Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1170/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, protiv ovršenika ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-349/2011- 34 (Ovr-64/2014-34) od 22. siječnja 2025. godine, dana 11. kolovoza 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-349/2011-34 (Ovr-64/2014-34) od 22. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Ovr-349/2011-34 od 13. lipnja 2011. godine.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditeljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08. – dalje: OZ). Predlaže da sud prihvati žalbu u cijelosti i ukine pobijano rješenje te naloži Financijskoj agenciji (dalje: FINA ili Agencija) ponovnu provedbu rješenja o ovrsi broj Ovr-349/2011-34 od 13. lipnja 2011. godine, podredno da se žalba dostavi drugostupanjskom sudu kojemu se predlaže da žalbu prihvati, pobijano rješenje o ovrsi preinači na način da naloži FINI ponovnu provedbu rješenja o ovrsi broj Ovr-349/2011-34 od 13. lipnja 2011. godine, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve to uz naknadu ovršnog troška ovrhovoditeljice. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5.1. Prvostupanjski sud je, na prijedlog ovrhovoditeljice radi naplate tražbine iz ovršne isprave – presude Općinskog suda u Sisku broj P-591/99-50 od 6. studenog 2008. godine – donio dva rješenja o ovrsi:

- rješenje o ovrsi broj Ovr-349/11 od 13. lipnja 2011. godine, kojim je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika s njegovih računa; isto je dostavljeno na provedbu FINI i

- rješenje o ovrsi broj Ovr-64/14 od 11. veljače 2014. godine, kojim je određena ovrha pljenidbom dijela plaće ovršenika; isto je dostavljeno na provedbu poslodavcu.

5.2. FINA je dopisom od 23. svibnja 2019. godine obavijestila ovrhovoditeljicu da je prestala postupati po osnovi za plaćanje broj Ovr-349/11 od 13. lipnja 2011. godine, zbog nemogućnosti izvršenja, temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18 – dalje: ZPONS). Ovrhovoditeljica je potom podneskom od 18. lipnja 2019. predložila da se rješenje o ovrsi broj Ovr-64/14 od 11. veljače 2014., umanjeno za iznos od 1.000,00 kn (trošak) i 55,05 kn (glavnica), ponovno dostavi na provedbu FINI. Prvostupanjski sud je zaključkom broj Ovr-64/2014-11 od 20. rujna 2019. godine dostavio FINI pravomoćno rješenje o ovrsi broj Ovr-349/11 od 13. lipnja 2011. te rješenje o djelomičnoj obustavi postupka od 20. rujna 2019., i naložio daljnje postupanje. Nakon toga, dopisom broj Ovr-64/2014-15 od 24. siječnja 2020. godine, sud je dostavio FINI pravomoćno rješenje o ovrsi broj Ovr-64/2014 od 11. veljače 2014. radi naplate troška postupka u iznosu od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. veljače 2014. Dana 27. prosinca 2023. godine, ovrhovoditeljica je podneskom obavijestila sud da je osnova za plaćanje broj Ovr-64/2014 od 11. veljače 2014. isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje sukladno čl. 12. ZPONS. Stoga je predložila da sud ponovno dostavi FINI na provedbu rješenje o ovrsi broj Ovr-349/11 od 13. lipnja 2011., odnosno da naloži FINI vraćanje navedene osnove u Očevidnik na mjesto koje je zauzimala prije isknjiženja. Prvostupanjski sud je potom donio pobijano rješenje, a u obrazloženju je naveo da nije moguće ponovno provoditi ovrhu radi namirenja iste tražbine na istom predmetu i sredstvu ovrhe. Pritom se pozvao na pravno shvaćanje prihvaćeno na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenoga 2019., prema kojem nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da se FINI naloži ponovno upisati u Očevidnik osnovu za plaćanje koja je brisana temeljem čl. 12. ZPONS-a. Sud se pozvao i na praksu Vrhovnog suda, izraženu u odluci broj Rev 104/2022-2 od 9. veljače 2022. godine.

