Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-393/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog JJ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: K-353/2024-22 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog JJ i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi JJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu je na temelju čl. 54. KZ-a odlučeno da se u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru od 11. rujna 2024. do 12. rujna 2024. na način da se jedan pritvora izjednačava s jednim danom zatvora.
1.1. Na temelju čl. 148. i čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a – valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio naznačiti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženom JJ naloženo je da podmiri troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu od 150,00 eura i prijevozni trošak svjedoka u iznosu od 10,20 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude je optuženi JJ pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s molbom „da ga sud oslobodi krivnje“.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-455/2025 od 1. srpnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba nije osnovana.
6. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-a, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.
7. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome ponavlja svoju obranu u kojoj je osporio počinjenje predmetnog kaznenog djela sa suštinskom tezom da su inkriminirane riječi izvučene iz konteksta i krivo predstavljene kao verbalna prijetnja gospođi JJ (oštećenoj inspektorici Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Krapina).
8. Ovaj žalbeni sud nalazi da je prvostupanjski sud na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču konkretne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koje optuženik žalbom nije doveo u razboritu sumnju.
8.1. Nije upitno da je optuženik kritične zgode izgovorio riječi koje se spominju u činjeničnom opisu djela, jer ih ne spori ni sam optuženik na početku svoje obrane. Doduše, on je u nastavku negirao „da je gospođi JJK rekao da toplo savjetuje oštećenici bolje da se s njom ne sretne jer će biti svega“, no tu je činjenicu sud prvog stupnja osnovano utvrdio na temelju izričitog i decidiranog svjedočenja JJK. Ono što je doista prijeporno u čitavom ovom događaju jest: jesu li konkretno izgovorene riječi uistinu mogle biti shvaćene kao ozbiljna prijetnja u smislu čl. 139. st. 1. i 3. KZ-a. U tom smislu ovaj se žalbeni sud u potpunosti pridružuje argumentaciji prvostupanjskog suda iznijetoj u točki 14. obrazloženja osporene presude, što znači da podržava stav toga suda da je optuženik kritične zgode doista ozbiljno prijetio kakvim zlom oštećenoj inspektorici vezano uz njezin rad, čime je ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz naprijed naznačene zakonske odredbe. Naime, da bi se procijenila ozbiljnost prijetnje treba uzeti u obzir cjelokupni kontekst događaja i postojeću situaciju u kojoj je došlo do izgovaranja inkriminiranih riječi. Nepobitne su činjenice da je optuženik kritične zgode bio izrazito nezadovoljan inspekcijskim nadzorom koji je obavila oštećena AJ, da je bio ljut zbog njenog ponašanja koje je osobno ocijenio drskim, arogantnim i bahatim, te da je bio frustriran zbog obveze plaćanja kazne koja mu je bila naložena u tom inspekcijskom nadzor, što je i otvoreno iskazao svojim postupanjem u prostorijama Državnog inspektorata, Ispostave Krapina, a o kojem su suglasno svjedočile AJ, JJK i ZJ. Imajući u vidu sve izloženo, dakle, sve naprijed opisane okolnosti unutar kojih se zbio predmetni događaj, od optuženika izgovorene riječi „da ista (oštećenica) ima sreće da nije bio ondje jer bi taj nadzor završio potpuno drugačije,…“ i da joj „…toplo savjetuje da je bolje da se on ne sretne s njom jer će biti svega“, sud prvog stupnja je posve osnovano zaključio da se ovdje radilo o riječima koje se u objektivnom smislu, odnosno prema objektivnim mjerilima i standardima, mogu u datoj situaciji od strane druge osobe shvatiti kao ozbiljna prijetnja kakvim zlom u cilju izazivanja straha ili uznemirenosti kod drugoga. Stoga žalba optuženika nije prihvaćena.
9. Budući da u skladu s odredbom čl. 478. ZKP-a žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj je sud drugog stupnja pobijanu presudu ispitao i u tom segmentu, te je našao da je sud prvog stupnja na temelju valjane ocjene utvrđenih olakotnih okolnosti (optuženik do sada nije osuđivan i ispričao se oštećenici), dok otegotne nije utvrdio, ispravno postupio kada je optuženika za predmetni delikt osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, što je ujedno najmanja mjera kazne propisana za to kazneno djelo, uz istodobno izricanje uvjetne osude s vremenom provjeravanja od dvije godine, jer je i po uvjerenju ovoga žalbenog suda takva kaznenopravna sankcija u svakom pogledu primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.
10. Slijedom svega iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-a donijeti odluku kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 12. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
