Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-244/2023-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Marin, kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Komunalnog Društva Pag d.o.o. Pag, Braće Fabijanić 1, OIB: 8382999002, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Boris Grgurić i Hrvoje Bićanić iz Ogulina, protiv I. tuženika LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženika EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku odvjetniku Đorđu Perković iz Rijeke, Zagrebačka 16, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, broj P-1191/2022-63 od 1. lipnja 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, broj P-1191/2022-63 od 1. lipnja 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"I 1. Darovni ugovor zaključen dana 25. studenog 2016. godine između prvotuženika ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja te drugotuženika EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Elizabete Škunce iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-4187/16, gubi pravni učinak prema tužitelju [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja koja iznosi 4.483,04 EUR- a/33.777,50 kn zajedno s propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022.g., za razdoblje od 01. 08. 2015. do 31. 12. 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2016. do 30. 06. 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje; za razdoblje od 01. 07. 2016. do 31. 12. 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje; za razdoblje od 01. 01. 2017. do 30. 06. 2017.godine po stopi od 7,68% godišnje; za razdoblje od 01. 07. 2017. do 31. 12. 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje; za razdoblje od 01. 01. 2018. do 30. 06. 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje; za razdoblje od 01. 07. 2018. do 31. 12. 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2019. do 30. 06. 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2019. do 31. 12. 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2020. do 31. 07. 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2020. do 31. 12. 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2021. do 30. 06. 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2021. do 31. 12. 2021. godine po stopi od 5,61%, za razdoblje od 1. 1. 2022. do 30. 6. 2022. po stopi od 5,49%, za razdoblje od 1. 7. 2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31%, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 78,52 EUR/591,64 kn od dana 16.12.2015.g.,

- na iznos od 78,52 EUR/591,64 kn od dana 16.01.2016.g.,

- na iznos od 75,82 EUR/571,24 kn od dana 16.02.2016.g.,

- na iznos od 67,69 EUR/510,02 kn od dana 16.03.2016.g.,

- na iznos od 59,57 EUR/448,80 kn od dana 16.04.2016.g.,

- na iznos od 54,15 EUR/407,99 kn od dana 16.05.2016.g.,

- na iznos od 59,57 EUR/448,80 kn od dana 16.06.2016.g.,

- na iznos od 67,69 EUR/510,02 kn od dana 16.07.2016.g.,

- na iznos od 94,77 EUR/714,08 kn od dana 16.08.2016.g.,

- na iznos od 143,53 EUR/1.081,39 kn od dana 16.09.2016.g.,

- na iznos od 97,48 EUR/734,48 kn od dana 16.10.2016.g.,

- na iznos od 56,86 EUR/428,39 kn od dana 16.11.2016.g.,

- na iznos od 62,27 EUR/469,21 kn od dana 16.12.2016.g.,

- na iznos od 3.486,60 EUR/26.269,80 kn od dana 01.08.2017.g.

2. Tuženici su dužni trpjeti da tužitelj KOMUNALNO DRUŠTVO PAG d.o.o., [adresa], OIB: 08382999002, namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke 1. ove presude koju ima prema prvotuženiku ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prodajom nekretnina i to:

- k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA U MATONICI površine 345 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK U SV. ANDRIJI površine 1000 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] VINOGRAD U SV. ANDRIJI površine 2345 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA "SVILNO" površine 425 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK U SV. IVANU površine 323 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA U SV. MIHOVILU površne 1975 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA U ZAMETU površine 2949 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK U MILCIMA površine 1345 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA U BOŠANE površine 202 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] zemljište bez zgrade i dvorište površine 322 m2 i zgrada bez zemljišta

- kuća sa 129 m2, sagr. na zem. čest. 7311/22 upisanih kod zk. odjela Općinskog suda u Zadru, Zemljišno knjižnog odjela Pag, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženicima pod 1) i 2) da tužitelju solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.442,63 eura/25.938,50 kn kuna s propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 1. lipnja 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tužitelj sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda su žalbu pravodobno podnijeli tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP). Predlažu ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je pobijanje pravne radnje I. tuženika, i to u izreci presude navedenog ugovora o darovanju kojim je on nekretnine navedene u darovnom ugovoru darovao II. tuženiku.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio da su I. tuženik, koji ima dospjelu tražbinu za isplatu prema tužitelju, i II. tuženik, koji je njegov sin, zaključili ugovor o darovanju kojim je I. tuženik darovao II. tuženiku nekretnine pobliže navedene u izreci.

6. Na temelju utvrđenja da je I. tuženik besplatnim pravnim poslom raspolagao svojim nekretninama i da mu je II. tuženik krvni srodnik, te se podrazumijeva da je znao da poduzetnim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, prvostupanjski sud je smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz članka 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11.,78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u nastavku teksta: ZOO-a) usvojio tužbeni zahtjev.

7. Prigovor tuženika o nastupu zastare za tražbinu iz izreke ove presude je sud odbio s obrazloženjem da je zastara prekinuta priznanjem duga, obrazlažući da je tuženik dug priznao izjavom od 29. studenog 2016. godine.

7.1. Pri tome prvostupanjski sud obrazlaže da tražbine naknade za isporučenu vodu zastarijevaju prema odredbi članka 232. ZOO-a za jednu godinu, a kako je tužba podnesena 25. kolovoza 2017. ocjenjuje da bi potraživanja nastala prije 25. kolovoza 2016. bila u zastari također kao i zastarjele zatezne kamate s obzirom da priznanje zastarjelog duga ne znači i priznanje plaćanja zastarjelih kamata.

7.2. S obzirom da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev na način da je za rate glavnice koje dospijevaju do 29. studenog 2015., odnosno rate koje su unutar jednogodišnjeg zastarnog roka zatražio zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a u odnosu na rate koje tuženik nije priznao zakonsku zateznu kamatu je zatražio od dana priznanja, prvostupanjski sud u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev otklanja istaknuti prigovor zastare.

8. U smislu odredbe članka 66. stavak 1. ZOO-a svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu i bez obzira kada je nastalo može pobijati radnju svoga dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

8.1. U smislu odredbe članka 66. stavak 2. ZOO-a smatra se da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kada zbog poduzete pravne radnje dužnik više nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, pa stoga protivnik pobijanja ne može dokazati protivno. Odlučno je da je namirenje vjerovnika otežano navedenom pobijanom pravnom radnjom i da će njenim pobijanjem vjerovnik doći u povoljniji materijalni ili formalnopravni položaj (u nekom postupku) u svrhu naplate svoje tražbine.

8.2. U smislu odredbe članka 67. stavak 2. ZOO-a ako je treća osoba dužnikov krvni srodnik u ravnoj liniji smatra se da je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku osim ako dokaže suprotno, s tim da kod besplatnih raspolaganja se smatra i da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

8.3.Tužba za pobijanje se može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavak 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine (članak 71. stavak 1.), a rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju (stavak 2.).

9. Budući da je darovni ugovor sklopljen 25. studenog 2016. godine, a tužba podnesena 25. kolovoza 2017. godine pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužba za pobijanje pravnih radnji podnesena u roku iz članka 67. stavak 1. ZOO-a.

10. Odredbom članka 66. ZOO-a propisane su pretpostavke nužne za pobijanje odnosno činjenice koje se moraju steći kako bi se moglo pristupiti pobijanju konkretnih radnji dužnika, a to su dospjelost tražbine za isplatu, insolventnost dužnika pravne radnje dužnika te postojanje oštećenja, koje moraju biti kumulativno ispunjene.

11. Iz izjave I. tuženika o priznanju duga proizlazi da on priznaje dug u iznosu od 33.777,50 kuna koji se obvezao isplatiti tužitelju najkasnije do 31. srpnja 2017. godine, a vještačenjem je utvrđeno da navedena visina duga odgovara dugu prema knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja za obveznika ĆH na čije ime se vodi vodomjer i čiji je sin I. tuženik, koji solidarno odgovara sa ostalim zakonskim nasljednicima za obvezu ostavitelja.

11.1. U smislu odredbe članka 43. ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok obveza ne bude ispunjena.

11.2. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev obrazlažući da tražbina zastarijeva prema odredbi članka 232. ZOO-a za jednu godinu, te da je priznanjem duga zastara prekinuta. Kako je tužitelj zatražio isplatu zakonskih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa unutar jednogodišnjeg zastarnog roka, pravilno je prvostupanjski sud dosudio zakonske zatezne kamate na glavnicu unutar roka od godinu dana od podnošenja tužbe.

11.3. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju dospjele tražbine tužitelja prema I. tuženiku.

12. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu, utvrđujući da je I. tuženik darovao svom sinu sve svoje nekretnine i pokretnine, a da iz njegove potvrde o visini dohotka i primitka u razdoblju od 2016. slijedi da je ukupno primio za cijelu godinu 54.141.,66 kuna na ime socijalnih potpora doplatka za djecu i potpore za zbrinjavanje ratnih invalida.

12.1. Uzimajući u obzir da su socijalne i invalidske potpore i dječji doplatak izuzeti od ovrhe, visinu I. tuženikove mirovine, prvostupanjski sud je zaključio da navedeni pravni posao darovanja svih nekretnina i pokretnina sinu ima za posljedicu insolventnost dužnika s obzirom da I. tuženik nema dovoljno sredstava za namirenje tražbine.

12.2. Radi navedenog zaključuje i da će navedena radnja u konačnici imati za posljedicu oštećenje vjerovnika, s obzirom da nakon darovanja nekretnina i pokretnina I. tuženik neće moći namiriti dugovanje prema tužitelju.

12.3. U smislu odredbe članka 66. stavak 2. ZOO-a smatra se da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kada zbog poduzete pravne radnje dužnik više nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, pa stoga protivnik pobijanja ne može dokazati protivno. Odlučno je da je namirenje vjerovnika otežano navedenom pobijanom pravnom radnjom i da će njenim pobijanjem vjerovnik doći u povoljniji materijalni ili formalnopravni položaj (u nekom postupku) u svrhu naplate svoje tražbine, pri čemu je odlučna nemogućnost namirenja vjerovnikove tražbine, odnosno da se vjerovnik za svoju tražbinu ne može naplatiti od I. tuženika, a pritom se ne zahtjeva da je I. tuženik uopće nesposoban za plaćanje.

13. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio sve opće pretpostavke propisane odredbom članka 66. stavak 1. ZOO-a, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je pravna radnja I. tuženika kao njegovog dužnika koja je poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika pobojna u smislu navedene odredbe ZOO-a.

14. S obzirom da su ispunjene sve opće pretpostavke propisane naprijed navedenom odredbom ZOO-a, neosnovano tuženici u žalbi ističu prigovor da tužitelj zbog činjenice da ima zasnovano založno pravo na drugim nekretninama I. tuženika ne bi imao pravo na pobijanje pravnih radnji I. tuženika kao svoga dužnika.

15. Pritom je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da s obzirom na činjenicu da su treće osobe sinovi dužnika istima poznato da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta tužitelju kao vjerovniku (članak 67. stavak 1. i 2. ZOO-a).

16. Žalbeni razlozi u kojima tuženici osporavaju postojanje tražbine navodeći da se tražbina odnosi na oca I. tuženika a ne na I. tuženika, te osporavaju račun tužitelja, nisu od utjecaja na odluku suda. Navedene činjenice tuženici nisu isticali niti u odgovoru na tužbu niti do zaključenja prethodnog postupka. U smislu odredbe članka 284. stavak 3. ZPP-a tuženici su bili dužni u odgovoru na tužbu iznijeti sve bitne činjenice i priložiti dokaze za iste, te nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim u slučaju iz članka 299. stavak 2. ZPP-a, što u konkretnom nije slučaj. Također i prema odredbi članka 352. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

17. Odluka o trošku je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a visina troška je pravilno odmjerena sukladno odvjetničkoj Tarifi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Zbog navedenog žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen sukladno odredbama članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nisu uspjeli.

Vukovar, 7. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin