1              Poslovni broj: I Kž-uv-156/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-156/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te mr.sc. Ljiljane Stipišić, i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. V., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika J. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 17. listopada 2023., broj Ik I-298/2023., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika J. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem na temelju članka 170. točka 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. V.

1.1.Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 4 (godine) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju presude Županijskog suda u Splitu broj K-25/19. od 23. prosinca 2019., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-124/2020. od 18. lipnja 2020.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik J. V. po opunomoćenici K. M., odvjetnici u Z., bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati, te preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako je točno, kako to navodi žalitelj da je zatvorenikov cjelokupni tijek izdržavanja kazne bio uredan, te isti nije bio stegovno tretiran, te je bio korektnog odnosa prema službenim osobama kaznionice, kao i prema drugim zatvorenicima, kako to proizlazi iz izvješća Kaznionice te da je bio radno angažiran u Kaznionici i Kaznionici kao i da se radi o zatvoreniku koji nije ranije osuđivan, te protiv njega nema kaznenih postupaka u tijeku, također da kazneno djelo priznaje i kaznu prihvaća, u odnosu na posljedice kaznenog djela izražava kajanje i žaljenje, s time da se i susreo sa suprugom pokojne M. L. i zamolio za oprost kojeg je djelomično i dobio, da ima izvankaznionične pogodnosti dok je zbog urednog ponašanja i poštivanja pravila kaznionice ostvario razinu "naročito uspješan", te da je mogućnost kriminalnog povrata mala, ocjena je drugostupanjskog suda da se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu zatvorenika pravilno rukovodio svrhom kažnjavanja.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se odluka o uvjetnom otpustu u konkretnom slučaju svela isključivo na brojke, odnosno omjer izdržane i neizdržane kazne.

6.1. Naime, u konkretnom slučaju J. V. bio je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci te je pola kazne izdržao 24. veljače 2023., s time da je na izdržavanje kazne stupio 24. studenog 2020., dok mu se istek redovitog i cjelokupnog izdržavanja kazne navršava 24. svibnja 2025. Prema tome u trenutku odlučivanja prvostupanjskog suda o uvjetnom otpustu neizdržani dio kazne zatvora kod zatvorenika J. V. iznosio je 1 godinu, 7 mjeseci i 6 dana. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada je vodeći se odredbom članka 41. KZ/11. donio odluku da se puštanjem zatvorenika na slobodu ne bi ostvarila svrha kažnjavanja, koju odluku je i valjano obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i drugostupanjski sud.

6.2. Odredbom članka 41. KZ/11 propisano je da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

7. Imajući na umu navedeno, drugostupanjski sud ocjenjuje valjanim utvrđenje prvostupanjskog suda da okolnosti na strani zatvorenika J. V. koje ukazuju da je potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne, a radi postizanja svrhe kažnjavanja propisane odredbom članka 41. KZ/11. odnose prevagu nad njegovim urednim tijekom izdržavanja kazne.

8. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. studenog 2023.