1              Poslovni broj: I Kž-367/2022-4

Poslovni broj: I Kž-367/2022-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. C. zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 1. kolovoza 2022. broj K-6/2022-20, u sjednici održanoj 28. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom I. C. prihvaćaju kao utvrđene kazna zatvora u trajanju do 2 (dvije) godine za kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, pa se optuženi I. C. uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2020. do 19. siječnja 2021.

 

II Odbija se žalba optuženog I. C. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom optuženi I. C. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11. (na štetu R. S.) te mu je uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11. (na štetu A. G.) te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije godine) i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. (na štetu I. G.) te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te je primjenom članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, te je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a preostali dio od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2020. do 19. siječnja 2021.

 

2. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećeni I. G. iz T., S. R…..te zakonski nasljednici iza pok. A. G., iz T., S. R. upućeni su na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.

 

3. Temeljem članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog I. C. oduzet je metalni čekić sa metalnom drškom ukupne dužine 66 cm, dužine drške 59 cm i promjera 2,5 cm (glava čekića dimenzija 7,5cm×7,5cm×13cm), oduzet pod brojem Kop-6/2020., te se isti predmet po pravomoćnosti ima uništiti.

 

4. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, i to: paušalni iznos od 4.000,00 kuna (četiri tisuće kuna), troškove vještačenja iznos od 4.300,00 kuna (četiri tisuće i tristo kuna), prijevozni trošak svjedoka u iznosu od 369,60 kuna (tristo šezdeset devet kuna i šezdeset lipa), u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, obzirom će se u protivnom troškovi naplatiti prisilnim putem, te je obvezan platiti i troškove branitelja po službenoj dužnosti u visini koja će se odrediti naknadno, posebnim rješenjem.

 

5. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

6. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku utvrde strože pojedinačne kazne za sva djela, a potom i stroža jedinstvena kazna zatvora.

 

7. Optuženik se žali po branitelju, odvjetniku S. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o troškovima i odluke o kazni (koju žalbenu osnovu uvodno ne naznačuje) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu usvoji, preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo pokušaja ubojstva, a podredno pobijanu presudu ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

8. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu, usvoji žalbu optuženika, preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo pokušaja ubojstva, a podredno pobijanu presudu ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

10. Prije održavanja sjednice vijeća, na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

11. Najprije valja napomenuti da je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske već ranije, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj K-20/2020-15 od 19. siječnja 2021. prihvatio žalbu državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i žalbe optuženika, i po službenoj dužnosti ukinuo pobijanu presudu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

12. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

 

13. Optuženik u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dao jasne, dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i u odnosu na subjektivni element kaznenog djela teške tjelesne ozljede na štetu A. G., za koje kazneno djelo je optuženika proglasio krivim (točka 24.4. obrazloženja). Druga je stvar što ovaj žalitelj te razloge ne prihvaća, što zapravo predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13.1. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

13.2. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe, suprotno od onoga što prvostupanjski sud smatra dokazanim da je optuženik s namjerom teško tjelesno ozlijedio A. G., da to nije bila njegova namjera i da je "pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je takova njegova obrana usmjerena izbjegavanju ili umanjenju kaznene odgovornosti zbog čega nije prihvaćena". Međutim, u žalbi optuženika iznesena vlastita analiza i ocjena značaja i vjerodostojnosti prikupljenih dokaza u odnosu na ozljeđivanje oštećene A. G., ne dovodi u pitanje namjeru optuženika da teško tjelesno ozlijedi navedenu oštećenicu. Tako iz iskaza oštećene A. G. proizlazi na koji je način zadobila ozljede, koje joj je zadao optuženik, a nakon što je provalio u njenu kuću. To je potvrdila i oštećena R. S., koja je bila istodobno napadnuta. Također iz iskaza svjedoka M. i M. K. proizlazi da su u kuću A. G. došli na poziv oštećenika I. G. koji ih je obavijestio da je optuženik napao majku A. i tetu R., i da su dolaskom vidjeli da su obje oštećenice ozlijeđene. Svjedoci A. i Z. B. su pak opisali događaj na njihovom dvorištu kada je optuženik čekićem napao svjedokinju R. S., ali ga je u namjeri da ju ozlijedi spriječio svjedok A. B. koji je optuženiku oduzeo čekić. Uzevši u obzir sadržaj iskaza navedenih svjedoka, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da iz istoga proizlazi da je postupanje optuženika u odnosu na oštećenice A. G. i R. S. bilo poduzeto s namjerom na teško ozljeđivanje odnosno pokušaj ubojstva. Navedeno nije dovedeno u pitanje ni prigovorom o teško pijanom stanju optuženika o kojem je govorila A. G. (očito se radi o njenom subjektivnom dojmu) jer prema stanju spisa utvrđena prisutnost alkohola od 0,70 promila, nema sumnje, nije bila takva da optuženik nije mogao shvatiti značenje svog djela.

 

13.3. Protivno daljnjoj žalbenoj tvrdnji optuženika i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud presudu temeljio na iskazima svjedoka R. S. i A. B., da je optuženik metalnim čekićem zamahnuo u smjeru glave oštećene R. S. u namjeri da je usmrti, u čemu ga je spriječio svjedok A. B. i iz ruku istrgnuo čekić, ali ne i njihovim iskazima koje su iznijeli na raspravi od 13. srpnja 2022. jer su iskazivali drugačije nego ranije u postupku. Konkretno oštećena R. S. je na raspravi 13. srpnja 2022. navela da u rukama optuženika nije vidjela čekić. Jednako tako svjedok A. B. je na toj raspravi naveo da optuženik nije zamahnuo čekićem prema oštećenoj R. S.

 

13.4. Sud prvog stupnja je naveo zašto ne prihvaća iskaze s te rasprave (točka 20.3. i 21.3. obrazloženja), dakle, ovi svjedoci očito u određenoj mjeri žele olakšati položaj optuženika u ovom postupku, o čemu se na raspravi očitovala oštećena R. S. da ne želi kažnjavanje optuženika.

 

13.5. Slijedom navedenog, nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni povreda kaznenog zakona, i to tzv. posredna povreda, odnosno ona koja bi proizašla iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

 

14.1. Naime, prvostupanjski je sud optuženom I. C. za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11. uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točka 2. (očitom omaškom ispravno treba stajati točke 3.) KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te ga je primjenom članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, pri čemu je pravilno cijenio kao olakotno da optuženik do sada nije osuđivan ni prekršajno nekažnjavan, da je izrazio žaljenje za sva tri djela i kajanje za djelo prijetnje na štetu I. G. koje je priznao, da se ispričao oštećenoj R. S., da je otac djeteta s posebnim potrebama koje zahtijeva stalnu i posebnu skrb i kojeg je dužan uzdržavati, dok mu je otegotnim uzeo upornost u počinjenju djela na štetu R. S.

 

14.2. Međutim, iako državni odvjetnik nije u pravu kada prigovara da su olakotne okolnosti pogrešno cijenjene i da je optuženiku trebalo izreći strože pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora, u pravu je, kada se cijeni značaj i težina kaznenih djela, da optuženika treba strože kazniti. Naime, djelomičnom uvjetnom osudom se ne bi mogla postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije jer, da bi se izrekla djelomična uvjetna osuda, potrebno je da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela, a upravo iskazana upornost i bezobzirnost na koju u žalbi upire državni odvjetnik upućuje na zaključak da djelomično uvjetovana kazna neće ostvariti svrhu kažnjavanja i izraziti društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, što će biti moguće jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci ali bez izricanja djelomične uvjetne osude.

 

14.3. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i optuženika osuditi na strožu kaznu na način da se ne izrekne djelomična uvjetna osuda. Iz razloga koji su naprijed izneseni nije osnovana žalba optuženika da je odluka o kazni "previsoka", a njegovi se žalbeni prigovori uglavnom odnose na tvrdnju da olakotne okolnosti nisu cijenjene u dovoljnoj mjeri i da se radilo o izoliranom incidentu koje okolnosti su našle odraza u primjeni instituta ublažavanja kazne.

 

15. Prigovor optuženika da prvostupanjski sud nije utvrđivao njegove imovinske prilike kako bi razmotrio eventualno oslobođenje obveze plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, nije osnovan. Naime, prema stanju spisa (osobni podaci optuženika) proizlazi da optuženik prima mirovinu od 650,00 eura i suvlasnik je ½ kuće, te ovaj drugostupanjski sud drži da je pravilno prvostupanjski sud temeljem citiranih zakonskih propisa obvezao optuženika na snašanje troškova kaznenog postupka a koji se sastoje od troška vještačenja u iznosu od 4.300,00 kuna, prijevoznog troška svjedoka u iznosu od 369,60 kuna i paušalne svote od 4.000,00 kuna, a koji su odmjereni prema složenosti i trajanju postupka te imovinskim prilikama optuženika. Jednako tako, bude li imovinsko stanje optuženika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, predsjednik vijeća može na obrazloženi zahtjev optuženika posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova u skladu s odredbom članka 148. stavak 6. ZKP/08.

 

16. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 486. stavka 1. i 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 28.studenog 2023.