Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-541/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, koga zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, protiv ovršenika, protiv ovršenika UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1135/2024-4 od 2. travnja 2025., 7. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1135/2024-4 od 2. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I Nalaže se ovršeniku UH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10360 Sesvete platiti A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, troškove ovršnog postupka u iznosu od 78,13 eura (sedamdesetosam eura i trinaest centi), u roku od 8 dana.

II Odbija se ovrhovoditelj sa dijelom zahtjeva za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu 78,12 eura (stosedamdesetosam eura i dvanaest centi), kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pod toč. II. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/2024; dalje: OZ) s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači pobijano rješenje pod toč. II. izreke, podredno ukine, uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Ovršenik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovrhovoditelja ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice i pravilnom primjenom čl. 14. st. 4. OZ u vezi s čl. 283. st. 1. i 4. OZ odbio ovrhovoditeljev zahtjev u dijelu naknade za trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Predmet postupka je ovrhovoditeljev zahtjev za naknadom troška postupka izvansudske ovrhe koju je ovrhovoditelj pokrenuo pred Financijskom agencijom na temelju Rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Andrije Vugera iz [adresa] pod brojem Ovrv-6644/2024 (UPP/OS-Ovrv-826/2024) od 28. svibnja 2024. Ovrhovoditelj potražuje trošak u iznosu od 156,25 Eura.

8. Odlučujući o ovrhovoditeljevu zahtjevu prvostupanjski je sud na temelju čl. 14. st. 4. OZ i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) djelomično prihvatio zahtjev i naložio ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak od 78,13 Eura, prihvaćajući u cijelosti osnovanim trošak sastava zahtjeva za naplatu pred Financijskom agencijom u iznosu od 62,50 Eura (Tbr.11. toč. 6. Tarife) i trošak za sastav zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 15,63 Eura (Tbr. 11. toč. 10. Tarife) pod toč. I. izreke rješenja, dok je u preostalom dijelu u odnosu na zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i u preostalom dijelu za sastav zahtjeva za naknadu troška (iznad iznosa od 15,63 Eura do iznosa od 31,25 Eura) zahtjev odbio kao neosnovan pod toč. II. izreke rješenja.

9. Pravilno je prvostupanjski sud odbio ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti utvrdivši da ovrhovoditelj nije poduzeo niti jednu radnju u svrhu pribave te klauzule, već mu je ista dostavljena po službenoj dužnosti od strane javnog bilježnika.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske (Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023.) je zauzeo pravno shvaćanje da ovrhovoditelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku pripada trošak za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, no nužno je naglasiti da bi takav trošak bio osnovan, istom bi morala prethoditi radnja (zahtjev) ovrhovoditelja za njezino izdavanje, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

11. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je odredbom čl. 283. st. 1. OZ propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te u skladu sa st. 4. iste odredbe rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

12. Nije niti sporno da je tražbina koju ovrhovoditelj u konkretnom slučaju prisilno ostvaruje pred Financijskom agencijom utvrđena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika. Ovrhovoditelj smatra da nije potrebno dokazivati da je radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti obavio, već smatra da mu već samom činjenicom da je naknada za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti propisana Tbr. 36. toč. 2. Tarife da mu taj trošak i pripada.

13. Takav stav ovrhovoditelja ne može se prihvatiti, a pri tome je neodlučno pozivanje ovrhovoditelja na odluke u kojima je iznesen suprotan stav. U odnosu na pozivanje ovrhovoditelja na stav izražen u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. prema kojem kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio, nužno je naglasiti da u konkretnom slučaju nije riječ o postupku izravne naplate, nego izvansudske ovrhe, po kojem je javni bilježnik po službenoj dužnosti ovrhovoditelju dostavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti izdanog rješenja o ovrsi.

14. Točno je, a što ovrhovoditelj ističe u žalbi da je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti nužna da bi se pokrenuo postupak izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom (čl. 209. OZ), no isto u okolnostima konkretnog slučaja ne znači da je trošak izdavanja takve klauzule nastao ovrhovoditelju da bi ga sada imao pravo potraživati od ovršenika.

15. Pravilno je prvostupanjski sud odbio ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti pri tome pravilno zaključujući da je javni bilježnik, postupajući na temelju čl. 283. st. 1. i 4. OZ po službenoj dužnosti iskazao pravomoćnost i ovršnost i tu klauzulu dostavio ovrhovoditelju, pri čemu je u potpunosti izostala radnja ovrhovoditelja.

16. Nitko, pa niti ovrhovoditelj pozivajući se na Tbr. 36. toč. 2. Tarife nema pravo na teret drugoga naplatiti radnju koju nije poduzeo. Ne može se pri tome prihvatiti niti stav ovrhovoditelja da sama činjenica što je Tarifom propisano pravo na naknadu za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti daje pravo ovrhovoditelju da tu radnju naplati od druge strane, u konkretnom slučaju ovršenika, ako vezano za izdavanje te potvrde nije poduzeo nikakvu radnju. Tarifom se određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih radnji i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju suda (Glava prva). Dakle, i samom je Tarifom propisana nagrada za obavljene radnje.

17. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud uz utvrđenje da je javni bilježnik potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdao 12. rujna 2024. bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja odbio ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška u dijelu u kojem traži naknadu za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

18. Osim toga, pravilno je za trošak za sastav zahtjeva za naknadu troška ovrhovoditelju od zatraženih 31,25 Eura priznat trošak od 15,63 Eura (Tbr. 11. toč. 10. Tarife), dok je u preostalom dijelu (iznad iznosa od 15,63 Eura do iznosa od 31,25 Eura) zahtjev odbijen kao neosnovan, što ovrhovoditelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

19. Kako je žalba ovrhovoditelja cijenjena neosnovanom, to je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška za sastav žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

20. U nepobijanom dijelu pod toč. I. prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

21. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 7. kolovoza 2025.

Sutkinja Anđela Bošković Rajković

.