Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1875/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednika vijeća te Ane Gradišek i Vlaste Feuš, u pravnoj stvari prvo tužiteljice EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tužiteljice RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Vanji Jurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Brodarski institut d.o.o. u likvidaciji, OIB: 34114418260, iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 20, kojeg zastupa punomoćnik Jospi Pažin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja te protutužbi tuženika Brodarski institut d.o.o. u likvidaciji, OIB: 34114418260, iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 20, kojeg zastupa punomoćnik Jospi Pažin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, protiv prvo tužiteljice EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tužiteljice RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Vanji Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, oidlučjući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-11681/2007-82 od 26. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-11681/2007-82 od 26. ožujka 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I., II.,V. i VI. izreke presude.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika-protutužitelja kao nedopuštena u dijelu koji se odnosi na toč. III. i IV. izreke presude.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I Utvrđuje se da je 1. tužiteljica EZ suvlasnica 609/2402 dijela nekretnine zk.č.br. 644/1 k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], kuća dio, br. 10 i 12 površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2, spremište površine 24 m2, ukupne površine 2402 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, te se nalaže tuženiku Brodarskom institutu d.o.o. u likvidaciji trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima izvrši uknjižba prava suvlasništva predmetne nekretnine u navedenom omjeru u korist 1. tužiteljice, u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da je 2. tužiteljica RZ suvlasnica 553/2402 dijela nekretnine zk.č.br. 644/1 k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], kuća dio, br. 10 i 12 površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2, spremište površine 24 m2, ukupne površine 2402 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, te se nalaže tuženiku Brodarskom institutu d.o.o. u likvidaciji trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima izvrši uknjižba prava suvlasništva predmetne nekretnine u navedenom omjeru u korist 1. tužiteljice, u roku od 15 dana.

III Odbija se dio zahtjeva 1. tužiteljice da se naloži tuženiku priznati da je ona stekla suvlasništvo nekretnine opisane pod točkom I izreke u omjeru od 609/2402 dijela.

IV Odbija se dio zahtjeva 2. tužiteljice da se naloži tuženiku priznati da je ona stekla suvlasništvo nekretnine opisane pod točkom II izreke u omjeru od 553/2402 dijela.

V Nalaže se tuženiku Brodarski institut d.o.o. u likvidaciji naknaditi 1. tužiteljici EZ i 2. tužiteljici RZ troškove parničnog postupka u iznosu od 12.951,16 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. VI Odbija se tužba i protutužba tuženika kojom je zatražio da sud utvrdi da su 1. i 2. tužiteljice suvlasnice nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 644/1, [adresa], kuća dio, br. 10 i 12 površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2, spremište površine 24 m2, ukupne površine 2402 m2, svaka u 383/2402 dijela, što je tuženik, kao suvlasnik 1420/2402 dijela iste, dužan priznati te trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima izvrši uknjižba prava vlasništava u korist tužiteljica, te kojom je zatražio da mu 1. i 2. tužiteljice naknade parnični trošak.“

2.Presudu pobija tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Iako žalitelj navodi kako presudu pobija u cijelosti, on nema pravni interes pobijati presudu u dijelu pod toč. III. i IV. izreke u kojima su tužiteljice odbijene s dijelom zahtjeva. Predlaže, usvojiti navode žalbe i preinačiti prvosutpanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvosutpanjskom sudu na ponovo suđenje.

3.Na žalbu tuženika, tužiteljice-protutuženice (dalje: tužitelj) su podnijele odgovor u kojem osporavaju osnovanost navoda žalbe i predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvosutpanjska odluka.

4.Žalba tužitelja, u odnosu na toč. I., II., V. i VI. izreke presude odbija se kao neosnovana.

5.Žalba tuženika u odnosu na toč. III. i IV. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

6.Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7.Kako je tuženik podnio žalbu protiv presude u dijelu kojim su tužiteljice odbijene sa dijelom zahtjeva, to isti nema pravnog interesa za podnošenje žalbe, te je istu temeljem odredbe čl. 380. toč. 1., u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje suvlasništva nekretnine zk.č.br. 644/1 k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], kuća dio, br. 10 i 12 površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2, spremište površine 24 m2, ukupne površine 2402 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

9.U ovom predmetu prvostupanjski sud, kao nesporno utvrđuje da su prvo i drugo tužiteljica upisane u knjizi položenih ugovora i to prvo tužiteljica kao vlasnica stana u prizemlju koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe u površini od 97,58 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. 644/1, a drugo tužiteljica kao vlasnica stana u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika u površini od 52,52 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. 644/1, a nije sporno niti da je tuženik upisan kao vlasnik čest. br. 644/1, opisane kao kuća i dvorište [adresa], površine 2402 čm, koja čestica je nastala tijekom ovog postupka, temeljem prijavnog lista br. 1 s kopijom katastarskog plana RN-3701/2016 od nekad jedinstvene kč. br. [katastarska čestica]-četiri kuće i dvorište, površine 10433 čm, a uz koju su formirane još dvije čestice 644/7 i 644/8. Navedeno proizlazi i iz izvadaka iz knjige položenih ugovora te izvadaka iz zemljišne knjige, kao i djelomičnog rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Z-7114/2017-1 od 13. lipnja 2017., te iz izvatka iz zemljišne knjige od 24. rujna 2020., iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina (čest. br. 644/1) opisana kao kuća dio, br. 10 i 12, površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2 i spremište površine 24 m2 (ukupna površina 2402 m2), a nije sporno da je predmet spora u naravi dvojni prizemni objekt s dvorištem s kućnim brojevima 14 i 16, što i proizlazi iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 4. studenog 2020., kao i da se u istom nalaze stanovi prvo i drugo tužiteljica (prvo tužiteljice stan broj 14, a drugo tužiteljice stan broj 16).

Nesporna je i način stjecanja nekretnine, pa je tako utvrđeno da je prvo tužiteljica svoju nekretninu stekla Darovnim ugovorom od 18. siječnja 2007. sklopljenog s GZ, kao darovateljem, a nije sporno da je isti prethodno stekao vlasništvo predmetnog stana, s odgovarajućim dijelom zemljišta, koji se treba utvrditi naknadno, sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, temeljem ugovora koji je sklopljen s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj: 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95 i 11/96, dalje: Zakon o prodaji), kako to i proizlazi iz sadržaja Darovnog ugovora od 18. siječnja 2007. i Ugovora o kupoprodaji stana od 10. listopada 1997. Nije sporno niti da je 2. tužiteljica svoju nekretninu stekla kupnjom od DZ i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. prosinca 2009., kako to i proizlazi iz sadržaja izvatka iz knjige položenih ugovora (ugovor nije priložen spisu), dok je DZ isti stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 21. listopada 1997. sklopljenog s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, sukladno Zakonu o prodaji, što i proizlazi iz sadržaja tog Ugovora, prema kojem je kupljen stan koji se nalazi u Zagrebu, Freudeova 16, površine 52,52 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika i odgovarajući dio zemljišta sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade.

10.1. Među stranakam je sporno u kojem omjeru su tužiteljice postale suvlasnice zemljišta na kojem su izgrađeni stanovi koji se nalaze u prizemnom dvojnom objektu, odnosno sada kč. br. [katastarska čestica], a sukladno čl. 23. st. 1. Zakona o prodaji, prema kojoj odredbi kupac stječe pravo vlasništva na stan upisom u zemljišne knjige, nakon što se provede postupak u kojem će se prema posebnom propisu utvrditi oblik i veličina građevne čestice nužne za redovnu uporabu zgrade, a s obzirom da nesporno isto nije utvrđeno u postupku koji je inicirao tuženik radi utvrđivanja građevinskih čestica za postojeće stambene zgrade, između ostalog i one koje su u vlasništvu tužiteljica (iz rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us-5199/2010- 6 od 4. prosinca 2013., proizlazi da je istim poništeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 22. ožujka 2010. kojim su odbijene žalbe tužitelja iz tog postupka, između ostalih i prvo tužiteljice, protiv prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđena građevinska čestica).

10.2. Sporno je i to, jesu li tužiteljice stekle u vlasništvo spremište koje se nesporno nalazi izdvojeno u odnosu na stambeni objekt, a za koje je utvrđeno da pripada stanovima u vlasništvu tužitelja, te da svaka od tužiteljica koristi svoj dio spremišta, obzirom na tvrdnje tuženika da spremište nije navedeno u kupoprodajnim ugovorima temeljem kojih su stanovi otkupljeni, odnosno predstavlja li spremište pripadak (pertinenciju) stanova koje su kupile tužiteljice, pa jesu li kupnjom stanova one stekle pravo vlasništva i na spremištu, kao njihovim pripatcima, a sukladno čl. 5. st. 2. i 3. ZVDSP.

11.Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: sporno spremište nalazi se dislocirano od stambenog objekta (iako su spremišta, prema građevnoj dozvoli trebala biti uz objekt, kao i kod preostalih triju kuća), koji predstavlja prizemni dvojni objekt s dvije stambene jedinice koje se nalaze u Zagrebu, Freudeova 14 i 16, izgrađeno istodobno kada i stambene jedinice i to kao pripadak istih s namjenom drvarnica; da je spremište predano u posjed prvim stanarima zajedno sa stambenim jedinicama, te su oni, kao i njihovi sljednici u neprekinutom posjedu spremišta, što proizlazi i iz činjenice koja je utvrđena uviđajem; da se spremište nalazi u sklopu ograđenih dvorišta za oba stana, te da je u bodovnoj listi za potrebe određivanja komunalne naknade bodovano kao spremišta izvan zgrade, kako bi to proizlazilo iz rješenja Sekretarijata za građevinarstvo komunalne i stambene poslove grada Zagreba od 4. listopada 1979., da su stanari navedenih stambenih jedinica otkupili iste ugovorima o otkupu stana sklopljenima sukladno Zakonu o prodaji i to tijekom listopada 1997. te tada stekli vlasništvo istih upisom u knjigu položenih ugovora, a sud utvrđuje i da se radilo o tipskim ugovorima, jer to proizlazi iz njihovog istovjetnog sadržaja, iz kojeg je razvidno da se radilo o uobičajenom ugovoru za otkup stanova koji su se nalazili u stambenim zgradama, a koji nisu uvažavali činjenicu da se sporni stanovi nalaze u dvojnom prizemnom objektu s pripadajućim pomoćnim objektima; da je u predmetnim ugovorima o otkupu stanova opisan samo stan, a ne i konkretan, odgovarajući suvlasnički dio zgrade i zemljišta; da je u postupku utvrđeno da su sporna spremišta, u smislu odredbe čl. 5. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZVDSP), pripatci otkupljenih stambenih jedinica, što je zaključak i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, kako to proizlazi iz obrazloženja njihovog rješenja od 19. listopada 2022., kao i obrazloženja Visokog upravnog suda u presudi posl.br. Usž-1573/2024-3 od 10.srpnja 2024. donesenoj u postupku u kojem je tuženik zatražio poništenje navedenog rješenja.

12.Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da su ugovorima o otkupima te upisom u knjigu položenih ugovora, neovisno što isti nisu izrijekom u njima spomenuti, stanari stekli vlasništvo spremišta, pa samim time i zemljišta potrebnog za redovnu uporabu otkupljenih stanova sa spornim spremištem od kojih svaka od tužiteljica uživa svoj dio.

Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje da su tužiteljice kao i njihovi prednici od trenutka sklapanja Ugovora o otkupu do podnošenja tužbe u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu spremišta, jer nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo vlasništva nad istim kao pripatku kupljene nekretnine, pa su i temeljem dosjelosti, s obzirom na posjed u tom razdoblju koji je dulji od deset godina, koliko je potrebno za stjecanje nekretnine redovnom dosjelošću, stekli vlasništvo istih, pa onda i pripadajućeg zemljišta, sukladno čl. 159. st. 2. ZVDSP

13.Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP, obzirom je svojom presudom odlučio o obliku i veličini čestice nužne za uporabu zgrade koje odluke ne ulazi u sudsku nadležnost, te da je jedini način utvrđenja oblika i opsega površine nužnog za redovnu uporabu ishođenje rješenja u upravnom postuku, nakon kojeg je potrebno izraditi parcelacijski elbaborat; da sporno spremište nikad nije bilo u pravnom prometu, te da nit Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, koje je jedno vrijeme upravljalo ovim nekreninama, nikad nisu otuđili sporno spremište te da je predmetnim ugovorima točno određen predmet kupoprodaje, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka LZ; da predmetno spremište nije izgrađeno u skladu s Građevinskom dozvolom, iz koje proizlazi da su spremišta trebala bit izgrađena na spornoj nekretnini u produžetku kao što je slučaj sa ostale tri kuće u nizu; da je volja stranaka bila i prodaja spornih objekata to bi bilo navedeno u Ugovoru; da tužiteljice pravo vlasništva nad spremištem nisu mogle steći niti kroz institut dosjelosti, jer im nedostaje kvaliteta posjeda, a prvostupanjski sud nije naveo, sve da i postoji pošten posjed, tijek roka dosjelosti, pa je time počini i bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Osporava i odluku suda kojom je odbijen protutužbeni zahtjev te navodi kako nije jasno iz kojeg razloga tuženik nije ovlašten tražiti od suda da utvrdi da su tužiteljice suvlasnice nekretnina, na kojoj je tuženik upisan kao suvlasnik, u manjem omjeru od onog kojeg traže tužiteljice.

14.Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

15.Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalitelj.

16.Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

17.1. Vezano za žalbeni navod tuženika, valja navesti da prvostupanjski sud nije počini bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čestici zk. čbr. [katastarska čestica] u određenom omjeru, sukladno čl. 114. st. 1. ZVDSP, a ne formiranje građevinske čestice nužne za redovnu uporabu zgrade, o čemu se odlučuje u posebnom upravnom postupku, stoga nije bilo zapreke da se u ovom postupku odluči o zahtjevu tužitelja. Osim toga, tuženik je još u svom odgovoru na tužbu istaknu prigovor nenadležnosti prvostupanjskog suda za odlučivanje u ovom predmetu, o čemu je pravomoćno odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-565/09 od 9. veljače 2010.

17.2. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji kojeg su s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, zaključili prednici tužitelja, proizlazi da se u istima kao predmet kupoprodaje navodi samo stan a ne i sporno spremište. Međutim, uvidom u bodovnu listu, rađenu za potrebe određivanja komunalne naknade za nekretninu tužiteljice, spremište je bodovano kao „šupa, ostava, drvarnica van zgrade“, a kako to proizlazi iz rješenja Sekretarijata za građevinarstvo komunalne i stambene poslove grada Zagreba od 4. listopada 1979.(list 436-438 spisa). Jednako tako, tuženik ne spori da su stanari ostalih stambenih jedinica otkupili spremišta koja su izgrađena uz njihove objekte, te tada stekli vlasništvo istih upisom u knjigu položenih ugovora, a utvrđeno je i da se radilo o tipskim ugovorima, jer to proizlazi iz njihovog istovjetnog sadržaja. I svjedok LZ, koji je bio djelatnik tuženika, je iskazao da je za stanove tužiteljica bilo projektirano spremište, kao i za ostala tri objekta, te navodi kako, za razliku od drugih objekata koji imaju spremišta uz sam objekt, te su povezana nadstrešnicom, sporni stanovi nemaju takva spremišta, već samo nadstrešnicu, pa pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se je prilikom gradnje odstupilo od projekta, da nije dokazano da bi spremište gradili sami tužitelji, a sam tuženik nije dokazao da se radi o spremištu koje bi po površini, načinu gradnje i materijalima odstupalo od spremišta koja se nalazu uz preostala tri objekta.

18.Vezano uz žalbeni navod tuženika, valja navesti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetno spremište, u smislu odredbe čl. 5. st. 3. ZVDSP pripadak otkupljenih stanova tužitelja, a onaj tko ima pravo vlasništva na nekoj stvari ima ga i na svim njezinim pripadnostima. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno odlučio da su tužiteljice suvlasnice zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u određenom omjeru, u koje je uključeno zemljište potrebo za redovnu uporabu stambenih jedinica prvo i drugo tužiteljice zajedno s pripatcima.

19.Dakle, u ovom predmetu je utvrđeno da su tužiteljice stekle vlasništvo spremišta, pa samim tim i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu otkupljenih stanova, temeljem Ugovora o otkupu, te upisom u knjigu položenih ugovora, neovisno što ta spremišta nisu posebice navedena u tim Ugovorima.

20.Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tužiteljice i dosjelošću stekle predmetne nekretnine i pripadajuće zemljište.

21.Naime, tužiteljice su u samostalnom posjedu spremišta, preko svojih pravnih prednika od dana zaključenja Ugovora o kupoprodaji stana, (od listopada 1997.), te je taj posjed zakonit jer je zaključenjem predmetnih ugovora stečen valjan pravni temelj za posjed. Nadalje, posjed tužiteljica je i istinit i pošten budući niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da bi tužiteljice posjed spremišta stekle silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja niti da su imale razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Dakle tužiteljice se nalazi u kavlificiranom posjedu spremišta, slijedom čega se primijenjuju rokovi za redovnu dosjelost.

22.S obzirom na prethodno utvrđenje i da je do podnošenja tužbe protekao rok iz čl.159. st. 2. ZVDSP od 10 godina za redovnu dosjelost, računajući taj rok od dana zaključenja Ugovora o kupoprodaji stana ( listopada 1997.) pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da su se ispunile pretpostavke i za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23.Pravilna je i odluka suda kojom je odbijen protutužbeni zahtjev, ali ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da tuženik nije ovlašten tražiti da se protutužbom utvrdi da su tužiteljice suvlasnice nekretnine u manjem omjeru od onog koji tužiteljice traže tužbom. U tom slučaju, prvosutpanjski sud je trebao protutužbu odbaciti, a ne odbiti.

Međutim, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, valja navesti da je u konkretnom slučaju tuženik ovlašten tražiti protutužbom utvrđenje manjeg suvlasničkog udijela za tužiteljice, nego što one traže tužbom. U konkretnom slučaju protutužba predstavlja samostalni zahtjev tuženika, usmjeren rješavanju pitanju suvlasništva na predmetnoj nekretnini, te protutužba predstavlja samostalni pravni zahtjev koji se odnosi na isto pravne pitanje, utvrđenje suvlasničkog udjela.

24.S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

25.Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi ( čl. 154. st. 5. ZPP). tako i visini troškova koji su priznati (čl. 155. ZPP).

26.Primjenom odredbe čl. 155. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora.

27.Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka obzirom isti nije uspio sa svojom žalbom.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Željka Rožić Kaleb