6. Ovrhovoditeljica u žalbi prvenstveno upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 5. OZ. U žalbi navodi i da iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud naveo pogrešan poslovni broj rješenja o ovrsi prilikom dostave rješenja FINI odnosno da je zaključkom od 19. siječnja 2024. godine dostavio FINI na provedbu rješenje o ovrsi od 13. lipnja 2011. godine, a naveo je poslovni broj: Ovr-469/2011 umjesto Ovr- 349/11 te da je ovrhovoditeljica opetovano podnescima ukazivala sudu da je pogrešno naveo broj rješenja zbog čega je FINA osnovu zavela pod pogrešnim brojem Ovr-649/11. Također da je kao prilog navedenog zaključka dostavljeno pogrešno rješenje i to rješenje Ovr-64/14 od 13. lipnja 2011. godine, umjesto rješenje poslovni broj Ovr-349/11 od 13. lipnja 2011. godine. Slijedom navedenog da su netočni navodi suda da je ovrhovoditeljica u više podnesaka predlagala sudu ponovnu dostavu rješenja o ovrsi FINI, a ustvari se radilo o podnescima kojima je ovrhovoditeljica predlagala sudu ispravak greške u odnosu na postupanje prema FINI. Žali se i da niti sud niti FINA nisu obavijestili ovrhovoditeljicu o nemogućnosti provedbe ovrhe sukladno čl. 12. st. 1. ZPONS slijedom čega rok iz čl. 5. st. 4. OZ, u kojem je ovrhovoditeljica mogla predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, nije niti počeo teći. Smatra i da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 139/10., 125/11., 150/11., 154/11. – dalje: OZ/10) te da ovrha nije postala nemoguća.

7. Za odlučivanje u ovom predmetu relevantne su odredbe ZPONS, odnosno odredba čl. 12. st. 1. ZPONS kojom je propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

8. FINA je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-349/11 od 13. lipnja 2011. godine primila 21. lipnja 2011. godine. Dopisom od 23. svibnja 2019. godine obavijestila je ovrhovoditeljicu da je prestala postupati po toj osnovi zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS.

9. Ovrhovoditeljica je 23. prosinca 2013. godine podnijela prijedlog za promjenu sredstava i predmeta ovrhe te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj 64/14 od 11. veljače 2014. godine kojim je određena ovrha pljenidbom plaće što je ovršenik ostvaruje kod poslodavca.

10. Vezano uz žalbene navode ovrhovoditeljice da je sud dana 19. siječnja 2024. godine FINI na provedbu dostavio pogrešno rješenje o ovrsi, valja istaknuti sljedeće. Istina je da je sud naveo pogrešan poslovni broj te da je na provedbu poslao rješenje o ovrsi broj Ovr-64/14, umjesto rješenja o ovrsi broj Ovr-349/11. Međutim, navedeno postupanje nije imalo štetnih posljedica za ovrhovoditeljicu. Naime, rješenjem o ovrsi broj Ovr-64/14 od 11. veljače 2014. određena je ovrha pljenidbom plaće ovršenika, a takvo se rješenje ne dostavlja FINI na provedbu, već poslodavcu. S druge strane, rješenje o ovrsi broj Ovr-349/11 od 13. lipnja 2011. godine nije podobno za ponovnu dostavu FINI na provedbu, jer se ista osnova za plaćanje ne može ponovno zavesti u Očevidnik. Zakon ne predviđa mogućnost da sud naloži FINI ponovno upisivanje već brisane osnove u redoslijed naplate. Prema obrazloženju Nacrta prijedloga novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, upravo je i svrha njegova donošenja bila propisivanje krajnjeg roka do kojeg se može provoditi ovrha na novčanim sredstvima fizičke osobe, u slučaju kada naplata nije moguća. Time se jasno određuje da, ako tražbina nije u cijelosti naplaćena u propisanom roku, dug sam po sebi ne prestaje, ali ovrhovoditelj, koji nema razuman interes da ustraje na ovrsi na novčanim sredstvima (jer ovršenik nema sredstva za naplatu), može zatražiti određivanje ovrhe na drugim predmetima ovrhe.

11. Slijedom navedenog nije bilo osnove da prvostupanjski sud uopće udovolji prijedlozima ovrhovoditeljice da se ista osnova ponovno dostavi FINI na provedbu, a nije točna ni tvrdnja ovrhovoditeljice da nije obaviještena o nemogućnosti provedbe ovrhe temeljem čl. 12. st. 1. ZPONS jer iz spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditeljica zaprimila dopis FINE dana 23. svibnja 2019. godine kojim je obaviještena da je FINA prestala postupati po navedenoj osnovi za plaćanje zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. st. 1. ZPONS, a koji je dopis ovrhovoditeljica poslala kao dokaz sudu dana 18. lipnja 2019.

12. Stoga je sud pravilnom primjenom čl. 67. st. 2. OZ obustavio ovrhu na novčanim sredstvima koja se vode na računima ovršenice iz razloga što je ista postala nemoguća te je na temelju članka 380. t. 2. ZPP valjalo riješiti kao pod točkom I. izreke.

13. Zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1., slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 11. kolovoza 2025.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović