Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1611/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Varžić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Štefice Bukvić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2025., poslovni broj P-4445/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2025., poslovni broj P-4445/2024-7.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:
"I Odredba članka 3. naknada, Ugovora o kreditu [broj kredita] od 17. siječnja 2006. godine zaključenog između tužitelja JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi: "3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita" utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 387,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2006. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da na ime parničnog trošak isplati tužitelju JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 875,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe o jednokratnoj naknadi sadržane u čl. 3. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 17. siječnja 2006., kojom je određena jednokratna naknada u visini od 3,30 % iznosa kredita, te isplata iznosa od 387,48 EUR-a, sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2006. do isplate.
6. Ispitujući prvostupanjsku odluku u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ovo stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.
8. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
9. Pobijanom presudom je utvrđena ništetnom ugovorna odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu gdje je propisano da se tužiteljica obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% od iznosa kredita, jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o ovoj odredbi predmetnog Ugovora pojedinačno pregovaralo, već se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži označenu odredbu. Odredbom članka 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 3,30% jednokratno. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i time uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, potrošača. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 3,30 % na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.
10. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora.
11. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik, pa se o odredbama ugovora i odredbama Općih akata banke, te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba čl. 3. Ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koje su prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a ništetne.
12. Naime, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% iznosa kredita (čl. 3. Ugovora o kreditu) očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaj na njen sadržaj, a tuženik nije dokazao, da bi se o odredbi točke 3. Ugovora o kreditu pojedinačno uopće pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda o ništetnosti ulazne naknade i to da tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 3,30%, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, da je takva ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena ulazna naknada je ništetna ugovorna odredba, kako je navedeno u toč. I. izreke pobijane presude, te je ujedno pravilno naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 387,48 EUR-a s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2006., kada je tuženik isplatio tužiteljici manji iznos kredita zbog uračunate jednokratne naknade (čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodna novine" broj: 35/05 , 41/08,125/11,78/15, 29/18,126/21,114/22,156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO).
14. Pravilna je, zakonita i valjano obrazložena odluka o parničnom trošku te u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa) i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.
15. Kako ni ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučeno kao po 1točkom I. izreke.
16. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke (čl. 166. st.1. ZPP-a).
Osijek, 6. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Varžić
