REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

45. P-3245/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja INTEL d.o.o. Zagreb, Metalčeva ulica 5, OIB: 77444604879, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu OWENS, HOUŠKA I PARTNERI, odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koga zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka dana 10. srpnja 2025.g., danom objave 11. kolovoza 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelj INTEL d.o.o. Zagreb, Metalčeva ulica 5, OIB: 77444604879 ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini 11. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi Stan br. 12 – dvosobni u četvrtom katu desno sa nusprostorijama od 65,642 čm i pripadajućom drvarnicom, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika sagrađenoj na zk.č.br. 1168, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pa se temeljem toga nalaže brisanje upisa prava vlasništva na navedenoj nekretnini s tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 izvršenog temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, posl. br. Z- 61903/22 od 21.11.2022.g. donesenog u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora navedenog suda posl. br. Z-48922/15 uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja INTEL d.o.o. Zagreb, Metalčeva ulica 5, OIB: 77444604879, u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju INTEL d.o.o. Zagreb, Metalčeva ulica 5, OIB: 77444604879 parnični trošak u iznosu od 26.803,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.08.2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da podnosi ovu tužbu, radi ispravka upisa u zemljišne knjige prema čl. 205 Zakona o zemljišnim knjigama s obzirom da je 09.12.2022.g. primio rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, br. Z-61903/22 od 21.11.2022.g. kojim se usvaja prigovor tuženika pod br. Z- 38831/18 podnesen protiv rješenja donesenog u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora koji se za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] vodio pod poslovnim brojem Z-48922/15, a na temelju kojeg rješenja je dopuštena uknjižba prava vlasništva na ime i za korist tuženika Republike Hrvatske na nekretnini 11. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi Stan br. 12 - dvosobni u četvrtom katu desno sa nusprostorijama od 65,642 čm i pripadajućom drvarnicom, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika sagrađenoj na zk.č.br. 1168, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i navodi da je izvršen pogrešan upis prava vlasništva na ime i za korist tuženika i time da je neosnovano izbrisano upisano pravo korištenja, odnosno pravo vlasništva tužitelja, te da je postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora koji je prethodio ovoj tužbi proveden nezakonito jer je tuženik protiv rješenja o povezivanju Z-48922/15 podnio prigovor i prijavu kojima osporava upis tužitelja, protivno odredbi čl. 188. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama, prema kojoj prijave i prigovori moraju biti utemeljeni na javnim ili privatnim ispravama kojima se čini vjerojatnim postojanje knjižnog prava čiji se upis zahtijeva , a Republika Hrvatska uz svoj prigovor i prijavu nije dostavila nijednu ispravu pa je zemljišnoknjižni sud trebao odbaciti prijedlog tuženika, navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, sve na štetu tužitelja jer zemljišnoknjižni sud u spisu predmeta povezivanja br. Z-48922/15 i u spisima ranijih zemljišnoknjižnih predmeta koji se odnose na tužiteljevo pravo korištenja nije pravilno ispitao relevantne činjenice, čime je zemljišnoknjižni postupak proveden uz brojne nedostatke, te je nezakonit.

2. Tužitelj navodi da dopis Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) od 27.03.2019.g. na temelju kojeg je prihvaćen prigovor tuženika sadrži netočne podatke, irelevantne za prava koja tužitelj polaže na predmetnoj nekretnini jer suprotno pogrešnim navodima CERP-a, INTEL d.o.o. za savjetovanje nije „poduzeće pod tvrtkom INTEL-društvo za intelektualne usluge d.o.o., Zagreb“ već aktivno društvo s ograničenom odgovornošću upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: 080129407, sukladno svim trenutno važećim propisima dok CERP među ostalim ističe kako je društveno poduzeće I-US Poduzeće za intelektualne usluge p.o., Zagreb, provelo postupak pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, no tužitelj navodi da I-US Poduzeće za intelektualne usluge p.o. Zagreb nije ni u kakvoj pravnoj ili stvarnoj vezi s tužiteljem.

3. Isto tako, tužitelj navodi da je iz dopisa tuženika od 06.05.2019.g. kojim u spis zemljišnoknjižnog predmeta dostavlja dokumentaciju iz koje proizlazi da stan na adresi [adresa] (koji nije predmet tog postupka) nije unesen u kapital poduzeća INTEL d.o.o. - razvidno da tuženik prilaže isprave koje nisu ni u kakvoj vezi niti se odnose na pravnu osobu koja je u predmetnom zemljišnoknjižnom ulošku upisana kao korisnik nekretnine u društvenom vlasništvu , te navodi da zemljišnoknjižni sud nije izvršio ni u jednom trenutku uvid u povijesni izvadak iz zemljišne knjige i u zbirku isprava, odnosno spise predmeta koji se odnose na predmetnu nekretninu (a koji podaci su mu u svakom trenutku u potpunosti dostupni), u kojima je sadržano sve što je potrebno za donošenje zakonite i pravilne odluke suda, te zemljišnoknjižni sud, umjesto da pozove tužitelja na dostavu dokumentacije, na isto poziva upravitelja stambene zgrade koji od samog početka postupka povezivanja zanemaruje pravo koje tužitelj ima na stanu br. 12 na četvrtom katu, i u popisu posebnih dijelova suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima ne navodi tužitelja, već HP koji nema nikakvo pravo na predmetnoj nekretnini , dodaje da zemljišnoknjižni sud nije od tužitelja zatražio izravno pisano ili usmeno očitovanje do trenutka kada je na ročište 03.01.2019.g. odlučio pozvati tužitelja, na kojem ročištu je pak pogrešno utvrdio da je tužitelj uredno pozvan pristupiti na isto, no tužitelj navodi da nikada nije zaprimio poziv za ročište, što proizlazi i iz spisa Z- 48922/15 kojemu ne prileži dostavnica kao dokaz o primitku pošiljke pa tako tužitelju u postupku povezivanja nije omogućeno da se o svom pravu pravodobno izjasni, iznese činjenice i potkrijepi iste odgovarajućim dokazima, čime je povrijeđeno njegovo konvencijsko pravo na pravično suđenje.

4. Tužitelj ističe da je do donošenja rješenja o upisu prava vlasništva na ime i za korist tuženika bio upisan kao nositelj prava korištenja predmetne nekretnine upisane kao općenarodna imovina, odnosno kao društveno vlasništvo , te navodi da je Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90) koji je stupio na snagu 22.12.1990.g. napustio do tada važeći režim društvenog vlasništva, odredio smjer transformacije društvenog vlasništva u individualno, privatno vlasništvo te je nepovredivost vlasništva utvrđena kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka demokratske i socijalne Republike Hrvatske, a stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96), tužiteljevo pravo korištenja je pretvoreno u pravo vlasništva, te na temelju odredbe čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu, vlasnikom nekretnine upisane kao društveno vlasništvo, postaje osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, pri čemu je tužitelj do donošenja rješenja br. Z-61903/22 od 21.11.2022.g. kojim je proveden upis prava vlasništva za korist tuženika, bio upisan kao nositelj prava korištenja i samim time vlasnik navedene nekretnine.

5. Isto tako, tužitelj navodi da iako Zakon o vlasništvu predviđa iznimke od primjene odredbe čl. 362. Zakona na temelju koje je tužitelj stekao pravo vlasništva, iste se ne primjenjuju na tužitelja iz sljedećih razloga:

čl. 390. Zakona o vlasništvu propisuje kako se odredbe čl. 360. do 365. neće primjenjivati na stvari:

1. na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije

2. na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća

3. na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske pa tužitelj zaključuje da:

ad 1) tužitelj nije bio društvena ili društveno-politička organizacija, ad 2) tužitelj nije bio obveznik pretvorbe prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, a u vezi s tim navodi da je u postupku povezivanja, zemljišnoknjižni sud utvrdio da tužitelj nije proveo postupak pretvorbe sukladno Zakonu, no propustio je utvrditi da se na tužitelja Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća ne primjenjuje s obzirom da Zakon definira pretvorbu kao postupak u kojem se poduzeće s društvenim kapitalom odnosno poduzeće s uloženim društvenim sredstvima pretvara u dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje ima u cjelini poznatog vlasnika, te je svrha pretvorbe bila utvrditi vlasnika(e) kapitala koji stjecanjem vlasništva tog kapitala postaje vlasnikom pretvorenog trgovačkog društva, no tužitelj je osnovan još 1989. godine na temelju odredaba tada važećeg Zakona o poduzećima (Sl. list SFRJ 77/88, 40/89, 46/90, 61/90, NN 53/91, 71/91, 26/93, 58/93, 111/93) koji kao preteča Zakona o trgovačkim društvima uvodi u pravni sustav mogućnost osnivanja pravnih subjekata s točno određenim vlasnicima i njihovim ulozima unesenim u to društvo, te je Zakon o poduzećima definirao poduzeće kao pravnu osobu koja obavlja privrednu djelatnost radi stjecanja dohotka odnosno dobiti, a koje poduzeće je moglo biti u društvenom, zadružnom, mješovitom ili privatnom vlasništvu i sam tužitelj je osnovan prije stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća , kao društvo s ograničenom odgovornošću u mješovitom vlasništvu jer su u njega uložena sredstva u različitim oblicima vlasništva (prema zakonu to su mogla biti sredstva u društvenom vlasništvu, zadružnom vlasništvu, vlasništvu građana, građanskih pravnih osoba ili u vlasništvu stranih osoba) – no, ključno je da u to poduzeće nisu unesena sredstva u društvenom vlasništvu jer su osnivači poduzeća „INTEL“ društva za intelektualne usluge, s ograničenom odgovornošću, bili Savez zadruga male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada kao građanska pravna osoba i Poljoprivredna zadruga „Vukšić“ kao zadruga, koji su na temelju čl. 11. Ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću uplatili uloge u društvo u točno određenom omjeru temeljnog kapitala (temeljne glavnice društva) i stekli vlasnička i upravljačka prava u tom poduzeću pa tužitelj zaključuje, s obzirom da on od svog osnutka 1989.g. pa do danas nije bio u društvenom vlasništvu, niti su u njega unesena društvena sredstva već je osnovan kao društvo s ograničenom odgovornošću s jasno definiranim i poznatim osnivačima/suvlasnicima i uplaćenim temeljnim kapitalom u cijelosti, da tužitelj nije bio obveznikom pretvorbe prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, a u prilog tome, ide i činjenica da je Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća propisao rok za pretvorbu (najkasnije do 30.06.1992.g.), a u slučaju da poduzeće ne izvrši pretvorbu u tom roku, predviđao je da će odluku o pretvorbi donijeti Agencija pa kako je nesporno da odluka o pretvorbi u odnosu na tužitelja ne postoji, odnosno da Agencija nije donijela u odnosu na tužitelja odluku o pretvorbi, očito je da tužitelj nije podlijegao odredbama navedenog zakona, dodaje da je Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća bio osnova za statusnu, ali i za vlasničku pretvorbu većeg dijela društvenih poduzeća, određujući krug osoba na koje se odnosi (čl. 1. st. 2. i 3. i čl. 3.), te na koje se ne primjenjuje, te se Zakon nije primjenjivao na poduzeća u kojima nije bilo društvenog kapitala i u kojima su se stjecala vlasnička prava na to poduzeće, ulaganjem sredstava u društvo, što je upravo bio slučaj tužitelja , a kako tužitelj nije ni bio pravna osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području (Ad 3), tužitelj je ex lege pretvorbom kao uknjiženi nositelj prava korištenja na predmetnoj nekretnini, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, postao vlasnikom predmetne nekretnine, kao pravni subjekt s u potpunosti poznatom vlasničkom strukturom i izvan djelokruga Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća pa u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora nije bilo osnove za primjenu čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i upisa prava vlasništva na ime i za korist Republike Hrvatske, poziva se na sudsku praksu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž Zk-670/21 od 22.11.2021.g., te predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da tužitelj ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i da se temeljem toga nalaže brisanje upisa prava vlasništva na navedenoj nekretnini s tuženika izvršenog temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, br. Z-61903/22 od 21.11.2022.g. donesenog u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora navedenog suda posl. br. Z-48922/15 uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti.

6. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor preuranjenosti tužbe jer tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora prema čl. 186.a Zakona o parničnom postupku s obzirom na petit tužbenog zahtjeva postavljen na utvrđenje prava vlasništva, predlaže da se tužba odbaci.

7. Podneskom od 10.07.2023.g. tužitelj ispravlja pogrešno naznačenu vrijednost predmeta spora zbog, kako navodi, očigledne omaške . na iznos od 200.000,00 EUR.

8. U podnesku od 04.09.2023.g. tužitelj navodi je predmetnu tužbu podnio kao jedini dostupan i zakonom predviđen pravni lijek nakon okončanog ispravnog zemljišnoknjižnog postupka pokrenutog povodom prigovora tuženika u kojem su stranke mogle postići mirno rješenje, a to nisu učinile, čime je ujedno ostvaren cilj koji je zakonodavac imao kod propisivanja odredbe čl. 186.a ZPP-a, tj. pokušaj mirnog rješenja spora, navodi da takav pravni stav potvrđuje brojna sudska praksa, poziva se na odluku Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1364/2012 od 28.01.2013.g.: "…kada je pokrenutoj parnici (za ispravak upisa) između istih stranaka prethodio izvanparnični pojedinačni ispravni postupak u kojem su stranke bile u mogućnosti mirno (nagodbom) riješiti konkretno sporno pitanje, tada za dopuštenost podnesene tužbe nije potrebno protivnoj stranci podnositi zahtjev za mirno rješenje spora.", te na odluku Županijskog suda u Zadru od 27.05.2022.g., br. Gž-594/2022: "6.2. To znači da su stranke u ovoj parnici već u prethodno vođenom izvanparničnom postupku na raspravi pred zemljišnoknjižnim sudom mogle zaključiti nagodbu o ispravku upisa i time im je pružena mogućnost da svoj spor riješe nagodbom, čime je ujedno ostvaren cilj kojeg je zakonodavac imao kod propisivanja odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP.

7. U takvim okolnostima nema više svrhe da se prije podnošenja tužbe radi ispravka upisa ponovno nalaže tužitelju da podnosi zahtjev za mirno rješenje spora jer je svrha tog zahtjeva već ispunjena u prethodnom postupku u kojem nije došlo do nagodbe između stranaka. Inzistiranje na primjeni odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP u takvim okolnostima predstavljalo bi nepotrebno formaliziranje koje bi bilo protivno pravu stranke na pravično suđenje.", a isto tako se poziva i na rješenja Županijskog suda u Zadru br. Gž-594/2022 od 27.05.2022.g., Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-487/2018 od 02.09.2020.g., te Županijskog suda u Splitu br. Gž-1792/2017 od 15.01.2018.g., dodaje da je prigovor tuženika suprotan i samoj odredbi čl. 186.a ZPP-a koja izričito propisuje iznimku od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje: "…osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe", a ova tužba je upravo predviđeni izuzetak od čl. 186.a. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je podnesena sukladno čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama, radi ispravka upisa u zemljišne knjige, a koja je vezana za rok za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa (propisan tim Zakonom), pri čemu, tužitelj smatra da navodi tuženika kojim problematizira postavljeni tužbeni zahtjev predstavljaju pretjerano formaliziranje u pogledu normiranja tužbenog zahtjeva, te dostavlja sudsku praksu koja potvrđuje stav da se upravo u postupku pokrenutom tužbom za ispravak, prihvaća tužbeni zahtjev kojim se traži brisanje upisa protivne strane, te utvrđenje i upis prava vlasništva tužitelja, poziva se na stav Županijskog suda u Varaždinu od 03.11.2020.g., br. Gž-846/2020: "… tužba za ispravak je u konkretnoj situaciji jedini način da se izvrši promjena u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja.", te istog suda, br. Gž-Zk-381/2018 od 23.05.2019.g.: "...da u takvim parnicama sudovi utvrđuju temelje stjecanja vlasništva tužitelja na osnovu u tužbi iznijetih činjenica i dokaznih prijedloga." pa tužitelj navodi da je razvidno da je pravilno postavio tužbeni zahtjev da mu se utvrdi pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, te upis istog u zemljišne knjige, uz istovremeno brisanje nezakonitog upisa prava vlasništva u korist tuženika.

9. U podnesku od 11.03.2024.g. tuženik navodi da tužitelj ne obrazlaže pravni osnov, odnosno pravni posao na kojemu temelji svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu, navodi da je točno kako je u z.k. izvatku za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - za stan broj 12, 11. suvlasnički dio (E-12) upisano pravo korištenja za korist tužitelja, no navodi da je evidentno da su svi ostali suvlasnički dijelovi, a ima ih 17, uknjiženi kao vlasništvo fizičkih osoba, navodi da je točno da je tužitelj dostavio preslik z.k. izvatka za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], no navodi da je isti potpuno nečitka kopija (predlaže obvezati tužitelja dostaviti čitki ispis z. k. uloška [broj ZK uloška]).

10. Tuženik navodi da je iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela br. Z-61903/2022 od 21.11.2022.g. razvidno da se u odnosu na predmetni stan vodi upravni spor tužitelja HP, a što dovodi u pitanje legitimitet tužitelja u smislu vlasničkog statusa predmetnog stana, također navodi da je nejasno na koji način i iz kojeg razloga je tužiteljevo pravo korištenja uknjiženo u predmetu Z-48327/2019 - pod kojim brojem su uknjiženi i svi ostali vlasnici pojedinih suvlasničkih dijelova (predlaže pozvati tužitelja dostaviti pravni posao na kojemu temelji i smatra da ima prava na predmetnom stanu, te podatak kakav se upravni spor vodi u pogledu predmetnog stana i pod kojom poslovnom oznakom, te predlaže službenim putem pribaviti zbirku isprava Z-48327/2019 koja se odnosi na 11. suvlasnički dio, E-12, stan broj 12, u kojoj je uknjiženo pravo korištenja tužitelja).

11. Isto tako, tuženik navodi da iz navoda tužbe i priložene dokumentacije nije razvidno da li je tužitelj bio sudionikom postupka povezivanja zemljišne kn jige i knjige položenih ugovora jer tužbu za ispravak ne mogu podnijeti osobe koje nisu podnijele prijavu ili prigovor u zemljišnoknjižnom postupku povezivanja, a odbijanje prigovora ili prijave u postupku povezivanja je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za ispravak, navodi i da o navedenom ovisi i pravno sredstvo kojim tužitelj može dokazivati svoje pravo vlasništva, kao i petit postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Tuženik ističe da je tužitelj sam naveo kako je osnovan kao mješovito društvo i da uz to tvrdi da se njegovo osnivanje temelji na Zakonu o poduzećima (Sl. list SFRJ 77/88, 40/89, 46/90, 61/90, NN 53/91, 71/91, 58/93, 111/93), te tuženik navodi i da prema Zakonu o poduzećima, društva u mješovitom vlasništvu mogu biti i društva koja osim privatnih sredstava, ulažu i sredstva u društvenom vlasništvu, a u istima putem organa upravljanja, pravo glasa imaju i predstavnici društvenog kapitala, navodi da tužitelj ne dostavlja nikakve dokaze da u poduzeće INTEL d.o.o. nisu unesena sredstva u društvenom vlasništvu, zatim navodi da je iz dostavljenog Ugovora o osnivanju društva razvidno da su osnivači poduzeća - Savez zadruga male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada Hrvatske, te Poljoprivredna zadruga "Vukšić", te se navodi da navedeni osnivači ulažu i prenose na društvo u citiranom ugovoru navedene uloge, ali da tužitelj ne dostavlja dokaze na kakav se kapital ulozi odnose, da li na društveni, zadružni, privatni ili kakav drugi, a isto tako, navodi i da se odredbom čl. 12. cit. Ugovora određuje da društvo može pribavljati i druga sredstva potrebna za rad upisom novih uloga, no da nije poznato da li se to i dogodilo, te o kakvom se kapitalu eventualno radilo, te tuženik navodi da su se možebitno unosila i društvena sredstva (navodi da to nije isključeno), no da tužitelj ni na tu okolnost ne dostavlja nikakve dokaze (predlaže obvezati tužitelja dostaviti dokaz na okolnost da njegovo mješovito društvo ne sadrži i sredstva u društvenom vlasništvu, odnosno dokaze iz kojih bi to proizlazilo), a s obzirom da je isto relevantno u smislu primjene Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća jer tužitelj tvrdi da ne podliježe primjeni toga zakona,

13. Na ročištu 19.03.2024.g. tužitelj navodi da je tužitelj poduzeće koje je imalo u potpunosti određene vlasnike i da je bio oblik društva s ograničenom odgovornošću, da su osnivači uplatili uloge, da nije bio u društvenom vlasništvu niti su unesena društvena sredstva pa smatra da se na tužitelja ne primjenjuje Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća dok tuženik još navodi da je tužitelj u sudski registar upisan kao mješovito poduzeće, navodi da to znači da je moguće da je osim privatnih sredstava u poduzeće, uložio i društvena sredstva, odnosno sredstva u društvenom vlasništvu i da onda u izvjesnom dijelu podliježe obavezama koje proistječu iz Zakona o pretvorbi i privatizaciji pa stoga tuženik predlaže da se tužitelja obveže dostaviti dokaz da njegovo poduzeće ne sadrži, odnosno da nije sadržavalo i sredstva u društvenom vlasništvu, odnosno dokaze iz kojih to proizlazi.

14. U podnesku od 04.04.2024.g. tužitelj navodi da je vlasništvo predmetnog stana tužitelj stekao pripajanjem POLJODOBRE, tužiteljevog prednika, te da je temeljem provedenog pripajanja, tužitelj preuzeo sva prava i obveze i postao sveopćim pravnim sljednikom POLJODOBRE, koja je time prestala postojati, a da je POLJODOBRA predmetni stan, odnosno pravo korištenja istog, stekla temeljem Ugovora o imovinskim pravima i obvezama od 26.03.1968.g. od stambene zadruge BOVEX koja je izgradila zgradu u kojoj se stan nalazi pa je tužitelj na isti opisani način, bio vlasnik još pet stanova u istoj stambenoj zgradi, i to stanova broj 1, 4, 5, 13 i 14, danas upisanih kao etažno vlasništvo (E-1), (E-4), (E-5), (E-13) i (E-14), a koje je sve u međuvremenu otuđio kupoprodajnim ugovorima, te čiji su novi vlasnici kao takvi i upisani u zemljišnim knjigama, te navodi da tuženik, pritom na ove stanove nikada nije polagao nikakvo pravo pa tužitelj navodi da se postavlja pitanje - iz kojeg razloga tuženik smatra da je tuženik vlasnik upravo stana broj 12, a nikada nije smatrao da je vlasnik i preostalih pet stanova.

15. U odnosu na upravni spor pokrenut od strane HP, tužitelj navodi da taj upravni spor nije ni u kakvoj vezi s meritumom ovog spora i pitanjem prava vlasništva i da se radi o upravnoj tužbi koju je HP podnio protiv Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja jer mu je odbijen njegov zahtjev za priznavanje stanarskog prava na predmetnom stanu, a prvostupanjskim rješenjem koje on pobija upravnom tužbom je ujedno i naloženo mu iseliti iz predmetnog stana, dodaje da je prema informacijama do kojih je tužitelj u međuvremenu došao, upravni spor pravomoćno okončan na način da je odbijen tužbeni zahtjev HP (navodi da tužitelj nije stranka u tom postupku i da nije u mogućnosti pribaviti presliku spisa, no da je podnio zahtjev za dostavu preslika presude), dodaje i da je teret dokaza da se radi o sporu koji bi mogao utjecati na ishod ovog postupka - na tuženiku.

16. Tužitelj navodi da je netočan navod tuženika da je tužiteljevo pravo korištenja uknjiženo u postupku Z-48327/2019, te da bi pod istim brojem bili uknjiženi i svi ostali vlasnici pojedinih suvlasničkih dijelova, navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Z-48327/2019 od 16.10.2019.g., temeljem obavijesti Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, otvoren z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji su samo preneseni svi podaci iz z. k. uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se istim rješenjem proglašava praznim odnosno utrnjuje , navodi da je to jasno vidljivo iz z.k. izvatka za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s obzirom na naznaku "IZ ZK ULOŠKA PRENESENI VLASNICI" (u što se mogao uvjeriti i sam tuženik uvidom u javno dostupne knjige).

17. U odnosu na navode tuženika da ne bi bilo razvidno je li tužitelj bio sudionik povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, tužitelj navodi da su ti navodi netočni i da su irelevantni, dakle, prvenstveno netočni jer je nemoguće voditi postupak povezivanja bez sudjelovanja suvlasnika stambene zgrade zastupanih po upravitelju, u konkretnom slučaju, MAKSIMUS d.o.o., a isto tako navodi i da su neosnovani navodi da je odbijanje prigovora ili prijave, procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za ispravak s obzirom na to da je temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Z-48922/15 od 15.06.2018.g., donesenog u postupku povezivanja, ostalo upisano tužiteljevo pravo korištenja, a da je tek povodom prigovora i prijave tuženika, isto brisano na način da je uknjiženo pravo vlasništva u korist Republike Hrvatske, te tužitelj navodi da u tom trenutku nije imao nikakav pravni interes za podnošenje prijave odnosno prigovora.

18. U pogledu navoda tuženika da tužitelj ničime ne dokazuje da u njega nisu unesena sredstva u društvenom vlasništvu s obzirom da je osnovan kao tzv. mješovito društvo, tužitelj ukazuje na to da se radi o negativnoj činjenici koju nije moguće dokazivati i da je na teret dokazivanja pozitivne činjenice (da je tužitelj osnovan sredstvima u društvenom vlasništvu) upravo na tuženiku, a koju činjenicu tuženik ni na koji način ne dokazuje, te ni ne predlaže provođenje bilo kakvih dokaza na tu okolnost niti u tom smjeru uopće iznosi bilo kakve konkretne navode, no tužitelj smatra da isto nije niti potrebno i navodi da je čl. 2. st. 3. Zakona o poduzećima bilo propisano: "U mješovitom vlasništvu su dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću, komanditno društvo, društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću članova, i javno poduzeće, kada se u njih ulažu sredstva u različitim oblicima vlasništva - društvenom, zadružnom, vlasništvu građana, građanskih pravnih osoba ili u vlasništvu stranih osoba.", te navodi da sva mješovita društva nisu imala sredstva u društvenom vlasništvu, već su ista bila "mješovita" i ako su u njih uložena, primjerice, sredstva u zadružnom i sredstva u vlasništvu građanskih pravnih osoba, ponavlja da je tužitelj osnovan 1989.g. i da su sukladno odredbama društvenog ugovora, njegovi osnivači Savez zadruga male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada Hrvatske i Poljoprivredna zadruga „Vukšić“, te da je temeljni kapital iznosio 80.000.000 dinara, od čega je Savez uplatio 70.000.000 dinara, a „Vukšić“ 10.000.000 dinara, te imajući u vidu da je temeljni kapital uplaćen u novcu i činjenicu da se novac u to vrijeme nalazio u društvenom vlasništvu, prvenstveno ako je pripadao organizacijama udruženog rada, što tužiteljevi osnivači nesporno nisu bili, tužitelj navodi da je jasno da su u društvo uložena isključivo sredstva u zadružnom odnosno privatnom vlasništvu, te da je tužitelj osnovan kao društvo s ograničenom odgovornošću od strane točno određenih osnivača i navodi da je razvidno da tužitelj nije bio obveznik pretvorbe jer bi takav postupak bio besmislen

19. U podnesku od 18.04.2024.g. tužitelj ponavlja da stan koji je predmet ovog parničnog postupka, predstavlja tek jedan od šest stanova koje je POLJODOBRA ugovorima o imovinskim pravima i obvezama od 26.03.1968.g. stekla od stambene zadruge BOVEX, a koji su pripajanjem POLJODOBRE tužitelju, postali - tužiteljevo vlasništvo, a preostalih pet stanova, dakle stanove broj: 1, 4, 5, 13 i 14, danas upisane kao etažno vlasništvo (E-1), (E-4), (E-5), (E-13) i (E-14), tužitelj je kasnije otuđio i to:

- stan broj 1 Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenim **.**.1992.g. s OP, potvrđenim od strane Javnog pravobranilaštva Grada Zagreba,

- stan broj 4 Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenim **.**.1992.g. s PP, potvrđenim od strane Javnog pravobranilaštva Grada Zagreba,

- stan broj 5 Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenim **.**.1992.g. s KP, potvrđenim od strane Javnog pravobranilaštva Grada Zagreba,

- stan broj 13 Kupoprodajnim ugovorom sklopljenim s ĐP, potvrđenim od strane Javnog pravobranilaštva Grada Zagreba,

- stan broj 14 Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenim **.**.1992.g. s ŠP, potvrđenim od strane Javnog pravobranilaštva Grada Zagreba, ponavlja da nitko, a osobito ne tuženik, nikada nije polagao nikakvo pravo na predmetne stanove niti je bilo tko na bilo koji način osporavao provedene upise, te da su svi ugovori bili potvrđeni od strane Javnog pravobranilaštva Grada Zagreba, a kako ne postoji nikakva razlika u odnosu na stan koji je predmet ovog postupka, tužitelj navodi da je razvidno da su tuženikovi navodi kojima osporava tužiteljevo pravo vlasništva, posve neosnovani, također dostavlja pravomoćnu presudu Upravnog suda u Zagrebu, br. UsI-2898/17 od 14.02.2019.g., potvrđenu presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, br. Usž-2401/19 od 12.11.2020.g., kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev u up ravnom sporu pokrenutom od strane HP, te navodi da je očito da se ne radi o sporu koji bi na bilo koji način mogao utjecati na ishod ovog postupka.

20. Također tužitelj dostavlja Pravno mišljenje trojice istaknutih profesora građanskog, trgovačkog prava i prava društava, prof. dr. sc. LP, prof. dr. sc. ĆP i izv. prof. dr. sc. MP, za koje navodi da su u svom mišljenju od 03.04.2024.g. dali odgovore na pitanja:

1. Je li INTEL, osnovan 1989. godine kao "INTEL" društvo za intelektualne usluge, s ograničenom odgovornošću, bilo obveznik pretvorbe prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91), tj. jesu li se na INTEL primjenjivale odredbe spomenutog zakona,

2. Je li stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) INTEL, u čiju korist je u trenutku stupanja zakona na snagu , u zemljišnim knjigama bilo upisano pravo korištenja nekretnine, upisane kao općenarodna imovina, postao njezin vlasnik.

21. U odnosu na 1. postavljeno pitanje autori navode sljedeće:

"ZPDP se primjenjivao samo na ona poduzeća kojima, zbog uloženog društvenog vlasništva, nisu bili određeni vlasnici. Najočitiji primjer toga su društvena poduzeća koja su u cijelosti poslovala sredstvima u društvenom vlasništvu (čl. 6 i dalje ZOP). Osim društvenih poduzeća, ZPDP se primjenjivao i na mješovita poduzeća, ali samo ako i u mjeri u kojoj su u njih uložena sredstva u društvenom vlasništvu. Kao što predviđa čl. 1. st. 2. ZPDP-a: "Poduzeća s društvenim kapitalom su prema ovom zakonu društvena poduzeća i poduzeća u mješovitom vlasništvu, kada se na temelju društvenih sredstava koja su u njih uložena ne stječu vlasnička prava na poduzeće."

Iz toga izričaja je, dakle jasno da nisu sva mješovita poduzeća obveznici pretvorbe nego samo ona koja ispunjavaju dva uvjeta: a) da su u njih uložena sredstva u društvenom vlasništvu; b) da na temelju tako uloženih sredstava nisu stečena vlasnička prava na poduzeće.

(…)

Što se tiče prvog uvjeta (ulaganje sredstava u društvenom vlasništvu), iako je Intel osnovan kao mješovito poduzeće, nema nikakve indicije da su uložena sredstva u društvenom vlasništvu. Dapače, sve sugerira upravo suprotno, da su u Intel uložena isključivo sredstva u zadružnom i/ili privatnom vlasništvu. Naime, ulozi u Intel su uplaćeni u novcu. Novac se nalazio u društvenom vlasništvu prvenstveno ako je pripadao organizacijama udruženog rada i ako je dobiven korištenjem sredstava za proizvodnju u društvenom vlasništvu. Intelovi članovi, međutim, nisu bili organizacije udruženog rada nego zadruga („Vukšić“) i savez zadruga (Savez), dakle oboje zadružne pravne osobe (čl. 274.k ZOUR).

(…)

Mora se, prema tome, krenuti od pretpostavke da se sredstva zadruge, osobito novčana sredstva, ne nalaze u društvenom vlasništvu. Tko god tvrdi suprotno, morao bi to dokazati.

22. U odnosu na 2. uvjet (određenost vlasnika), tužitelj citira navedeno pravno mišljenje:

„Intel su osnovala dva točno određena osnivača (vlasnika), Savez i Vukšić. Kao što je već rečeno, radi se o zadrugama, odnosno savezu zadruga. Najvažnije, nije postojao nikakav „neodređeni vlasnik“ s naslova uloženog društvenog vlasništva. Naime, u poduzećima u kojima vlasnici nisu bili određeni zbog uloženog društvenog vlasništva, poduzećem su, razmjerno udjelu društvenog vlasništva, upravljali radn ici, odnosno drugi predstavnici društvenog kapitala (čl. 122. ZOP). U konkretnom slučaju, čl. 22 DU predviđa da Intelom upravljaju osnivači putem delegata u upravnom odboru te da oni sudjeluju u dijelu dobiti društva (čl. 22. DU). Ne predviđa se, dakle, bilo kakva upravljačka uloga radnika ili delegata udruženog rada. Budući da je Intel osnovan kao društvo s ograničenom odgovornošću s točno određenim vlasnicima i bez ulaganja sredstava u društvenom vlasništvu, on nije bio obveznik pretvorbe. Dapače, taj postupak bio bi bespredmetan jer ne bi mogao odrediti druge vlasnike od onih koji su već bili određeni – Savez i Vukšić. Da Intel nije bio obveznik pretvorbe sugerira, uostalom i okolnost da, koliko nam je poznato, pretvorba nije provedena do dan danas, a Intel i dalje postoji i aktivno posluje. I sama pomisao da Intel ni danas ne bi imao u potpunosti određene vlasnike djeluje apsurdno. Sva poduzeća obveznici pretvorbe trebala su provesti pretvorbu najkasnije do 30.6.1992. Ako to ne bi učinila, odluku o pretvorbi trebala je donijeti Agencija RH za restrukturiranje i razvoj (čl. 9. st. 1. i 2. ZPDP), odnosno Hrvatski fond za privatizaciju. Koliko nam je poznato, Agencija, odnosno Fond nikada nisu donijeli takvu odluku.

Iz svega navedenoga može se zaključiti da Intel nije bio obveznik pretvorbe prema ZPDP-u."

23. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, autori pravnog mišljenja zaključuju: "U korist Intela je, bez sumnje, postojalo pravo korištenja nekretnine u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao Stan br. 12 - dvosobni u četvrtom katu desno sa nusprostorijama od 65,642 čm i pripadajućom drvarnicom, a nakon utrnuća tog zk. ul. i nove katastarske izmjere te osnivanja zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] opisane kao Stan br. 12 - dvosobni u četvrtom katu desno sa nusprostorijama od 65,642 čm i pripadajućom drvarnicom, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika sagrađenoj na zk.č.br. 1168 (v. supra).

Kako je to pravo korištenja postojalo u trenutku stupanja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na snagu, tako se na to pravo korištenja primjenjuju predmnjeve vlasništva nekretnine. Nema nikakvog razloga da se Intel izuzme od primjene te predmnjeve jer nikad nije bio ni društvenovlasnički subjekt niti obveznik pretvorbe.

(…)

Slijedom, nema osnova za sumnju da bi Intel izgubio pravo korištenja na predmetnoj Nekretnini. Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uspostavljena je predmnjeva na temelju koje se Intel smatra vlasnikom predmetne Nekretnine od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.", te tužitelj pozivajući se i na to pravno mišljenje, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

24. U podnesku od 01.04.2025.g. tuženik navodi da je iz dokumentacije razvidan pravni slijed stjecanja prava raspolaganja predmetnim stanom, od Stambene zadruge BOVEX preko RO POLJODOBRE, ustanove za unapređenje poljoprivrede pa do društva tužitelja, navodi da ono što se najprije uočava na preslikama Ugovora o imovinskim pravima i obvezama od 26. ožujka 1968.g. zaključenog između Stambene zadruge BOVEX i "POLJODOBRE", koji se odnosi na predmetni stan - je to da je rukom prepravljen broj istog stana iz nerazgovijetno upisanog broja stana, u stan broj 12 pa tuženik navodi da već sama ta činjenica dovodi u pitanje vjerodostojnost i autentičnost tog dokumenta.

25. Tuženik navodi da je ključno i relevantno - činjenica da su osnivači društva tužitelja temeljem Ugovora od 02. listopada 1989.g. o osnivanju društva: 1) Savez zadruga male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada Hrvatske, Zagreb, Bogovićeva 1/I i 2) Poljoprivredna zadruga "VUKŠIĆ" iz Vukšića, te da iako se u cijelom postupku u navodima tužitelja pa čak i u dostavljenom Pravnom mišljenju profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 03. travnja 2024.g., naziv osnivača navedenog pod 1) - označava kao Savez zadruga male privrede, navodi da je ipak nesporna činjenica da se puni naziv navedenog osnivača odnosi i na ugovorne organizacije udruženog rada Hrvatske, te navodi da je općepoznato da su organizacije udruženog rada udruživale sredstva društvenog kapitala, što znači da su istima upravljali radnici kao predstavnici društvenog kapitala, a kako je društvo tužitelja mješovito, proizlazilo bi da se radilo o poduzeću s mješovitim vlasništvom, odnosno poduzeću koje je u jednom dijelu možebitno , u privatnom, a u jednom dijelu, u društvenom vlasništvu pa tuženik smatra da je s lijedom toga, društvo tužitelja u dijelu društvenog vlasništva podlijegalo pretvorbi prema čl. 1. st. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96, 118/99), a koju tužitelj nije proveo, kako to proizlazi i iz potvrde CERP-a od 29. ožujka 2019.g., dodaje da i iz citiranog Pravnog mišljenja, proizlazi da mješovita poduzeća podliježu pretvorbi u dijelu u kojem na uložena sredstva u isto nisu stečena vlasnička prava, tuženik naglašava da iz istog mišljenja proizlazi da su zadruge prvenstveno poslovale privatnim sredstvima građana udruženima u zadrugu, a ne sredstvima društvenog vlasništva pa smatra da je iz takvog izričaja jasno kako se ostavlja mogućnost da su zadruge poslovale i društvenim kapitalom, navodi da je nejasno zašto se dalje u mišljenju zanemaruje, odnosno zaobilazi da je osnivač pod 1) Savez zadruga, ali i ugovornih organizacija udruženog rada (dakle udruženog društvenog kapitala).

26. Isto tako, tuženik navodi da sredstva u društvenom vlasništvu nisu imala određenog vlasnika, već su društveno - vlasnički subjekti bile upravo organizacije udruženog rada, a svrha Zakona o pretvorbi je bila odrediti vlasnike u poduzećima u kojima vlasnici poduzeća u cijelosti ili u nekom njegovom dijelu nisu bili poznati, odnosno nisu imali određenog vlasnika (društveno vlasništvo) pa kako tužitelj nije proveo postupak pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća , u dijelu društvenog vlasništva, predlaže tužbu odbaciti, odnosno odbiti tužbeni zahtjev.

27. Na ročištu 15.04.2025.g. tužitelj navodi da ugovorne organizacije udruženog rada nisu poslovale samo sredstvima u društvenom vlasništvu, te da su u njih radni ljudi ulagali sredstva u vlasništvu građana i da su ta sredstva ostajala u vlasništvu građana, što proizlazi iz odredbe čl. 33. i čl. 303 Zakona o udruženom radu, a ako tuženik tvrdi suprotno, navodi da je to dužan i dokazati, a članovi tužitelja su bile zadružne osobe i uglavnom nisu poslovale sredstvima u društvenom vlasništvu, što proizlazi iz čl. 274.a i dr. ZUR-a,

28. Na ročištu 13.05.2025.g. utvrđena je vrijednost predmeta spora iznosom od 200.000,00 EUR.

29. Na ročištu 10.07.2025.g. stanke su ostale kod svojih navoda, te je na ovom ročištu glavna rasprava zaključena.

30. Provedeni su dokazi uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k. odjela br. Z-61903/22 Z-38831/18, ozn. Z-48922/15 od 21.11.2022.g. (l. 7-9, 265-267), u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k. odjela br. Z- 48922/15 od 15.06.2018.g. (l. 10-14), u povijesni z.k. izvadak za nekretnine upisane u z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l. 15-30a, 119-135), u izvadak iz sudskog registra Okružnog privrednog suda u Zagrebu rul. br. I-3374 rješenje suda od 26.12.1989.g. o upisu osnivanja s prijavom i upisom osnivanja društva s ograničenom odgovornošću prema Zakonu o poduzećima br. Fi-3383/89 list 1, popis osnivača list 2, upis djelatnosti – list 3, upis ovlaštenja i vrste i opsega odgovornosti list 5, zatim upis od 09.07.1992.g. dokapitalizacije i promjene osobe ovlaštene za zastupanje – list 6 (l. 32-38 i 193-202), u ugovor zaključen između Saveza zadruga male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada Hrvatske i Poljoprivredne zadruge "VUKŠIĆ" o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću – "INTEL" d.o.o. (l. 39-43), u potvrdu Službe društvenog knjigovodstva od 24.11.1989.g. (l. 44), u rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Gž Zk-670/2021 od 22.11.2021.g. (l. 45- 46), u rješenje Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1364/2012 od 28.01.2013.g. (l. 56-57), u rješenje Županijskog suda u Zadru br. Gž-594/2022 od 27.05.2022.g. (l. 58- 60), u rješenje Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-487/2018 od 02.09.2020.g. (l. 61-62), u rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž-1792/2017 od 15.01.2018.g. (l. 63-65), u rješenje Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici br. Gž- 846/2020 od 03.11.2020.g. (l. 66-68), u presudu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž Zk-381/2018 od 23.05.2019.g. (l. 69-75), u dopunu odluke RO "Poljodobra" Ustanova za unapređenje poljoprivrede od 26.12.1989.g. (l. 94), u rješenje Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 03.01.1990.g. (l. 95), u izvadak Okružnog privrednog suda u Zagrebu rul. br.1446 Fi-4636/89 (l. 96), u odluku "Poljodobra" Ustanove za unapređenje poljoprivrede od 26.12.1989.g. (l. 97), u izvadak Okružnog privrednog suda u Zagrebu rul br. 1-3374, Fi-8199/92 (l. 98), u rješenje Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 09.07.1992.g. (l. 99), u rješenje Općinskog suda u Zagrebu, z.k. odjela br. Z-10912/92 od 15.09.1992.g. (l. 100), u ugovor o imovinskim pravima i obavezama sklopljen između s o. j. "BOVEX" Zagreb i "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju Zadruga poljoprivrednih gospodarstva od 26.03.1968.g. (l. 101-102), u rješenje Grada Zagreba, gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada KLASA: UP/I-371-03/14-004/82, URBROJ: 251-14-12/003-17-16 od 17.02.2017.g. (l. 104-108), u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k. odjel, br. Z-48327/2019 od 16.10.2019.g. (l. 110-114), u tužbu tužitelja HP od 11.10.2017.g. podnijetu Upravnom sudu u Zagrebu (l. 115-118), u presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-2401/19 od 12.11.2020.g. (l. 141-143), u pravno mišljenje prof. dr. sc. LP, prof. dr. sc. ĆP i izv. prof. dr. sc. MP od 03.04.2024.g. (l. 144-153), u potvrdu i tabularnu izjavu od 09.05.2006.g. (l. 154–157), u ugovor o imovinskim pravima i obavezama sklopljen između s o. j. "BOVEX" Zagreb i "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju Zadrugar poljoprivrednih gospodarstva od 26.03.1968.g. - za stan br. 4 (l. 159-162), u ugovor o imovinskim pravima i obavezama sklopljen između s o. j. "BOVEX" Zagreb i "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju Zadrugar poljoprivrednih gospodarstva od 26.03.1968.g.

- za stan br. 1 (l. 164-167), u presudu Upravnog suda u Zagrebu br. Usl-2898/17 od 14.02.2019.g. (l. 169-173), u ovjereni ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. U-1/92 sklopljen 28.10.1992.g. između prodavatelja "INTEL" društvo za intelektualne usluge d.o.o. i kupca UP (l. 174-178), u ugovor o imovinskim pravima i obavezama sklopljen između s o. j. "BOVEX" Zagreb i "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju Zadrugar poljoprivrednih gospodarstva od 26.03.1968.g. – za stan br. 5 (l. 180-183), u ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. U-6/92 sklopljen 24.11.1992.g. između prodavatelja INTEL društvo za intelektualne usluge d.o.o. i kupca PP (l. 185-188), u ugovor o korištenju stana sklopljen od 27.03.1974.g. između DP i "STANOINVEST", OOUR "Poslovne službe stambenog fonda" (l. 189-192), u izvadak iz sudskog registra Okružnog privrednog suda u Zagrebu rul br. I-3374 o upisu osnivanja od 26.12.1989.g. Fi-3383/89 list 1, popis osnivača list 2, o upisu djelatnosti – list 3, upis ovlaštenja i vrste i opsega odgovornosti list 5 , zatim o upisu od 09.07.1992.g. dokapitalizacije i promjene osobe ovlaštene za zastupanje – list 6 (l. 193-202), u ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. U-6/92 sklopljen 07.12.1992.g. između prodavatelja INTEL društvo za intelektualne usluge d.o.o. i kupca ŠP (l. 204-207), u ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 10.11.1998.g. između KP i FP kao primatelja uzdržavanja i SP kao davatelja uzdržavanja (l. 208-210), u ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. U-2/92 sklopljen 28.10.1992.g. između prodavatelja "INTEL" društvo za intelektualne usluge d.o.o. i kupca KP (l. 211-215), u aneks ugovoru o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljen 04.05.2005.g. između prodavatelja INTEL d.o.o. i kupca KP (l. 216-217), u izvadak iz matice umrlih Grada Zagreba, gradskog ureda za opću upravu, matičnog ureda Centar za Antu Sardelića od 05.01.2001.g. (l. 218-219), ugovor o imovinskim pravima i obavezama sklopljen između s o. j. "BOVEX" Zagreb i "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju Zadrugar poljoprivrednih gospodarstva od 26.03.1968.g. – za stan br. 13 (l. 221-224), u ugovor o imovinskim pravima i obavezama sklopljen između s o. j. "BOVEX" Zagreb i "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju Zadrugar poljoprivrednih gospodarstva od 26.03.1968.g. – za stan br. 14 (l. 226-229), u kupoprodajni ugovor sklopljen 27.03.1996.g. između prodavatelja INTEL d.o.o. i kupca ĐP (l. 231-235), u aneks kupoprodajnog ugovora sklopljen 27.10.1997.g. između prodavatelja INTEL d.o.o. i kupca ĐP (l. 236-238), u potvrdu Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo izdanu za nositelja stanarskog prava ČP od 13.05.1996.g. (l. 239), u izvadak iz sudskog registra rul. br. I-3374 o upisu pripajanja od 26.12.1989.g. Fi-3383/89 list 1, zatim o upisu od 09.07.1992.g. dokapitalizacije i promjene osobe ovlaštene za zastupanje – list 6 (l. 240 i 242), u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z. k. odjela br. Z-48327/19 od 16.10.2019.g. (260-264), u ispis z.k. izvatka za nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] Zagreb, k. o. [katastarska općina] (l. 268-270).

31. Izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Z- 48922/15 (sada spis br. Z-61903/22) na ročištu 10.07.2025.g.

32. Pribavljen je podatak od Centra za restrukturiranje i razvoj o provedbi postupka pretvorbe, te je izvršen uvid u očitovanje Centra za restrukturiranje i razvoj od 23.04.2025.g. (l. 271).

33. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a, svaki posebno i u svojoj međusobnoj vezi.

34. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

35. Tužitelj u ovom predmetu traži ispravak upisa u zemljišnoj knjizi, izvršenog na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, br. Z-61903/22 od 21.11.2022.g. kojim je usvojen prigovor tuženika protiv rješenja donesenog u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], na temelju kojeg rješenja je dopuštena uknjižba prava vlasništva na ime i za korist tuženika Republike Hrvatske na nekretnini 11. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi Stan br. 12 - dvosobni u četvrtom katu desno sa nusprostorijama od 65,642 čm i pripadajućom drvarnicom, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, sagrađenoj na zk.č.br. 1168, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve prema čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama.

