Poslovni broj: Usž-2016/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Puhovac, odvjetnik iz Rijeke, Šime Ljubića 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko- senjske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Gospić, Ulica Hrvatskog sokola 2, OIB: 36162371878, radi ograničenja podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1131/2024-7 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1131/2024-7 od 27. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/24-04/800, URBROJ: 511-04-04- 24-1 od 19. lipnja 2024., kojim je određeno da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana njegove izvršnosti.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu radi povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je obrazloženje prvostupanjske presude neargumentirano i kontradiktorno, s nizom formalnih nedostataka te da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o naknadi odvjetničkog troška kojeg je postavio na održanom ročištu. Smatra da se obrazloženjem presude negira članak 286. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 133/23. – dalje ZSPC), pogrešnim tumačenjem rješenja Općinskog suda u Gospića, poslovni broj: 5 Pp-147/2024-4 od 11. ožujka 2024. Objašnjava da je tom sudskom odlukom primijenjena odgojna mjera, a on nije proglašen krivim za prekršaje propisane ZSPC- a. Napominje da, prvostupanjski sud zanemaruje da je u skladu sa shvaćanjima iz sudske odluke, primijenjena odgojna mjera prema njemu ostvarila svrhu specijalne prevencije. Citira dijelove obrazloženja prvostupanjske presude za koje smatra da su kontradiktorni. Mišljenja je da je njegovo postupanje trebalo promatrati kao cjelinu te da nije proglašen krivim niti za jedan prekršaj u smislu članka 227. stavaka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), radi čega mu nisu smjeli biti upisani negativni prekršajni bodovi u prekršajnoj evidenciji. Drži da zabrana iskazana u rješenju tuženika je suprotna svrsi prekršajnopravnih sankcija. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar uz naknadu troška upravnog spora kao i troška sastava žalbe i sudskih pristojbi uvećanih za zakonsku zateznu kamatu, podredno da poništi presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje pri svim navodima iz osporenog rješenja iz kojih razloga predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga temeljem članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom. To stoga što je postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i dokazima koje je sam proveo, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonom propisani uvjeti za zabranu podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti rješenja tuženika.

6. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj, koji nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, u razdoblju od 27. ožujka 2024. do 19. lipnja 2024., na temelju pravomoćne odluke nadležnog prekršajnog suda skupio 9 negativnih prekršajnih bodova koji su kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila, upisani u evidenciju temeljem članka 286. stavka 1. ZSPC-a, a o čemu sukladno članku 296. stavku 1. ZSPC-a, evidenciju vodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.

7. Spisu je priložena odluka o prekršajima navedenim u obrazloženju osporenog rješenja, kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, iz koje je razvidno za koja razdoblja i temeljem kojih prekršaja su tužitelju negativni prekršajni bodovi upisani u evidenciju. Time su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 286. stavka 7. ZSPC-a, kojom odredbom je propisano da će se vozaču, koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom, u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, rješenjem odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

8. Pri tome nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovori tužitelja da mu je prekršajnom odlukom izrečena odgojna mjera radi čega nema osnove za primjenu citiranog zakonskog članka. Ovo iz razloga što za rješavanje ove upravne stvari nije odlučna prekršajna sankcija na koju upućuje tužitelj, već činjenica da je rješenjem prekršajnog suda utvrđeno da je tužitelj počinio prekršaje radi kojih mu se kao počinitelju tih prekršaja izriče odgojna mjera i za koje mu je u evidenciju ex lege upisan propisani broj negativnih prekršajnih bodova, a što ima za posljedicu izricanje zabrane podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole.

9. Stoga, prigovori tužitelja istaknuti u žalbi, obzirom na nesporno utvrđene činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo što se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, koji je u obrazloženju presude naveo sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.

10. Pravilno tužitelj navodi da osporenom presudom prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom zahtjevu za nadoknadom specificiranog odvjetničkog troška za sastav tužbe i zastupanje na ročištu. Međutim, odredbom članka 148. stavka 4. ZUS-a propisano je da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. tog članka. Uzimajući u obzir citiranu zakonsku odredbu, prvostupanjski sud odluku o zatraženom trošku može donijeti naknadno.

11. Budući da je žalba tužitelja odbijena, tužitelj u skladu s odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, nema pravo na trošak žalbenog postupka.

12. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić