Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-288/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Srđana Kuzmanića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nike Tomaš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AB, radi kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika AB i Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, pod poslovnim brojem K-237/2025 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika AB i državnog odvjetnika, kao neosnovane i potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženi AB proglašen je krivim radi kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, te je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te je potom optuženom izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen izvršava u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom AB je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. ožujka 2025., kao dana uhićenja, pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 270. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 88/2022. i 36/2024.; dalje: ZKP/08) je odlučeno da će se po pravomoćnosti presude optuženom AB vratiti mobilni uređaj marke “[obrt]“, modela "Iphone 13", plave boje poleđine, IMEI broja: [IMEI broj], u kojem se nalazi [broj SIM kartice]/[broj telefona], te SIM kartica operatera [obrt] (BIH) serijskog broja [serijski broj], koji predmeti su privremeno oduzeti od istog uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, broj: 511-10-11-03-K- 36/25 serijski broj: [serijski broj] od 14. ožujka 2025.

1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08, optuženi AB je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP, kao i plaćanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi AB, putem svoje braniteljice Josipe Miffek-Herak, odvjetnice iz Petrinje, pobijajući je zbog odluke o kazni, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni.

3. Žalba je također podnesena i od strane državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

6. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

7. Žalbe optuženika AB i državnog odvjetnika nisu osnovane.

8. Optuženi AB se pored ostalog žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, čime žalitelj zapravo ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona. Međutim, žalitelj konkretno ne navodi koju povredu kaznenog zakona i koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ima u vidu, niti je na bilo koji način argumentira. Ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda predviđena u članku 476. ZKP/08. Stoga optuženikova žalba zbog povrede kaznenog zakona i bitnih povreda kaznenog postupka nije osnovana.

9. Optuženi AB se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, optuženik se u odnosu na kazneno djelo iz optužnice izjasnio da se smatra krivim, a potom i u svojoj obrani priznao kazneno djelo, pa slijedom toga na temelju članka 464. stavak 7. ZKP/08 ne može podnijeti žalbu iz navedene žalbene osnove. Iznimku od članka 464. stavak 7. ZKP/08 čine naknadno pribavljeni dokazi koji se odnose na isključenje protupravnosti ili krivnje, ili koje bi bile odlučne za izbor kazne, uvjetne osude, oduzimanja imovinske koristi, troškova kaznenog postupka i slično. Kako u razlozima žalbe okrivljenika nije obrazložena niti jedna od iznimki koje predviđa ova zakonska odredba, te nije naveo zbog čega bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, to prema članku 464. stavak 7. ZKP/08 žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.

10. Optuženi presudu pobija i zbog odluke o kazni, pa tako ističe i tvrdi kako sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja kazne nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti na strani optuženog i to optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, otežanu obiteljsku situaciju i dosadašnju nekažnjavanost, dok je precijenio značaj otegotnih okolnosti, što je utjecalo na nepravilnost izbora vrste i visine kazne.

11. Državni odvjetnik u žalbi navodi da prvostupanjski sud utvrđene olakotne i otegotne okolnosti nije stavio u odgovarajući razmjer, smatrajući kako djelomična uvjetna osuda neće dovoljno utjecati na optuženog, a i na ostale da ne čine kaznena djela.

12. Kako je žalba optuženika i državnog odvjetnika usmjerena na odluku o kazni, to je ovaj sud i u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud na strani optuženika pravilno cijenio olakotne okolnosti i to njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela, obiteljsku situaciju, tj. činjenicu da je optuženi otac maloljetnog djeteta o kojem skrbi, te izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, kao i otegotnu okolnost i to društvenu opasnost kaznenog djela.

13. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te potom izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen izvršava u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, predstavlja primjerenu kaznu uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

14. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

15. Slijedom navedenog na temelju članka 482. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Dubrovniku 8. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Pero Miloglav