Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-563/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ilijani Petyo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Amco-Asset Management Company S.P.A. Via Santa Brigida 39, 80133, Napulj, Italija, OIB: 29163637960, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Mlinarić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Arelić & Mlinarić d.o.o. u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1592/2023-10 od 14. rujna 2023., 7. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1592/2023-10 od 14. rujna 2023., osim iz žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi određena je ovrha na ovršenikovoj nekretnini – suvlasničkom dijelu redni broj: 252. Suvlasnički dio: 34/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-252) jednosobni stan oznake [adresa], u potkrovlju objekta dilatacija D1, površine 31,99 m[2] s loggiom površine 6,96 m[2] , sveukupne površine 38,95 m , u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA, [adresa] površine 2167 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [katastarska čestica], GRAD [adresa], radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu glavnice od 2.045.966,03 eura sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2022. te redovnih kamata u iznosu od 1.459.142,70 eura i zateznih kamata u iznosu od 1.199.288,98 eura na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj: 022/207 sa Sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava i Aneksa broj: 1 te 2 i 3 od 29. rujna 2009., 24. listopada 2011. i 30. srpnja 2013., kao i radi naplate novčane tražbine u iznosu glavnice od 1.717.373,33 eura sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2023. do isplate te redovnih kamata po kreditu u iznosu od 631.874,86 eura i zateznih kamata u iznosu od 997.029,86 eura na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu broj: Ks-29/2011 sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava od 2. rujna 2011. te Aneksa broj 1 od 30. srpnja 2013., te troškova ovršnog postupka određenih u iznosu od 25.217,34 eura.

2. Ovršenik žalbom pobija rješenje o ovrsi zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), a osobito iz razloga iz članka 50. stavak 1. točaka 3., 6., 7., 8., 9., 10., 11., te stavaka 2., 3. i 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti ovršni prijedlog, podredno ukinuti pobijano rješenje i ovršni prijedlog odbaciti, odnosno uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je popisao trošak žalbe.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti i pobijano rješenje potvrditi.

Potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na žalbene razloge o kojima je nadležan odlučivati ovaj drugostupanjski sud, s obzirom da je odredbom članka 52. OZ propisano drugačije postupanje u slučaju žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točaka 7., 9. do 11. OZ, zbog kojih ovršenik također podnosi žalbu, od onog propisanog člankom 51. OZ temeljem kojeg je predmetni spis dostavljen ovom sudu na nadležno postupanje.

5. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 50. stavak 5. OZ ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP koji se kao primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ, a na koju ovršenik ukazuje kada tvrdi da je sud pobijano rješenje donio na temelju prijedloga za ovrhu koji ne sadrži sve što je propisano odredbom članka 39. OZ jer da prijedlog za ovrhu ne sadrži podatke o zakonskom zastupniku i punomoćniku ovrhovoditelja, kako je to navedenom odredbom propisano. Naime, prema odredbi članka 80. stavak 1. ZPP, zakonski zastupnik je onaj koji zastupa stranku koja nema parničnu sposobnost, a ovrhovoditelj je pravna osoba i nije osoba bez parnične sposobnosti. Nadalje, prema odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj:

111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23) ovlast za zastupanje trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik tog društva određene tim Zakonom, a ovlast za zastupanje nije istoznačnica pojma zakonski zastupnik. Ime punomoćnika je u prijedlogu navedeno, to je odvjetnik koji je od ovrhovoditelja dobio punomoć za zastupanje, a njegov OIB, iako nije naveden u samom prijedlogu za ovrhu, u spisu postoji (u obavijesti o primitku elektroničnog podneska), pa je neosnovana žalbena tvrdnja da je prijedlog za ovrhu valjalo odbaciti jer ne sadržava sve što je propisano člankom 39. OZ.

7. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se problematizira pitanje punomoći odnosno valjanog zastupanja ovrhovoditelja, dakle bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP, jer zbog te povrede žalbu može podnijeti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, kako je to propisano člankom 354. stavak 3. ZPP, a to u ovom slučaju nije ovršenik.

8. Nisu osnovani ni drugi žalbeni razlozi o kojima je ovlašten voditi računa drugostupanjski sud, jer je rješenje o ovsi doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog te pravilnom primjenom materijalnog prava, a nisu ostvareni ni ostali razlozi iz članka 50. stavka 5. OZ na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ovrha je u konkretnom slučaju određena na temelju solemniziranih Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i Ugovora o dugoročnom kreditu te Aneksa, sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini na kojoj se nalazi posebni dio nekretnine u vlasništvu ovršenika, dakle na temelju javnobilježničkih akata koji su i ovršni, a to su ovršne isprave iz članka 23. točke 5. OZ (članak 50. stavak 1. OZ).

10. Navedene su ovršne isprave i dalje djelotvorne i na snazi, jer nema naznake da su ukinute, poništene preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage (članak 50. stavak 1. točka 3. OZ).

11. Nadalje, ne radi se ni o slučaju u kojemu postoji zakonom propisani rok za traženje ovrhe (članak 50. stavak 1. točka 5. OZ).

12. Predmet ovrhe je ovršenikov stan na kojemu je upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja, što znači da ovrha nije određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ/12 (članak 50. stavak 5. OZ), ali ni na predmetu koji je na bilo koji drugi način izuzet od ovrhe odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena (članak 50. stavak 1. točka 6. OZ) niti se ovršenik može protiviti ovrsi pozivajući se na odredbe o izuzimanju od ovrhe i o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ (članak 77 . stavak 1. OZ), ali se o tome, kao je već navedeno, ne radi.

13. Ovršenik se neosnovano poziva na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 8. OZ, jer ne navodi koji je to uvjet određen ovršnom ispravom koji nije ispunjen, niti iz spisa ne proizlazi da bi postojao takav uvjet.

14. Ovrhovoditeljeva legitimacija tražiti ovrhu protiv ovršenika proizlazi iz javno ovjerovljenih Ugovora o prijenosu tražbine i založnog prava osnovanog radi osiguranja te tražbine pa je time zadovoljeno načelo formalnog legaliteta i pravilno primijenjena odredba članka 32. stavka 1. OZ u pogledu legitimacije stranaka, dakle i ovršenika koji je kao novi vlasnik dužan trpjeti ovrhovoditeljevo namirenje iz založene nekretnine kako je i propisano odredbom članka 83. OZ. 15. O prigovoru nedostataka stvarne legitimacije kao žalbenom razlogu iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ, nije ovlašten voditi računa drugostupanjski sud u smislu članka 52. OZ, već se o tom prigovoru odlučuje u parnici, kao i o ostalim tzv. parničnim razlozima iz članka 50. stavak. 1. točke 9., 10. i 11. OZ zbog kojih je ovršenik podnio žalbu, a iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud zaključkom od 8. siječnja 2024. uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz tih žalbenih razloga.

16. Navodi ovršenika kako je isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu prodavatelju nekretnine, koji je trebao potom zatvoriti potraživanja s osnove založnih prava koja su na navedenom stanu postojala, ali on to nije učinio, nisu od značaja jer prodavatelj stana nije stranka u ovom postupku i pitanje ispunjenja ugovornih obveza te treće osobe (prodavatelja stana) ovršenik mora rješavati u drugom postupku.

17. Neodlučno je pozivanje ovršenika na članke ugovora odnosno aneksa ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom predmetu, jer sadržaj navedenih odredbi nije relevantan za odluku o žalbi kada je riječ o onome o čemu odlučuje ovaj drugostupanjski sud.

18. Ovrha je određena u skladu sa sadržajem ovršnih isprava iz kojih proizlazi glavnica tražbine, stopa redovnih kamata i vrijeme tijeka zateznih kamata, a visina kamata obračunatih u apsolutnim iznosima proizlazi iz priloženih izvadaka iz poslovnih knjiga. Žalbeni navodi kako je tražbina pogrešno obračunata i da ne može iznositi onoliko koliko je u prijedlogu za ovrhu navedeno budući je sigurno podmirena u većem dijelu nego bi to proizlazilo iz prijedloga za ovrhu u odnosu na ovršne isprave, nije žalbeni razlog o kojem je nadležan odlučivati ovaj drugostupanjski sud, kao ni o istaknutom prigovoru zastare.

19. Žalbeni navod kako se ovršnim prijedlogom zahtjeva ispražnjenje nekretnine i predaja iste kupcu što predstavlja prekoračenje ovršnog zahtjeva jer takva obveza nije postojala u predmetnom ugovoru je neosnovan, jer ispražnjenje i predaja nekretnine kupcu nije bilo traženo prijedlogom za ovrhu niti određeno rješenjem o ovrsi.

20. Odluka o troškovima sadržana u rješenju o ovrsi ostaje neizmijenjena s obzirom da ovršenik nije naveo konkretne povrede i propuste prvostupanjskog suda vezano za odluku o troškovima određivanja ovrhe, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP i člankom 21. stavkom 1. OZ).

21. Slijedom navedenog, u odnosu na žalbene razloge o kojima je nadležan odlučivati ovaj drugostupanjski sud žalba se ukazuje neosnovanom zbog čega je odlučeno kao u izreci pod toč. I. na temelju odredbe članka 380. stavak 2. ZPP u svezi s člankom 21. stavak 1 OZ.

22. Ovršeniku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio s istom (članak 154. stavak 1. i čl. 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP i člankom 21. stavkom 1. OZ).

23. Trošak odgovora na žalbu ovršenika nije priznat ovrhovoditelju jer ta radnja nije bila potrebna za postupak (članak 155. stavak 1. i čl. 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP i člankom 21. stavkom 1. OZ).

U Zagrebu 7. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ilijana Petyo