Republika Hrvatska
Gž Ovr-143/2025-2
Županijski sud u Šibeniku
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja UniCredit Banka Slovenija d.d., Slovenija, Ljubljana, Šmartinska 140, OIB: 95996773690, zastupani po punomoćniku Josipu Mađarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ČU, [adresa] Č 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marinu Đudariću, odvjetniku u Rijeci, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod brojem Ovr- 1132/2022-2 od dana 1. prosinca 2022. godine, dana 8. kolovoza 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika, te se potvrđuje rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod brojem Ovr-1132/2022-2 od dana 1. prosinca 2022. godine.
II. Odluku o trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1132/2022 od 1. prosinca 2022., određena je ovrha na nekretnini ovršenika u dijelu od ½ suvlasničkog dijela, sve temeljem ovršne isprave – pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Velibora Panjkovića, posl.br. Ovrv-6307/21 od 19 studenog 2021. godine, radi naplate iznosa od 48.976,29 eur, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 34.025,03 eur od dana 15. srpnja 2021. godine po stopi koju je određena člankom 378.2. Obligacijskog zakonika Republike Slovenije (na dan podnošenja prijedloga za ovrhu iznosi 8%), te radi naplate ovršnog troška.
2. Protiv citiranog rješenja ovršenik je po punomoćniku izjavio žalbu, pobijajući ga uvodno "zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga", sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje o ovrsi i odbaci, odnosno odbije prijedlog za ovrhu, te naloži ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku prouzročeni trošak, podredno, da donese rješenje kojim će ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovršenik u žalbi ističe da prijedlog za ovrhu ne sadržava sve elemente iz članak 39. stavak 1. i stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine„ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/2016 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017, 131/2020, 114/22 i 6/24 dalje: OZ) jer nisu navedeni OIB za zakonske zastupnike ovrhovoditelja, za koje da je navedeno da nisu dodijeljeni, dok ovršenik nalazi da je razlog tome što ih isti kod Porezne uprave nisu zatražili, kao i da je ovrhovoditeljeva adresa u prijedlogu za ovrhu pogrešno navedena kao "Ljubljana, [adresa].", premda je u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave navedena adresa "Ljubljana, [adresa]", međutim, kod činjenice da je u odnosu na ovrhovoditelja zastupanog po istim zakonskim zastupnicima doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i činjenice da ovrhovoditelj ne osporava adresu naznačenu u rješenju o ovrsi "Slovenija, Ljubljana, [adresa], za koju navodi da je upisana u evidenciji Republike Hrvatske, takvi prigovori žalbe ne dovode u sumnju pravilnost prvostupanjskog rješenja.
6. Neosnovan je i žalbeni prigovor da zahtjev za naplatu zateznih kamata nije u dovoljnoj mjeri specificiran, jer je ista zatražena po stopi koja se određuje članom 378. stavak 2. Obligacijskog zakona Republike Slovenije, budući da se u konkretnom slučaju radi o sudskoj ovrsi iz članka 285. stavak 2. OZ na novom predmetu i sredstvu, slijedom čega, predmet osporavanja u ovom postupku ne može biti pravomoćan kondemnatorni nalog za isplatu iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, protiv kojeg je ovršenik bio u mogućnosti podnijeti prigovor, pri čemu treba reći da je zatezna kamata tim rješenjem o ovrsi na dan podnošenja prijedloga za ovrhu označena sa 8%.
7. U odnosu na žalbene prigovore da nekretnina koja je kao vlasništvo ovršenika upisana u zemljišnim knjigama u dijelu od ½, predstavlja nekretninu nužnu za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je dužan uzdržavati (supruge Z i dvoje djece od 18 i 13 godina) u smislu članka 75. stavak 1. OZ, te da ovrhovoditelj nije ispunio uvjet iz članka 75. stavak 7. OZ nepodnošenjem suglasnosti ovršenika za provedbu ovrhe, koja da predstavlja dom ovršenika i njegove obitelji - takvi prigovori su neosnovani.
8. Naime, odredba stavka 5. članka 75. ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, dalje u tekstu: OZ/14) kojom je bilo propisano da se nekretnine za stanovanje ne smatraju stvarima koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako zakonom nije drukčije određeno, izmijenjena je odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/17, dalje u tekstu: ZID OZ/17) tako da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.
9. Međutim, iz odredbe članka 44. stavka 3. ZID OZ/17 proizlazi da se ta izmjena primjenjuje samo na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu toga Zakona, odnosno 3. kolovoza 2017.
10. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je prijedlogom za ovrhu od 15. rujna 2022. godine zatražio ovrhu na nekretnini na temelju ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) Javnog bilježnika Velibora Panjkovića, posl.br. Ovrv-6307/21 od 19. studenog 2021. godine kojim je ovrha bila određena općenito na imovini, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja s osnova potraživanja iz Ugovora o euro kreditu broj Lj03 217317001 od dana 12. veljače 2015. godine, Ugovora o euro kreditu broj Ljo3 217317006 od dana 31. srpnja 2015. godine i Ugovora o vođenju transakcijskog računa br. IBAN [broj bankovnog računa] koji je prema Izvatku iz poslovnih knjiga otkazan 2016. godine.
11. Dakle, s obzirom da se na tražbine koje proizlaze iz pravnih poslova nastalih prije 3. kolovoza 2017. godine ne primjenjuje odredba članka 12. stavka 1. ZID OZ/17 kojom je izmijenjena odredba članka 75. stavka 5. OZ/14, to ovrhovoditelj nije bio u obvezi priložiti suglasnost iz odredbe članka 75. stavka 5. OZ, a isto vrijedi i za javnu ili privatnu ispravu koja ima značenje javne isprave kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je po zakonu dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje, jer u konkretnom slučaju ne postoji presumpcija da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
12. Nadalje, ovršenik u žalbi ističe da bi prodaja nekretnine iz istih razloga narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja - pa time se sadržajno poziva na članak 80. b. stavak 2. OZ, odnosno, posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretninama.
13. Međutim, prema podacima spisa, ovršenik niti u žalbi podnesenoj protiv rješenja broj Ovr-1132/2022-9 od 5. prosinca 2024. godine, kojim je odbijen prijedlog za ovrhu u kojem je također isticao da se radi o domu i stoga nekretnini koja je nužna za zadovoljavanje životnih potreba ovršenika i njegove obitelji, zbog čega bi mu ovrhom nastala, nenadoknadiva šteta, osim što nije osporio utvrđenja prvostupanjskog suda da je prema potvrdi Fine u blokadi računa 584 dana sa neplaćenih 60.280,46 kuna, da je osobno vozilo odjavljeno dana 11. siječnja 2013. godine, nije posebno osporio ni utvrđenje da ovršenik ima prijavljeno prebivalište na drugoj adresi – [adresa], dok se ovrha provodi na 1/2 suvlasničkog dijela jednosobnog stana u suterenu na sasvim drugoj adresi [adresa], a što je ocijenio i Županijski sud u Zadru u rješenju broj Gž-10/2025 od dana 28. travnja 2025. godine (list 79-83 spisa), kada je odbio žalbu ovršenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje, pri čemu ovršenik u predmetnoj žalbi protiv rješenja o ovrsi ne navodi bilo koju drugu okolnost koja bi upućivala na narušavanje pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interese ovrhovoditelja u smislu članka 80.b. stavak 2. OZ. 14. Slijedom navedenog, žalbu ovršenika trebalo je odbiti i potvrditi rješenje o ovrsi (članak 380. točka 2. u vezi članka 21. stavak 1. OZ).
15. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 164. stavak 3. ZPP u vezi 21. stavak 1. OZ.
U Šibeniku, 8. kolovoza 2025. godine
S U D A C
Maja Skorić
