REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1049/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika-protivnika osiguranja Družbe svećenika Srca Isusova — Dehonijanci, [adresa], OIB: 89459364900, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sadrić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Batarelo Dvojković Vuchetich odvjetničko društvo d.o,o. Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja – predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj:P-8464/2023-17 (Ovr- 1038/2025) od 21. ožujka 2025., 7. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I.Žalba tužitelja – predlagatelja osiguranja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj:P-8464/2023-17 (Ovr-1038/2025) od 21. ožujka 2025.

II. Zahtjev tužitelja – predlagatelja osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan, prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere, koji glasi:

"1. Određuje se privremena mjera.

2. Nalaže se protustranci, Družbi svećenika Srca Isusova — Dehonijanci, [adresa], 10040 Zagreb OIB: 89459364900 za uzdržavanje podnositelja prijedloga, ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da doprinosi mjesečno iznos od 2.000,00 eura, počevši od 15.9.2023. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na tekući račun tužitelja.

3. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi uzdržavanja ili do drugačije odluke suda.

4. Tijek proteka za žalbu ne odgoda provedbu iste.

5. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi trošak postupka."

2. To rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj - predlagatelj osiguranja (dalje: predlagatelj osiguranja), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je određivanje privremene mjere tražio zbog činjenice da je katolički svećenik s 37 godina službe te je od strane Družbe svećenika Srca Isusova izbačen iz zajedničkog doma te je danas beskućnik bez primanja i prilike za zaposlenje te ne prima niti mirovinu, da je odbačen nekanonski i protuzakonito iz Zajednice, bez ikakvog uzdržavanja, da boravi u krajnje ponižavajućem stanju te je do sada je pozajmio veliku svotu novca, da je navedeno stanje neizdrživo da postoji mogućnost protupravnog oštećenja zdravlja tužitelja te nastanak nenadoknadive štete, jer je predlagatelj osiguranja uslijed ponižavanja od strane tuženika-protivnika osiguranja (dalje: protivnik osiguranja) psihički obolio. Navodi da je takvo činjenično stanje trebalo podvesti pod odredbu čl. 442. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.– dalje: ZPP) te ocijeniti postoji li hitna opasnost od protupravnog oštećenja, potreba za sprečavanjem nasilja ili otklanjanjem nenadoknadive štete, koja nije imovinska, već duševna. Ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti propustio ocijeniti činjenično stanje te je zahtjev tretirao kao privremenu mjeru osiguranja novčane tražbine, što očigledno nije. Predlaže "poništiti" pobijano rješenje te odrediti predloženu privremenu mjeru.

3. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

4. Predlagatelj osiguranja podnio je 1. rujna 2023. tužbu protiv protivnika osiguranja radi isplate iznosa od 3.000,00 eura mjesečno počev od 15. siječnja 2022. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, uvećano za zakonske zatezne kamate od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. U tužbi je predložio određivanje privremene mjere, kojom će se naložiti protivniku osiguranja da za uzdržavanje predlagatelja osiguranja doprinosi mjesečno iznos od 2.000,00 EUR, počevši do 15. rujna 2023. pa nadalje. Svoj prijedlog za donošenje privremene mjere obrazlaže navodeći da je izbačen iz samostana, da je bez sredstava potrebnih za život, da je zbog proteka vremena u nemogućnosti daljnjeg dobivanja potpore od obitelji i prijatelja te da je beskućnik bez ikakve imovine i mogućnosti zaposlenja.

4.1. U tužbi navodi da je kao svećenik i pripadnik zajednice protivnika osiguranja proveo gotovo 37 godina te da su ga njegovi nadređeni zbog osobnog animoziteta, bez čvrstih dokaza izbacili na ulicu bez sredstava za normalan život i bez mogućnosti zaposlenja, da predlagatelj osiguranja nije u stanju priskrbiti si mirovinu, kao i da je od cijenjenog svećenika i intelektualca bačen na prosjački štap, da za svoje obrazovanje i službu nije primao plaću te da je sav rad i novac koji je ostvarivao pripadao svećeničkoj družbi, ovdje protivniku osiguranja pa da se u konkretnom slučaju može govoriti o svojevrsnom odnosu darovanja između predlagatelja i protivnika osiguranja, koji je svojom grubom nezahvalnošću doveo predlagatelja osiguranja do teškog osiromašenja. Stoga smatra da postoji mogućnost opoziva darovanja zbog osiromašenja predlagatelja osiguranja i grube nezahvalnosti protivnika osiguranja. Konačno, citira unutarnja pravila Katoličke crkve, konkretno Kanon 281, 610, 687, 701 i 702, kao daljnju osnovu za svoje potraživanje uzdržavanja, koje predlaže osigurati rješenjem o privremenoj mjeri.

5. Sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan prijedlog predlagatelja za određivanje predložene privremene mjere zaključujući da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 344. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje: OZ) jer predlagatelj osiguranja, u prijedlogu, kao niti tijekom parničnog postupka u okviru kojega je taj prijedlog podnesen, ne tvrdi niti dokazuje da postoji opasnost da će protivnik osiguranja svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, u svrhu sprječavanja ili znatnog otežavanja naplate tražbine predlagatelja osiguranja, a niti predlagatelj osiguranja čini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu pa stoga budući da jedna od kumulativno potrebnih pretpostavki (postojanje opasnosti) nije ispunjena, nije niti potrebno ocjenjivati je li predlagatelj osiguranja postojanje svoje tražbine učinio vjerojatnim.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka prema čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.– dalje: ZPP) i sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ, utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prijedlog za određivanje privremene mjere odbio kao neosnovan.

8. Odredbom čl. 341. st. 1.OZ privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. Stavkom 2. istog članka propisano je da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

9. Iako u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj izrijekom ne navodi da istu predlaže radi osiguranja novčane tražbine koju potražuje tužbenim zahtjevom iz sadržaja tužbe i samog prijedloga proizlazi da je privremene mjera predložena upravo radi osiguranja predlagateljeve novčane tražbine pa je stoga prvostupanjski sud o osnovanosti prijedloga pravilno odlučivao na temelju čl. 344. st. 1. i 2. OZ. 10. Prema odredbi čl. 344. st. 1. OZ privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Odredbom st. 2. istoga članka OZ propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz st. 1. toga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

11. Dakle, privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti kada se kumulativno ostvare slijedeće pretpostavke: da je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje tražbine čije osiguranje traži i opasnost da će bez osiguranja privremenom mjerom protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će otuđiti, prikriti ili na drugi način raspolagati svojom imovinom ili da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Navedenim pretpostavkama treba udovoljiti do stupnja vjerojatnosti a posljedica izostanka vjerojatnosti jedne od pretpostavki jest nedopuštenost osiguranja privremenom mjerom.

12. Obzirom na žalbu predlagatelja osiguranja i nije sporno da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, niti da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, pa je stoga u izostanku navedene pretpostavke, koja uz vjerojatnost tražbine mora biti kumulativno ispunjena, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere.

13. Na žalbene navode žalitelja da je činjenično stanje valjalo podvesti pod odredbu čl. 442. ZPP kojom je propisano da u tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete, a da je žalitelj dostavljenom medicinskom dokumentacijom dokazao da postoji mogućnost protupravnog oštećenja zdravlja tužitelja te nastanak nenadoknadive štete, navesti je da je odredba čl. 442. ZPP propisana u glavi dvadeset osmoj ZPP kojom je reguliran postupak u parnicama radi smetanja posjeda, o čemu u konkretnom predmetu nije riječ, pa je stoga neosnovano pozivanje žalitelja na navedenu zakonsku odredbu.

14. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je „…sud njegov zahtjev tretirao kao privremenu mjeru osiguranja novčane tražbine, što očigledno nije“ žalitelju valja ukazati da je smisao instituta privremene mjere u osiguranju tražbine. Privremena mjera se može odrediti samo povodom zahtjeva koji u sebi sadrži točno označenu tražbinu, a pojam tražbine definiran je odredbom čl. 2. toč. 1. OZ i ona označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje pa tražbina predstavlja određenu činidbu koja mora biti moguća, dopuštena, određena, odnosno odrediva (čl. 269. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Dakle, ukoliko je predlagatelj osiguranja privremenu mjeru predložio radi osiguranja neke druge, a ne novčane tražbine koja je predmet tužbenog zahtjeva, tada je bio je dužan točno i određeno navesti tražbinu koju predlaže osigurati s obzirom da je ovršni postupak (u konkretnom slučaju postupak osiguranja) strogo formalni postupak, te sud prvog stupnja nije bio dužan sam ispitati koju zapravo tražbinu predlagatelj osiguranja želi u ovom postupku osigurati predloženom privremenom mjerom.

15. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu predlagatelja osiguranja i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16. Budući je žalba predlagatelja osiguranja odbijena, posljedično je kao neosnovan odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka ( čl. 154. st.1. ZPP u vezi s čl. 21. st.1. OZ).

Pula-Pola, 7. kolovoz 2025.

Sudac:

Biljana Pamić