36. Nije sporno samo provođenje postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za predmetnu nekretninu i upis prava vlasništva na tuženika pozivom na čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na predmetnoj nekretnini ranije uknjiženoj kao općenarodna imovina s uknjiženim pravom korištenja za korist INTEL – društvo za intelektualne usluge d.o.o., [adresa] (predmetni stan br. 12, opisan kao u zemljišnoj knjizi).

37. Sporan je upis prava vlasništva predmetne nekretnine na tuženika, Republiku Hrvatsku, te je sporno vlasništvo predmetne nekretnine, stana br. 12 – dvosobnog stana u četvrtom katu desno sa nusprostorijama od 65,642 čm i pripadajućom drvarnicom (11. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO - E-12 neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika sagrađenoj na zk. č. br. 1168, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) s obzirom da je sporno je li predmetna nekretnina trebala biti predmet pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća.

38. Iz uvida u ugovor o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 02.10.1989.g. na l. 39 - 43, razvidno je da osnivači prema čl. 1. ugovora osnivaju društvo za intelektualne usluge radi realizacije programa razvoja i unapređenja udruga zadruga i poduzeća male privrede, a prema čl. 2. osnivači društva su 1. Savez zadruga male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada Hrvatske i 2. Poljoprivredna zadruge "VUKŠIĆ" iz Vukšića, čl. 3. je određena tvrtka poduzeća "INTEL" društvo za intelektualne usluge s ograničenom odgovornošću, [adresa] sa sjedištem u [adresa], zatim je čl. 10. određena temeljna glavnica društva koja iznosi 80.000.000 (osamdesetmilijunadinara), a osnovni ulog iznosi 10.000.000 (desetmilijunadinara), čl. 11. Ugovora o osnivanju je određeno da osnivači upisuju i odmah ulažu i prenose na društvo, i to: 1. Savez zadruga: 7 uloga u iznosu od 70.000.000 (sedamdesetmilijunadinara), 2. Zadruga: 1 ulog u iznosu od 10.000.000 (desetmilijunadinara), te su ovaj ugovor sklopili i potpisali Savez zadruga male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada Hrvatske i Poljoprivredna zadruga "VUKŠIĆ" iz Vukšića, a iz uvida u izvadak iz sudskog registra Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 26.12.1989.g. (l. 32 -38) razvidno je da je ovo osnivanje društva upisano u sudski registar na temelju rješenja navedenog suda od 26.12.1989.g. – rul. br. I-3374 br. Fi-3383/89 kao društva s ograničenom odgovornošću prema Zakonu o poduzećima - list 1, upisani su osnivači - popis osnivača - list 2, zatim djelatnosti – list 3, ovlaštenja, vrste i opseg odgovornosti - list 5, zatim, upisana je osoba ovlaštena za zastupanje – list 6 (TP, dipl. oec., v.d. direktor) pa je dakle razvidno da je tužitelj upisan u sudski registar kao društvo s ograničenom odgovornošću na temelju ugovora osnivača Saveza zadruga male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada Hrvatske i Poljoprivredne zadruge "VUKŠIĆ" iz Vukšića.

39. Također je iz uvida u ovaj Ugovor o osnivanju od 02.10.1989.g. razvidno da je tužitelj osnovan kao mješovito društvo prema Zakonu o poduzećima jer su njegovi osnivači Savez zadruga male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada Hrvatske i Poljoprivredna zadruga "VUKŠIĆ" iz Vukšića uložili ukupno 8 uloga, 7 uloga u iznosu od po 70.000.000 (sedamdesetmilijunadinara) i 1 ulog u iznosu od 10.000.000 (desetmilijunadinara), te su tako suvlasnici, tj. osnivači uplatili temeljni kapital u društvo - u novcu u cijelosti.

40. Iz uvida u povijesni izvadak za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u pogledu predmetnog stana br. 12, razvidno je da je predmetni stan br. 12 upisan kao dvosoban u četvrtom katu desno sa nus prostorijama od 65,642 m2 i pripadajućom drvarnicom i da se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] i br. 21 na zk. česticama 1018/3 i 1018/2 i da je ova predmetna nekretnina bila upisana 07.12.1954.g. kao Općenarodna imovina (B3), te je kao organ upravljanja nekretnina (upisanih u A listu) upisan: "Bovex" poduzeće za izvoz i uvoz poljoprivrednih proizvoda u Zagrebu, Frankopanska ul. 16 (B4), a nakon ovog upisa je na temelju rješenja Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj gradske uprave Zagreb od 20.06.1968.g. uknjiženo pravo korištenja stambene zgrade sa zemljištem u AI - za korist stambene zadruge "Bovex" [adresa] (B7), zatim je na temelju uvjerenja Odjela za urbanizam i građevinarstvo Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj gradske uprave Zagreb od 03.12.1968.g. upisano u A listu 17 Stanova, i to kao posebni dijelovi zgrade [adresa] - na temelju 17 ugovora od 26.03.1968.g. i na temelju rješenja Okružnog privrednog suda u Zagrebu br. Fi- 776/57 od 19.03.1957.g. je uknjiženo pravo vlasništva na stanove pojedinih fizičkih osoba (stanovi 2, 3, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 15, 16 i 17) – upisi B8 do B29, te je također uknjiženo pravo korištenja na stanove 1, 4, 5, 12, 13 i 14 u korist "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju i poljoprivredno gospodarstvo u Zagrebu, Zrinjski trg 10 - B30 (upis B31 odnosi se na uknjižbu brisanja prava korištenja uknjiženog u korist stambene zadruge "Bovex" u odnosu na upis pod B rbr. 7, dakle uknjižbu brisanja upisa prava korištenja koje je bilo uknjiženo na stambenoj zgradi sa zemljištem u A I pod B7).

41. Također je iz uvida iz ovaj povijesni z. k. izvadak za predmetne nekretnine, upis br. B46 - razvidno da je dana 14.09.1992.g. pod br. Z-10912/92, a temeljem odluke od 26.12.1989.g., te dopune odluke, izvoda iz registra Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 03. siječnja 1990.g. br. Fi-4637/89-2, rješenja istog naslova od 09.07.1992.g. br. Fi-8199/92 – ispravljen naziv imena stanova, i to stana br. 1, 4, 5, 12, 13 i 14, te je u pogledu predmetnog stana br. 12 navedeno i upisano: "– stan br. 12 – dvosobni u četvrtom katu desno sa nuspr." – "... od "Poljodobra" biro za poslovno tehničku suradnju poljopr. Gospodarstvo" pod B30 na "INTEL" društvo za intelektualne usluge d.o.o. [adresa]." (l. 21 spisa).

42. Tužitelj je na spis dostavio ugovor o imovinskim pravima i obavezama od 26.03.1968.g. iz kojeg je razvidno da je isti sklopljen između s o. j. "BOVEX" Zagreb, kao stambene zadruge i "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju Zadruga poljoprivrednih gospodarstva, iz Zagreba, Zrinski trg br. 10/I, kao zadrugara, te da prema čl. 1. Ugovora stranke sporazumno utvrđuju da zadruga (s o. j. "BOVEX" [adresa]) kao investitor gradi stambenu zgradu u [adresa] po odobrenim projektima projektnog biroa "Lövy", Zagreb, a prema čl. 2. tog ugovora "zadruga preuzima obvezu da će se za potrebe zadrugara izgraditi u predmetnoj zgradi niže opisani stan: a/ položaj stana: IV. kat desno stan br. 12, b/ prostorije stana: 2-sobni 65,642 m2", te je čl. 3. određena predračunska vrijednost stana od 29.200,85 NDin, a čl. 4. je određeno da je zadrugar dužan plaćati zadruzi iznos od 7.000,00 na ime duga kod banke i eventualnih direktnih dugova zadruzi kroz vrijeme od 40 godina uz 1 % kamata godišnje, a čl. 5. se zadrugar obvezuje da će otpadajući dio zajma koji je dobila zadruga za izgradnju predmetnog stana otplaćivati zadruzi u jednakim mjesečnim obrocima s rokom otplate i kamatnom stopom koju je odredila Kreditna banka Zagreb, te je određeno da otpadajući dio zajma utvrđuje Upravni odbor zadruge u razmjeru cijelog zajma koji se odnosi na izgradnju cijelog objekta, zatim je čl. 6. određeno da je zadrugar dužan pored iznosa iz čl. 4. ovog ugovora, plaćati odgovarajući doprinos u Fond za upravljanje i održavanje zgrade, kao i supristojbe u vezi s korištenjem iz prethodnog stava dok je čl. 7. određeno da se zadruga obvezuje predmetni stan prenijeti u vlasništvo zadrugara odmah po izvršenoj kolaudaciji, konačnom obračunu cijele zgrade i useljenju zadrugara u stan, bez obzira da li je zadrugar otplatio sav kredit banci koji je zadruga dobila u svrhu izgradnje predmetnog stana, time da se davalac kredita uknjiži na neotplaćenu vrijednost stana odnosno na ugovorenu svotu glasom ugovora kojeg zadrugar sklapa s davaocem kredita – bankom, te je još čl. 9. određeno da se zadruga obvezuje da će odmah po dovršenju predmetne zgrade i dobivanju uporabne dozvole, predati i predmetni stan na korištenje zadrugaru (l. 101-102).

43. Upravo je iz povijesnog izvatka za predmetne nekretnine koje su 07.12.1954.g. bile upisane kao Općenarodna imovina (B3) - razvidno da je kao organ upravljanja na ovoj Općenarodnoj imovini, tj. nekretnina upisanih u A listu bio upisan: "Bovex" poduzeće za izvoz i uvoz poljoprivrednih proizvoda u Zagrebu, Frankopanska ul. 16 (B4), a nakon ovog upisa je uknjiženo pravo korištenja stambene zgrade sa zemljištem u AI za korist stambene zadruge "Bovex" Zagreb, [adresa] (B7) - na temelju rješenja Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj gradske uprave Zagreb od 20.06.1968.g., a nakon toga je uknjiženo pravo vlasništva na 17 stanova kao posebnih dijelova zgrade [adresa] - pojedinih fizičkih osoba - na temelju 17 ugovora od 26.03.1968.g. (Uvjerenje Odjela za urbanizam i građevinarstvo navedenog Sekretarijata od 03.12.1968.g. i rješenje Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 19.03.1957.g. br. Fi-776/57) – sve za stanove 2, 3, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 15, 16 i 17 - upisi pod B8 do B29, a u pogledu ove predmetne nekretnine, tj. predmetnog stana br. 12 (tako i stanova 1, 4, 5, 13 i 14), uknjiženo je pravo korištenja u korist: "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju i poljoprivredno gospodarstvo u Zagrebu, Zrinjski trg 10 – upis pod B30, a ovaj prijenos prava korištenja je u skladu s dostavljenim ugovorom o imovinskim pravima i obvezama od 26.03.1968.g. sklopljenim između s o. j. "BOVEX" Zagreb i "POLJODOBRA" biro za poslovno tehničku suradnju Zadruga poljoprivrednih gospodarstva - u pogledu predmetnog stana br. 12.

44. Tužitelj je na spis dostavio i dopunu odluke RO "Poljodobra" Ustanove za unapređenje poljoprivrede od 26.12.1989.g. (l. 94) prema kojoj poduzeće "Intel" preuzima svu imovinu te prava i obveze što ih "Poljodobra" ima, a pod čime se smatraju i stanovi upisani z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stanovi br. 1, 4, 5, 12, 13 i 14 – pa dakle "Intel" preuzima imovinu, prava i obveze i u pogledu predmetnog stana br. 12, a na temelju same odluke RO "Poljodobra" Ustanove za unapređenje poljoprivrede od 26.12.1989.g. (l. 97) - se RO "Poljodobra" Zagreb, Zrinski trg 10/I pripaja s danom 31.12.1989.g. poduzeću "INTEL" Zagreb (toč. 1), a toč. 2) Odluke je određeno da tim pripajanjem RO "Poljodobra" Zagreb gubi svojstvo pravne osobe i postaje sastavni dio poduzeća "INTEL" Zagreb, zatim je toč. 3 Odluke određeno da poduzeće "INTEL" preuzima svu imovinu, te prava i obveze što ih ima RO "Poljodobra", te je rješenjem Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 03.01.1990.g. upisano brisanje poduzeća "Poljodobra" ustanove za unapređenje poljoprivrede s potpunom odgovornošću Zagreb, Zrinski trg 10 - zbog pripajanja "INTEL" društvu za intelektualne usluge, s o.o. [adresa] (l. 95), a sve na temelju prijave zaprimljene pod br. Fi-4636/89 upisa brisanja, podnijete od strane "Poljodobre" ustanove za unapređenje poljoprivrede s potpunom odgovornošću Zagreb, Zrinski trg 10 (l. 96).

45. Prema tome, tužitelj je dostavio dokaz o pravnom sljedništvu na predmetnoj nekretnini od "Bovexa" poduzeća za izvoz i uvoz poljoprivrednih proizvoda u Zagrebu, Frankopanska ul. 16 - kao organa upravljanja na nekretnini uknjiženoj kao Općenarodna imovina (B4), zatim stambene zadruge s o. j. "BOVEX" [adresa] s uknjiženim pravom korištenja stambene zgrade sa zemljištem u AI (B7) i onda s uknjiženim pravom korištenja na predmetnom stanu br. 12 (kao i na stanove br. 1, 4, 5, 13 i 14) - u korist "POLJODOBRE" biroa za poslovno tehničku suradnju i poljoprivredno gospodarstvo u Zagrebu – upis B30 (uz uknjižbu brisanja prava korištenja ranije uknjiženog na "BOVEX" stambenu zadrugu – B31 prema ugovoru o imovinskim pravima i obavezama od 26.03.1968.g. sklopljenom između s o. j. "BOVEX" stambene zadruge i "POLJODOBRE" biroa za poslovno tehničku suradnju Zadruga poljoprivrednih gospodarstva), a nakon čega, uslijed pripajanja RO "POLJODOBRE" Ustanove za unapređenje poljoprivrede tužitelju, poduzeću "INTEL" Zagreb, u korist tužitelja je upisano pravo korištenja na predmetnoj nekretnini, tj. na predmetnom stanu br. 12, a tužitelj je prema ugovoru o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 02.10.1989.g. – osnovan kao društvo s ograničenom odgovornošću na temelju odredaba Zakona o poduzećima (Sl. list SFRJ 77/88, 40/89, 46/90, 61/90, NN 53/91, 71/91, 26/93, 58/93, 111/93), te je upisan u sudski registar Okružnog privrednog suda u Zagrebu, upis pod brojem Fi- 3383/89, rul. br. I-3374 na temelju rješenja suda od 26.12.1989.g. o upisu osnivanja s prijavom i upisom osnivanja društva s ograničenom odgovornošću prema Zakonu o poduzećima, a njegovi osnivači su uplatili temeljni kapital u društvo - u novcu u cijelosti.

46. Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća ((NN 19/91, 45/92) je stupio na snagu 01.05.1991.g., a tužitelj je osnovan i upisan u sudski registar prije stupanja na snagu tog zakona, 1989.g. kao društvo s ograničenom odgovornošću s poznatim osnivačima, tj. vlasnicima i uplaćenim temeljnim kapitalom u cijelosti, pri čemu je čl. 9. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća određeno da je poduzeće je dužno obaviti pretvorbu najkasnije do 30. lipnja 1992.g. (st. 1.), te je određeno - ne postupi li poduzeće u skladu sa st. 1. ovoga članka, odluku o pretvorbi donijet će Agencija (st. 2.) – NN 19/91, te je st. 3. određeno da će se smatrati da je poduzeće postupilo u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka ako do roka iz stavka 1. ovoga članka dostavi Agenciji odluku o pretvorbi s propisanom dokumentacijom pod uvjetom da provede pretvorbu u skladu s tom odlukom, a Izmjenama i dopunama tog zakona (NN 83/92) je brisan stavak 2. i dodani su stavci 4., 5., 6., 7., 8., 9.,10.,11. i 12., dok je st. 6. propisano da poduzeća koja nisu postupila po odredbama stavka 1. ovoga članka ili kojima nije odobreno produljenje roka, dužna su do 31. prosinca 1992. nadležnom privrednom sudu podnijeti zahtjev za upis u registar dioničkog društva sa osnivačkom glavnicom po knjigovodstvenoj vrijednosti po zaključnom računu za 1991. i sve dionice prenijeti Hrvatskom fondu za razvoj na način propisan člankom 6. stavkom 1. točkom 4. ovoga Zakona pa se ove daljnje odredbe odnose na dioničko društvo, a ne na tužitelja koji je osnovan prema Zakonu o poduzećima kao društvo s ograničenom odgovornošću.

47. Odredba čl. 3a. Zakona o Agenciji Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (NN 47/90 i 19/91) određuje da u okviru obavljanja djelatnosti Agencija vrši javna ovlaštenja određena zakonom, a čl. 3b. tog Zakona je određeno da Agencija u okviru djelatnosti: - organizira i pruža stručnu pomoć pri privatizaciji i pretvorbi društvenih poduzeća u skladu sa zakonom, - nadzire pretvorbu poduzeća, - daje upute za provođenje Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, - organizira savjetovanja i seminare za izobrazbu i stručno osposobljavanje i usavršavanje za poslove pretvorbe, privatizacije, razvoja i promicanja inozemnih ulaganja, - savjetuje poduzeća u svezi s postupkom restrukturiranja, privatizacije i vlasničke pretvorbe u konkretnim slučajevima, - obavlja u ime i za račun Hrvatskog fonda za razvoj (u daljnjem tekstu: Fond) stručne poslove vezane za prodaju dionica koje je Fond stekao pretvorbom društvenih poduzeća i obavlja za Fond druge poslove određene Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, - organizira aktivnosti na promicanju inozemnih ulaganja, - koordinira interese svih subjekata u Republici Hrvatskoj vezanih za ostvarenje inozemnih ulaganja, - sudjeluje u izradi studija o razvoju pojedinih grana gospodarstva Republike Hrvatske koja osobito definiraju ključne mehanizme strategije razvoja: privatizacija, zajednička ulaganja inozemnih i domaćih pravnih i fizičkih osoba, javnih poduzeća i dr., - daje mišljenje Vladi Republike Hrvatske na zahtjev za izdavanje koncesije, - daje stručnu pomoć kod statusnih promjena poduzeća i - obavlja druge poslove određene zakonom i drugim propisima, te je stoga razvidno da su Zakonom Agenciji dane izričite ovlasti u postupcima pretvorbe poduzeća i privatizacije, kao npr. organiziranje i pružanje stručne pomoći pri privatizaciji i pretvorbi društvenih poduzeća, te nadziranje pretvorbe poduzeća i davanje stručne pomoći kod statusnih promjena poduzeća , no da Agencija za restrukturiranje i razvoj nije donijela nikakvu odluku u pogledu tužitelja u smislu odredbe čl. 9. st. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća do stupanja na snagu Zakona o Izmjenama i dopunama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, tj. do 02.12.1992.g. (niti kasnije, bez obzira i na dane ovlasti, pogotovo ovlasti nadziranja pretvorbe poduzeća).

48. Tužitelj je podnio ovu tužbu radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi koji je izvršen na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k. odjela Zagreb, br. Z-61903/22 od 21.11.2022.g. kojim je usvojen prigovor ovdje tuženika, Republike Hrvatske podnesen protiv rješenja donijetog u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], br. Z-48922/15 od 15.06.2018.g., te je povodom tog prigovora izvršena uknjižba prava vlasništava na predmetnim nekretninama tj. stanu br. 12 - dvosobni u četvrtom katu desno sa nusprostorijama od 65,642 čm i pripadajućom drvarnicom, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika (E-12) – na tuženika.

49. Tužitelj je podnio tužbu dana 09.01.2023.g., pozivom na odredbu čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19) kojom je u st. 1. al. 2. određeno da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: – osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, a st. 2. ove odredbe je određeno da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora, a odredbom čl. 150. st. 1. cit. Zakona o zemljišnim knjigama je određeno da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe , ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno pa je tako, s obzirom na činjenicu ranijeg upisa prava korištenja na predmetnim nekretnina uknjiženog u korist tužitelja, tužitelj legitimiran podnijeti ovu tužbu, a kako je odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama određeno da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora, to je ova tužba tužitelja podnesena u navedenom roku određenom ovom odredbom.

50. Odredbom čl. 186.a ZPP-a određeno je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

51. Kako je tuženik u izvanparničnom postupku podnio prigovor protiv rješenja zemljišno - knjižnog suda suda i kako je na temelju tog prigovora izvršen prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama na tuženika, Republiku Hrvatsku, to je razvidno da bi podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora bilo zapravo bespredmetno i takav zahtjev bi predstavljalo prekomjerno i nepotrebno formaliziranje, a osim toga u tijeku samog izvanparničnog postupka koji je prethodio ovoj parnici, stranke nisu postigle sporazum, pri čemu je takav stav zauzet u odlukama Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1364/12 od 28.01.2013.g., Županijskog suda u Zadru br. Gž-594/2022 od 27.05.2022.g., Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-487/2018 od 02.09.2020.g., te Županijskog suda u Splitu br. Gž - 1792/2017 od 15.01.2018.g. (koje je tužitelj dostavio).

52. Kako je u određenim slučajevima, kao što je prema čl. 205. st. 2. u vezi čl. 150. st. 2. al. 2. Zakona o zemljišnim knjigama određen trogodišnji rok za podnošenje brisovne tužbe, a koji rok se može primijeniti i na ovaj slučaj, to se može uzeti i da je određen rok za podnošenje tužbe, a odredba čl. 186.a ZPP-a ne ograničuje trajanje tog roka određenog posebnim propisima, te daje izrijekom iznimku u slučajevima kada je propisan rok za podnošenje tužbe, tako da je prigovor tuženika upravljen na činjenicu da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu prije podnošenja ove tužbe, neosnovan i iz tog razloga.

53. Odredbom čl. 362. Zakona o vlasništvu i o drugim stvarnim pravima (NN 91/96) određeno je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 1.), zatim je određeno da se smatra da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 2.), zatim je određeno da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 3.), te je još st. 4. određeno da što je u stavku 1. do 3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu.

54. Po stanovištu ovog suda, ovdje se nije mogla primijeniti odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (primjenom koje je uknjiženo pravo vlasništva na tuženika) jer je pravo korištenja - za koje je tužitelj dokazao pravni slijed od zadruge "BOVEX" Zagreb preko "POLJODOBRE" na temelju ugovora o imovinskim pravima i obavezama sklopljenog 26.03.1968.g. (l. 101-102)

– do tužitelja, brisanjem i pripajanjem "POLJODOBRE" tužitelju i preuzimanjem imovine, prava i obveza, a pod čime se smatraju i stanovi br. 1, 4, 5, 12, 13 i 14 , tj. i predmetni stan br. 12 - bilo uknjiženo u korist tužitelja koji je osnovan kao društvo s ograničenom odgovornošću i čiji su osnivači uplatili uloge u novcu (potvrda Službe društvenog knjigovodstva od 24.11.1989.g. na l. 44), te su vlasnici društva tužitelja bili u potpunosti poznati, te je u odnosu na tužitelja je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, 01.01.1997.g. bila propisana predmnjeva iz čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te se na temelju te predmnjeve smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu, osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava korištenja, tj. u ovom slučaju – tužitelj, a tko tvrdi suprotno trebao je to dokazati, tj. u ovom slučaju ukoliko tuženik tvrdi suprotno (a tvrdi), teret dokaza o pravu vlasništva tuženika je na tuženiku, a ne na tužitelju, a osim toga odredba čl. 362. u st. 3. propisuje primjenu st. 3. - u slučaju da ne djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. (i 2.) ove odredbe.

55. Stoga je tuženik u zemljišno – knjižnom postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, a također i u ovoj parnici morao i trebao dostaviti dokaze da u pogledu predmetne nekretnine ne djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. čl. 362., kao i dokaze da se radi o nekretnini za koju nije utvrđeno u čijem je vlasništvu, pri čemu se ne radi o negativnoj činjenici jer je tuženik na kojem je teret dokaza trebao dostaviti dokaze iz kojih bi proizlazilo da se radi o njegovom vlasništvu, a što protivno čl. 219. ZPP-a, tuženik nije učinio.

56. Tuženik je navodio da su u tužitelja uložena i društvena sredstva, no uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj osnovan kao društvo s ograničenom odgovornošću s uplaćenim ulozima u novcu i potpuno poznatim vlasnicima, prije stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća , to se na tužitelja ne primjenjuje Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća jer je tužitelj na dan stupanja na snagu tog Zakona, 01.05.1991.g. već bio društvo s ograničenom odgovornošću s određenim vlasnicima (čl. 4. Zakona: "Pretvorbom poduzeće postaje dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje ima u cjelini poznatog vlasnika"), pri čemu se i u pravnom mišljenju prof. dr. sc. LP, prof. dr. sc. ĆP i izv. prof. dr. sc. MP od 03.04.2024.g. (l. 144 -153) navodi: "Budući da je Intel osnovan kao društvo s ograničenom odgovornošću s točno određenim vlasnicima i bez ulaganja sredstava u društvenom vlasništvu, on nije bio obveznik pretvorbe. Dapače, taj postupak bio bi bespredmetan jer ne bi mogao odrediti druge vlasnike od onih koji su već bili određeni — Savez i Vukšić", te se stoga na tužitelja ne primjenjuje niti odredba čl. 390. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ne primjenjuje se Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća, tužitelj nije društvena i društveno-politička organizacija, te tužitelj nije pravna osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske, a osim toga, kako je na tuženiku teret dokaza, tuženik protivno čl. 219. ZPP-a nije dostavio dokaze da bi u tužitelja bila uložena društvena sredstva ili da bi bila uložena društvena sredstva u određenoj mjeri pa da bi potpadao pod pretvorbu po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća i da se posljedično tomu onda na njega ne bi primjenjivala predmnjeva iz čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s obzirom na ranije uknjiženo pravo korištenja u korist tužitelja.

57. Kako su u postupku osnivanja tužitelja kao društva s ograničenom odgovornošću, uplaćeni ulozi u novcu, a kako tužiteljevi članovi nisu bile organizacije udruženog rada već zadruge (Savez zadruga i Zadruga "Vukšić"), te s obzirom da se novac nalazio u društvenom vlasništvu prvenstveno ako je pripadao organizacijama udruženog rada i ako je dobiven korištenjem sredstava za proizvodnju u društvenom vlasništvu, to su zadruge prvenstveno poslovale privatnim sredstvima građana udruženima u zadrugu, a ne sredstvima društvenoga vlasništva. Slično tome, čl. 274.b st. 1 Zakona o udruženom radu (Sl. SFRJ 53/1976, 57/1983, 85/1987, 6/1988, 77/1988, 40/1989, 40/1989, 60/1989, NN 53/1991) bilo je određeno: „Zadruga je samostalna samoupravna organizacija zadrugara koji su svoj rad, sredstva rada odnosno druga sredstva udružili u zadrugu" pa je prema tome razvidno da uložena sredstva, zadružna, a prvenstveno novčana sredstva (kao što je ovdje slučaj) nisu bila u društvenom vlasništvu, a ukoliko tuženik tvrdi suprotno, dužan je to i dokazati, tako se navodi i u pravnom mišljenju prof. dr. sc. LP, prof. dr. sc. ĆP i izv. prof. dr. sc. MP od 03.04.2024.g. (l. 144-153).

58. Neosnovan je prigovor tuženika o tome da bi broj stana bio prepravljan pa da bi zbog toga bilo dvojbeno o kojem stanu se radi (ugovor o imovinskim pravima obvezama na l. 101 -102 spisa) jer je iz navedene površine stana br. 12 - od 65,642 m2 – razvidno da se radi upravo o predmetnom stanu.

59. Stoga, na temelju navedenog, primjenom čl. 362. s t. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, utvrđeno da tužitelj ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te se temeljem toga nalaže brisanje upisa prava vlasništva s tuženika na predmetnim nekretninama, sada upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja, sve kao u izreci presude (rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu z.k. odjela br. Z-48327/2019 od 16.10.2019.g. otvoren je z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji su preneseni svi podaci iz z. k. uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se z.k. uložak tim rješenjem proglašava praznim (na temelju obavijesti Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, kako se navodi u tom rješenju na l. 260-264 spisa).

60. Tužitelj je imao parnični trošak koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 3.008,00 EUR (tbr. 7 t. 1 odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 09.04.2023.g. u iznosu od 3.008,00 EUR (očitovanje na navode odgovora na tužbu – obrazloženi podnesak) - tbr. 8 t. 1 odvj. tar. NN 138/23, zastupanja na ročištu 19.03.2024.g., 15.04.2025.g., 13.05.2025.g. i 10.07.2025.g. u iznosu od po 3.008,00 EUR (tbr. 9 t. 1 odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 03.04.2024.g. u iznosu od 3.008,00 EUR (obrazloženi podnesak – 3. podnesak) - tbr. 8 t. 1 odvj. tar. NN 138/23, sastava podneska od 16.04.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8 t. 3 odvj. tar. NN 138/23) - kojim dostavlja pravno mišljenje, sudsku praksu i dokumentaciju, pdv-a 25% u iznosu od 5.276,50 EUR, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,59 EUR (plaćena), te na presudu u iznosu od 331,81 EUR (50% e-komunikacija), ukupno 26.803,90 EUR, te mu je isti dosuđen temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a.

U Zagrebu, 11. kolovoza 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

tužitelju po pun.

tuženiku po ŽDO