pred prvostupanjskim sudom, a niti žalbom pobija prvostupanjsku presudu iznoseći razloge zbog kojih bi se izjava o priznanju mogla pobijati u smislu odredbe članka 353. stavak 3. ZPP, to činjenice koje iznosi u žalbi nisu odlučne za pravilnost i zakonitost pobijane odluke, neovisno o žalbenim navodima tuženika.

8. Naime, kada donosi presudu na temelju priznanja, sud nije ovlašten ispitivati činjenično stanje, niti ocijeniti koje bi materijalno pravo trebalo primijeniti. Odlučna pretpostavka za donošenje presude na temelju priznanja je tako izražena volja tuženika, a sadržaj te volje je da bude presuđeno baš tako kako tužitelj predlaže, a što je ovdje slučaj, jer je tuženik na pripremnom ročištu od 31. ožujka 2022. izjavio da „priznaje u cijelosti konačno postavljeni tužbeni zahtjev i predlaže donošenje presude na temelju priznanja bez daljnjeg raspravljanja“, pa stoga nisu prihvatljivi ni tuženikovi navodi da iznos za najamninu osporava kao i prvom prigovoru (ispravno: odgovoru na tužbu), posebice jer se presuda na temelju priznanja ne donosi na temelju raspravne građe, čiji bi sadržaj bile činjenice utvrđene određenim dokazima, već se donosi na temelju volje stranaka, koja je izražena izjavom tuženika da priznaje tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

10. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

U Šibeniku, 12. kolovoza 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić