Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1939/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Anđele Bošković Rajkovć članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dušanka Kuharić, odvjetnica u Ludbregu, protiv prvotuženika EE iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, i drugotužene Općine Malinska-Dubašnica, OIB:36462926568, Malinska, Lina Bolmarčića 22, p.p.14, kojeg zastupa punomoćnik Igor Šarunić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1091/2018-52 od 22. ožujka 2021., u sjednici vijeća dana 7. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice i žalba drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica uvažavaju se kao osnovane, ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1091/2018-52 od 22. ožujka 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice, prvotuženika EE i drugotuženika [adresa] za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kupoprodaji zaključenog 13. srpnja 2006. između prodavatelja AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi [adresa], zastupane po punomoćniku EE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada na adresi [adresa], temeljem punomoći, Klasa: 037-02/06-01/1024, Ur.broj: 521-DEU-06/06-06/03 od 24. svibnja 2006., ovjerene u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske Stuttgart i kupca Općine Malinska-Dubašnica, OIB: 36462926568, Lina Bolmarčića 22, p.p. 14, 51511 Malinska."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje od prvotuženog EE da joj naknadi tržišnu vrijednost u iznosu od 125.950,00 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 14.7.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1.1.2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se drugotuženoj Općini Malinska - Dubašnica isplatiti tužiteljici AE naknadu tržišne vrijednosti u iznosu od 125.950,00 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 14.7.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1.1.2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se drugotuženoj Općini Malinska-Dubašnica naknaditi tužiteljici AE parnični trošak u iznosu od 41.425,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. ožujka 2020. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tužiteljici AE naknaditi prvotuženom EE parnični trošak u iznos od 34.375,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. ožujka 2020. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., II. i V. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači na način da usvoji tužbene zahtjeve tužiteljice navedene u točki I. i II. izreke presude, da ukine presudu u točki V. izreke te naloži prvotuženiku EE da joj solidarno sa drugotuženikom Općinom Malinska-Dubašnica naknadi trošak parničnog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Navedenu presudu u dijelu pod točkama III., IV. i V. izreke, pravovremenom žalbom, pobija drugotuženik Općina Malinska-Dubašnica, zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. ZPP-a, s prijedlogom da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači na način da u cijelosti odbije tužbene zahtjeve tužiteljice, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja i to temeljem odredbe čl. 377. st. 1. ZPP-a u fazu prethodnog postupka. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovorima na žalbu tužiteljice, prvotuženik EE i drugotuženik [adresa] osporavaju žalbene navode, predlažu odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi presudu u pobijanom dijelu. Traže trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

3.1. U odgovoru na žalbu drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica, tužiteljica osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice i žalba drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužiteljice i drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica, kao i navode odgovora na žalbe, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o kupoprodaji suvlasničkog dijela od ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] - voćnjak "[adresa][2] sklopljenog 13. srpnja 2006. između tužiteljice kao prodavateljice zastupane po punomoćniku EE i drugotuženika [adresa] kao kupca, (u daljnjem tekstu: Ugovor o kupoprodaji) te da joj prvotuženik EE i drugotuženik [adresa] solidarno naknade tržišnu vrijednost nekretnine u iznosu od 125.950,00 kn uz zatezne kamate koje teku od 14. srpnja 2006.

7. Na osnovu utvrđenih činjenica, pozivajući se na odredbe čl. 247., čl. 312. st. 3. i 4., čl. 322., čl. 323., čl. 324., čl. 327., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) sud prvog stupnja odbio je zahtjeve tužiteljice za utvrđenje da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o kupoprodaji i zahtjev da joj prvotuženik EE solidarno s drugotuženikom Općinom Malinska- Dubašnica naknadi tržišnu vrijednost nekretnine u iznosu od 125.950,00 kn, a prihvatio zahtjev da joj drugotuženik Općina Malinska-Dubašnica naknadi tržišnu vrijednost nekretnine u iznosu od 125.950,00 kn, (što prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 kn iznosi 16.716,44 EUR-a).

8. Tužiteljica tvrdi da je odredba čl. 4. Ugovora o kupoprodaji o načinu isplate kupoprodajne cijene prijebojem za dug treće osobe ŽE s osnova komunalnog doprinosa u iznosu od 57.100,23 kn ništetna jer u izdanoj punomoći nije ovlastila prvotuženika EE da način isplate kupoprodajne cijene ugovori prijebojem za dug treće osobe s osnova komunalnog doprinosa već je očekivala isplatu novčanog iznosa, a niti je naknadno odobrila takav način isplate cijene.

8.1. Na osnovu utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je zaključio da je o načinu isplate kupoprodajne cijene ovisilo sklapanje Ugovora o kupoprodaji pa odredba o načini isplate cijene čini bitan sastojak Ugovora o kupoprodaji. Kada tužiteljica u izdanoj punomoćni nije ovlastila prvotuženika EE da način isplate kupoprodajne cijene ugovori prijebojem za dug treće osobe s osnova komunalnog doprinosa već je očekivala isplatu novčanog iznosa, a niti je naknadno odobrila način isplate prijebojem, a svjedok koji je u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji bio zastupnik drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica - načelnik je naveo da se isplata morala napraviti prijebojem što je bio uobičajeni način poslovanja drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica, o načinu isplate cijene za nekretninu koji je bitan sastojak Ugovora o kupoprodaji nije postignuta suglasnost stranaka, čl. 247. ZOO-a. Stoga je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 312. st. 3. ZOO-a zaključio da Ugovor o kupoprodaji nije sklopljen (vidi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-111/96 od 27. kolovoza 1997.).

8.2. Nakon što je zaključio da Ugovor o kupoprodaji nije sklopljen sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 327. ZOO-a po službenoj dužnosti, kao prethodno pitanje utvrdio da je čl. 3. Ugovora o kupoprodaji u kojem je za nekretninu ugovorena cijena u iznosu od 57.100,23 kn ništetna jer nije ugovorena na zakonit, dopušten i moralan način u smislu čl. 322. ZOO-a. Kako je cijena bitan sastojak Ugovora o kupoprodaji cijeli ugovor je ništetan pa nema mjesta dosudi ništetnosti pojedinih njegovih odredaba. Stoga je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. Ugovora o kupoprodaji.

8.3. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je sud prvog stupnja naveo da u situaciji kada je cijeli ugovor utvrđen ništetnim nema mjesta utvrđenju ništetnosti pojedinih njegovih odredaba. Međutim, prema navedenom i točkama 8.1. i 8.2. ovoga obrazloženja proizlazi da je sud prvog stupnja u navedenoj presudi utvrdio da Ugovor o kupoprodaji nije sklopljen i da je ništetan. Kada ugovor nije sklopljen odnosno nije nastao onda nema pravne osnove za ocjenu njegove ništetnosti i ne postoji mogućnost da sud razmatra i odlučuje o njegovoj ništetnosti. Kada je ugovor ništetan on je postojeći ali nije valjan. Ugovor koji nije nastao zbog toga ne može biti ništetan. Stoga su razlozi presude međusobno proturječni pa osnovano tuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Drugotuženik Općina [adresa] u žalbi navodi da u predmetu spora nije bilo raspravljanja o nezakonitosti čl. 3. Ugovora o kupoprodaji u kojem je određen iznos kupoprodajne cijene. Tužiteljica u tužbi, niti kasnije tijekom postupka nije osporavala odredbu čl. 3. Ugovora o kupoprodaji, a kako to tužiteljica na kojoj je teret dokaza nije osporavala, niti je to bio predmet spora, drugotuženik Općina Malinska- Dubašnica je cijelo vrijeme postupka bio u uvjerenju da je taj dio ugovora nesporan i na pravnoj snazi pa nije niti predlagao dokaze u pravcu dokazivanja da je ta odredba ugovora zakonita, jer za to objektivno nije bilo potrebe. Kada je primio presudu suda prvog stupnja i ustanovio da je sud po službenoj dužnosti kao prethodno pitanje utvrdio da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kupoprodaji, a posljedično tome da je ništetan cijeli ugovor, takva presuda za njega je predstavlja tzv. presudu iznenađenja, a takve presude su nedopuštene jer su produkt nepoštivanja od strane suda načela otvorenog pravosuđenja.

9.1. Suprotno žalbenim navodima drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica iako tužiteljica u predmetu spora nije postavila zahtjev za utvrđivanje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kupoprodaji tužiteljica je u činjeničnim navodima tužbe navela da se radilo o prijevarnom postupanje na strani prvotuženika EE i drugotuženika [adresa] koji su bez valjane procjene ovlaštene stručne osobe utvrdili tržišnu vrijednost nekretnine (znakovito je da je tržišna vrijednost utvrđena iznosom od 57.100,23 kn, što odgovara upravo duga komunalnog doprinosa koji je u obvezi podmiriti ŽE) te se pozvala na odredbu čl. 4. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, kao i na odredbu čl. 322. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U okviru činjeničnih navoda iznijetih u tužbi i tijekom postupka sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a može po službenoj dužnosti utvrđivati ništetnost ugovorne odredbe.

9.2. Osim navedenoga u prethodnoj točki ovoga obrazloženja, sud prvog stupnja je na okolnosti visine kupoprodajne cijene provodio dokaze saslušanjem prvotuženika EE, svjedoka (LE, SE) te je izvršio uvid u Statut drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica i dokumentaciju (str. 96 do 123 spisa) koju je drugotuženik Općina Malinska-Dubašnica dostavio na spis, a drugotuženik Općina Malinska-Dubašnica je aktivno sudjelovao u dokaznom postupku. Stoga neosnovano drugotuženik Općina Malinska-Dubašnica navodi da je presuda suda prvog stupnja za njega predstavlja tzv. presudu iznenađenja, da su počinjene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 5., čl. 219. st. 2. čl. 221.a, čl. 288.a st. 2. ZPP-a i iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

9.3. U odnosu na nove dokaze koje je drugotuženik Općina Malinska-Dubašnica dostavio uz žalbu navodi se da se prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu predlagati novi dokazi koje se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

10. U žalbi tužiteljica ponavlja navode kojima osporava zaključak suda prvog stupnja da je njezin zahtjev za naknadu tržišne vrijednost nekretnine u iznosu od 125.950,00 kn uz pripadajuće zatezne kamate postavljen u odnosu na prvotuženika EE zastario.

10.1. Sud prvog stupnja odbio je navedeni tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika EE zbog zastare, pozivom na odredbu čl. 230. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da u svakom slučaju tražbina naknade štete zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Pri tome obrazlaže da je predmetni Ugovor o kupoprodaji sklopljen 13. srpnja 2006., a tužba u ovom sudu je podnesena 27. travnja 2018. pa je razvidno da je u svakom slučaju potraživanje po osnovi naknade štete prema prvotuženiku EE zastarjelo.

10.2. Zastara predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, nego i pravo na “rješavanje” spora od strane suda (vidi predmete Europskog suda za ljudska prava Smolić protiv Hrvatske, br. 51472/12, presuda od 15. ožujka 2018. i Šimecki protiv Hrvatske, br. 15253/10, presuda od 30. travnja 2014.).

10.3. Nesporno je da pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno. Ono je podvrgnuto ograničenjima budući da po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja, međutim, neće biti spojiva s pravom na pravično suđenje ako ne teže legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (vidi odluke Ustavnog suda broj U-III-215/2016 i U-III- 2466/2017).

10.4. U praksi ESLJP-a pitanje legitimnosti zastare kao mogućeg ograničenja prava na pristup sudu u pravilu se ne dovodi u pitanje i posebno se ne problematizira. Problematizira se samo ako se ocijeni da je ograničenje u okolnostima konkretnog slučaja nerazmjerno, to jest da nije uspostavljena (pravedna) ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi postići. U tom smislu ESLJP, uzimajući u obzir specifične okolnosti konkretnog slučaja, preispituje odnos subordinacije subjektivnog zastarnog roka objektivnom roku. Neproporcionalnim ograničenjem smatra se uređenje kada je oštećenik bio u nemogućnosti pristupiti sudu jer je njegov zahtjev za naknadu štete zastario istekom objektivnog roka, a on je (zbog latentnog stadija bolesti ili iz drugih opravdanih razloga) za štetu i njezin opseg saznao naknadno (kada bi trebao početi teći subjektivni zastarni rok; vidi presude ESLJP-a u predmetima Howald Moor i drugi protiv Švicarske, br. 52067/10 i 41072/11, presuda od 11. ožujka 2014. i Eşim protiv Turske, br. 59601/09, presuda od 17 rujna 2013.).

10.5. U donošenju odluke suda prvog stupnja zanemareno je da tužiteljica do 2017., nije znala za Ugovor o kupoprodaji i načinu isplate kupoprodajne cijene, kao i da o tome nije saznala od punomoćnika s kojim je imala međusobni odnos povjerenja već od sina. U svjetlu tih okolnosti u osporenoj su presudi izostali valjani razlozi u odnosu na zaključak suda prvog stupnja da zastara nije mogla početi teći prije nego što je podnositelj doista saznao za štetu. Sagledavajući stoga sve posebne okolnosti konkretnog predmeta u osporenoj presudi sud prvog stupnja nije sagledao i dao dostatne i relevantne razloge za zaključak u svjetlu svih činjenica konkretnog predmeta, ocjena je ovoga suda da je tužiteljici povrijeđeno pravo na pristup sudu koji obuhvaća i pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

11. Kako je prema navedenom počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i povrijeđeno pravo tužiteljice na pristup sudu iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je žalbe tužiteljice i drugotuženika Općine Malinska-Dubašnica uvažiti kao osnovane, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitne povrede na koje mu je ukazano u ovom rješenju, sagledat će sve razloge zbog kojih tužiteljica nije mogla prije pristupiti sudu odnosno podnijeti tužbu, kao i ocijeniti da li se radi o objektivnim razlozima, te će na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja ponovo odlučiti o tužbenim zahtjevima.

12. 1. Ukazuje se sudu prvog stupnja da osnovano drugotuženik [adresa] u žalbi navodi da je vještak građevinske struke u nalazu i mišljenju trebala primijeniti i bazni indeks za cijene zemljišta sukladno odredbi čl. 26. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/2015) koji se primjenjivao u vrijeme izrade nalaza i mišljenja.

13. Budući je presuda suda prvog stupnja ukinuta u glavnoj stvari (točka I., II. i III. izreke), ukinuta je i u odluci o troškovima postupka iz točke IV. i V. izreke jer odluka o glavnoj stvari utječe na odluku o troškovima postupka.

14. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Osijek, 7. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski