Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1439/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Melite Novoselac predsjednice vijeća, Katice Krajnović člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zvjezdana Drašner, odvjetnica u Daruvaru, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Gordana Vidmar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pn-158/2020-96 od 21. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pn-158/2020-96 od 21. rujna 2023.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, da tužiteljici ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.871,39 EUR / 14.100,00 kn (slovima: tisuću osam stotina sedamdeset jedan euro trideset devet centi / četrnaest tisuća stotinu kuna) 1 na ime naknade štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, počam od dana podnošenja tužbe 9. listopada 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine, od dana 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, te zakonsku zateznu kamatu na novčani iznos od 2.110,29 EUR / 15.900,00 kn (slovima: dvije tisuće stotinu deset eura dvadeset devet centi / petnaest tisuća devet stotina kuna) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana podnošenja tužbe 9. listopada 2020. godine do 13. siječnja 2021. godine.

II Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tuženog zahtjeva kao neosnovanim koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, da tužiteljici ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.110,29 EUR / 15.900,00 kn (slovima: dvije tisuće stotinu deset eura dvadeset devet centi / petnaest tisuća devet stotina kuna), na ime naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, počam od 14. siječnja 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine, a od dana 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana." III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Presudu prvostupanjskog suda pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč I. izreke kao i odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke iz žalbenih razloga propisanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23., dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ujedno ističe zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužiteljica navedenu presudu pobija u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke kao i u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke iz svih žalbenog razloga iz čl. 353. st.1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ističe i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik se očitovao o žalbenim navodima osporavajući ih u cijelosti.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Također, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju žalbom upire tužiteljica.

8. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, kritički analizirao i ocijenio sve provedene dokaze pa je stoga neosnovan žalbeni navod tužiteljice iznesen u pravcu povrede načela savjesne i brižljive ocjene dokaza iz čl. 8. ZPP-a.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tako da se neosnovano u žalbama tužiteljice i tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela u štetnom događaju kada je osiguranik tuženika svojim vozilom udario u vozilo tužiteljice kojom prilikom je ista zadobila ozljedu vratnog dijela kralježnice.

11. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štete.

12. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka Maria Pažina, da je u trenutku sudara osiguranik tuženika svojim prednjim dijelom vozila udario u stražnji dio osobnog vozila tužiteljice naletnom brzinom od 35 km/h, pri čemu je promjena brzine vozila tužiteljice iznosila 15,03 km/h, te da trzajna ozljeda vratne kralježnice nastaje pri promjeni brzine od 15 km/h.

13. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, dr. Maria Bartola prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice koja predstavlja laku tjelesnu ozljedu te da postoji uzročno posljedična veza između predmetne nesreće i nastanka ozljede; da je liječenje završeno 10. ožujka 2020; da je uslijed navedene prometne nesreće tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta tri dana, srednje jakog intenziteta sve do 19. prosinca 2020., a slabijeg intenziteta do 10. ožujka 2020.; da je uslijed štetnog događaja tužiteljica pretrpjela strah jakog intenziteta u trenutku nesreće, srednjeg intenziteta do 19. prosinca 2019., a sekundarni strah slabog intenziteta do 10. ožujka 2020; da je tužiteljica od ranije imala tegobe od strane vratne kralježnice uzrokovane degenerativnim promjenama; da je ukupno smanjenje životnih aktivnosti kao posljedice štetnog događaja 7%; da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju od prva dva mjeseca po dva sata dnevno i naredna tri mjeseca po jedan sat dnevno dok joj tuđa njega nije bila potrebna.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, dr. Davorke Paladino prvostupanjski je sud utvrdio da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljedu istegnuća mišića vratne kralježnice te da su nakon završetka liječenja kod tužiteljice zaostale trajne posljedice smanjenja opće životne aktivnosti u omjeru od 3% i da se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju; da je primaran strah koji je tužiteljica pretrpjela po štetnom događaju bio intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao dva dana, srednjeg intenziteta osam dana, a slabog intenziteta tri mjeseca; da je tužiteljica pretrpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i slabog intenziteta u trajanju od mjesec i pol dana, a da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od četiri tjedna po dva sata dnevno, a zatim dva tjedna po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove.

15. Također, prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik tužiteljici po navedenom osnovu isplatio iznos od 2.110,29 eura (15.900,00 kuna) dana 13. siječnja 2021.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljica navedenu ozljedu zadobila uslijed prometne nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno da postoji uzročno-posljedična veza između štete i štetne radnje kao i da ne postoji doprinos tužiteljice nastanku štete te je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Davorke Paladino budući da je isti utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i neposrednom pregledu tužiteljice za razliku od nalaza i mišljenja vještaka Maria Bartola koji je svoj nalaz utemeljio samo na medicinskoj dokumentaciji.

17. Također, prvostupanjski sud zaključio i to da težina ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja, opravdavaju dosudu naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege zbog čega je, pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., i 156/22., dalje: ZOO) u vezi sa čl. 1046., čl.19. i čl. 1095. ZOO-a tužiteljici po osnovu pretrpljene neimovinske štete priznao iznos od ukupno 3.981,68 eura (iznos od 1.800,00 eura po kvalifikatornom kriteriju pretrpljenih bolova, iznos od 1.800,00 eura po kriteriju straha, iznos od 171,68 eura po kriteriju smanjenja životne aktivnosti i iznos od) te iznos od 210,00 eura po osnovu imovinske nenovčane štete (tuđa njega i pomoć), no imajući na umu da je tuženik po navedenom osnovu tužiteljici isplatio iznos od 2.110,29 eura, tužiteljici je dosuđen iznos od 1.871,39 eura sa pripadajućom zateznom kamatom kao i zatezna kamata na iznos od 2.110,29 eura dok je u preostalom dijelu glavničnog potraživanja, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i sve okolnosti slučaja, a osobito težinu zadobivenih ozljeda, dužinu i nelagodnosti liječenja, pretrpljeni strah, zatim činjenicu da je tužiteljica osoba koja je nastradala u dobi od 58 godina i koja će još dugo trpjeti posljedice štetnog događaja te uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđenima na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV- 47/2020-5), prema stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio visinu pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete.

19. Također suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno tužiteljici dosudio zateznu kamatu na iznos od 2.110,29 eura budući da je predmetni iznos tuženik tužiteljici isplatio nakon podnošenja tužbe, odnosno sa zakašnjenjem.

20. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, imajući na umu činjenicu da je tuženik plaćanjem iznosa 2.110,29 eura djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa (do utuženih 30.000,00 kuna) jer bi u protivnom na strani tužiteljice došlo do dvostrukog namirenja.

21. U odnosu na žalbene navode tužiteljice koji se odnose na odluku o troškovima postupka za reći da s obzirom da tužiteljica nakon djelomičnog plaćanja duga, nije povukla tužbu u tom dijelu i zatražila naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o djelomičnom uspjehu stranaka u postupku.

22. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, s obzirom da je tužitelj u postupku uspio u omjeru od 47% dok je tuženik uspio u omjeru od 53%, radi se o približno jednakom uspjehu stranaka u postupku (razlika uspjeha od 6%) zbog čega je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

23. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odučeno je kao u izreci.

24. Zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovan jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a).

Osijek, 7. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Novoselac