Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1114/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Perica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2671/2024-26 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2671/2024-26 od 31. ožujka 2025., u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I., II. i IV. izreke).

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuju se ništetetom odredba čl. 4 Ugovora o kreditu, [broj kredita], sklopljenog dana 20.02.2008. godine između prednika tužiteljice TG (OIB [osobni identifikacijski broj]), kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak - CHF kao valuta uz koju su vezane sve navedene kunske protuvrijednosti u kreditu.

II Nalaže se tuženiku platiti tužiteljice iznos od 4.212.80 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

5,34 eura od 31.3.2008. godine do isplate;

0,74 eura od 30.4.2008. godine do isplate;

1,17 eura od 30.6.2008. godine do isplate;

14,73 eura od 31.10.2008. godine do isplate;

4,86 eura od 30.11.2008. godine do isplate;

17,56 eura od 31.12.2008. godine do isplate;

19,51 eura od 31.1.2009. godine do isplate;

20,39 eura od 2.3.2009. godine do isplate;

17,97 eura od 31.3.2009. godine do isplate;

18,69 eura od 30.4.2009. godine do isplate;

14,93 eura od 31.5.2009. godine do isplate;

12,16 eura od 30.6.2009. godine do isplate;

12,90 eura od 31.7.2009. godine do isplate;

14,36 eura od 31.8.2009. godine do isplate;

14,23 eura od 30.9.2009. godine do isplate;

12,75 eura od 31.10.2009. godine do isplate;

15,52 eura od 30.11.2009. godine do isplate;

17,74 eura od 31.12.2009. godine do isplate;

20,90 eura od 1.2.2010. godine do isplate;

20,17 eura od 1.3.2010. godine do isplate;

24,46 eura od 31.3.2010. godine do isplate;

23,64 eura od 30.4.2010. godine do isplate;

25,23 eura od 31.5.2010. godine do isplate;

38,94 eura od 30.6.2010. godine do isplate;

36,11 eura od 31.7.2010. godine do isplate;

44,73 eura od 31.8.2010. godine do isplate;

41,76 eura od 30.9.2010. godine do isplate;

36,96 eura od 31.10.2010. godine do isplate;

47,07 eura od 30.11.2010. godine do isplate;

59,93 eura od 31.12.2010. godine do isplate;

51,64 eura od 21.2.2011. godine do isplate;

54,33 eura od 28.3.2011. godine do isplate;

50,26 eura od 31.3.2011. godine do isplate;

51,01 eura od 30.4.2011. godine do isplate;

68,22 eura od 31.5.2011. godine do isplate;

69,89 eura od 30.6.2011. godine do isplate;

84,27 eura od 31.7.2011. godine do isplate;

76,88 eura od 31.8.2011. godine do isplate;

68,80 eura od 30.9.2011. godine do isplate;

67,93 eura od 31.10.2011. godine do isplate;

67,31 eura od 30.11.2011. godine do isplate;

71,17 eura od 31.12.2011. godine do isplate;

74,53 eura od 31.1.2012. godine do isplate;

74,98 eura od 29.2.2012. godine do isplate;

72,65 eura od 31.3.2012. godine do isplate;

74,22 eura od 30.4.2012. godine do isplate;

75,30 eura od 31.5.2012. godine do isplate;

73,49 eura od 30.6.2012. godine do isplate;

73,97 eura od 31.7.2012. godine do isplate;

72,61 eura od 31.8.2012. godine do isplate;

69,72 eura od 30.9.2012. godine do isplate;

72,84 eura od 31.10.2012. godine do isplate;

74,34 eura od 30.11.2012. godine do isplate;

73,25 eura od 31.12.2012. godine do isplate;

67,36 eura od 31.1.201 3. godine do isplate;

72,37 eura od 2 8.2.201 3. godine do isplate;

72,80 eura od 31.3.201 3. godine do isplate;

70,84 eura od 30.4.201 3. godine do isplate;

64,74 eura od 31.5.201 3. godine do isplate;

64,59 eura od 30.6.201 3. godine do isplate;

66,09 eura od 31.7.201 3. godine do isplate;

68,49 eura od 31.8.201 3. godine do isplate;

71,81 eura od 30.9.2013. godine do isplate;

70,10 eura od 31.10.201 3. godine do isplate;

71,31 eura od 30.11.201 3. godine do isplate;

72,69 eura od 31.12.201 3. godine do isplate;

73,55 eura od 31.1.201 4. godine do isplate;

75,36 eura od 2 8.2.201 4. godine do isplate;

74,77 eura od 31.3.201 4. godine do isplate;

72,76 eura od 30.4.201 4. godine do isplate;

72,12 eura od 31.5.201 4. godine do isplate;

72,41 eura od 30.6.201 4. godine do isplate;

74,68 eura od 31.7.201 4. godine do isplate;

76,60 eura od 31.8.201 4. godine do isplate;

76,20 eura od 30.9.2014. godine do isplate;

77,86 eura od 31.10.201 4. godine do isplate;

78,98 eura od 30.11.2014. godine do isplate;

78,32 eura od 31.12.2014. godine do isplate;

78,50 eura od 2.2.2015. godine do isplate i

78,44 eura od 3.3.2015. godine do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Tužiteljica se odbija s dijelom zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti čl. 2. Ugovora o kreditu, [broj kredita], sklopljenog dana 20.02.2008. godine između prednika tužiteljice TG (OIB [osobni identifikacijski broj]), kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu u kojem se iznos kredita veže uz kunsku protuvrijednost CHF na dan korištenja kredita.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.803,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (31.3.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I., II. i IV. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili da se ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva su pravilno i potpuno utvrđene stoga su neosnovani žalbeni navodi stranaka da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz švicarski franak iz Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria bank d.d. Zagreb kao kreditor, te zahtjev na isplatu iznosa od 4.212,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate, na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelj kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika zaključen Ugovor o kreditu 2. veljače 20. veljače 2008. (za kupnju vozila), da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u visini od 20.472,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF kreditora na dan korištenja kredita, te da je kredit otplaćen.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Pravilno se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi poziva na utvrđenja i pravno shvaćanje istaknuto u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria bank d.d. od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija tuženih banaka kojim je utvrđeno da su banke u određenim navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03: dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbi čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje ZZP/07).

11. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i pravni prednik tuženika u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je svoj stav o informiranosti u odnosu na spornu odredbu prilikom sklapanja ugovora izrazio samom tužbom i u iskazu saslušan kao stranka u postupku, a tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno.

13. Odredbom čl. 138.a. ZZP/07 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 102. ZZP/07, u vezi s čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje ZOO).

16. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene (porasta) tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u ukupnom iznosu od 4.212,80 eura, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, bez uračunavanja negativne razlike, na temelju kojeg vještačenja je tužitelj odredio tužbeni zahtjev na isplatu.

17. Prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da isplati tužitelju zbog promjene tečaja CHF iznos od 4.212,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate (čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. ZOO-a, kao u toč. II. izreke.

18. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

19. Pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku, obzirom da ta razlika nije predmet spora u konkretnom slučaju u kojem tužitelj potražuje preplatu uslijed povećanja tečaja s osnova ništetnosti odredbe ugovaranja valutne klauzule u CHF zbog povrede njegovih potrošačkih prava, a niti je tuženik kako to pravilno prvostupanjski sud navodi nije istaknuo određen zahtjev u procesno pravnom niti u materijalno pravnom smislu (tako i stav iz presude Vrhovnog suda RH broj Rev-677/2023).

20. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 31. svibnja 2022. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

21. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a te se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, kao i pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).

22. Žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju status tužitelja kao potrošača koji proizlaze iz samog Ugovora o kreditu (fizička osoba i namjena kredita za kupnju vozila) i iskaza tužitelja da je vozilo kupio za osobne potrebe, a tuženik ne dokazuje suprotno.

23. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a, te je s pravom tužitelju dosuđen trošak u cijelosti obzirom da nije uspio samo u razmjernom neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, uzimajući vrijednost boda važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.: dalje Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku (Tbr. 22/3 Tarife).

24. Zbog izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu (toč. I., II. i IV. izreke) temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. U nepobijanom odbijajućem dijelu (toč. III. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 7. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac