Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-135/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Kermas ulaganja d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 42403091909, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, Dobrilina 9, protiv ovršenika CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i Partneri u Rijeci, Nikole tesle 9, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr- 296/2021 od 12. travnja 2024., dana 6. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika se uvažava, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-296/2021 od 12. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje o ovrsi temeljem ovršne isprave pravomoćne presude Općinskog suda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno, poslovni broj P-1850/2015-114 od 19. lipnja 2019., radi naplate tražbine od 16.552.892,51 kuna i troškovima parničnog postupka od 3.124.369,40 kuna sve sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 12.406,38 eura na nekretnini ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja, žali se ovršenik sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 u daljnjem tekstu: OZ) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba ovršenika je osnovana.

4. Ovaj sud za sada ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za određivanje ovrhe.

5. Naime, ovršenik u žalbi ističe da je rješenje o ovrsi neosnovano jer je ovrha određena na nekretnini koja predstavlja dom u kojoj stanuje. Ovršenik dakle, ističe da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na dom, te sadržajno da je ovrha određena protivno odredbama čl. 75. OZ.

6. Vezano za žalbeni navod koji se odnosi na pravo na dom potrebno je navesti da je čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97,113/00, 28/01, 76/10, 5/14 – dalje. Ustav) propisano da je dom nepovrediv, a pravo na dom zaštićeno je i člankom 8. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje: Konvencija).

7. U smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zloćina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Stoga bi rješenje o provedbi ovrhe na nekretnini ovršenice, ukoliko se ona može u smislu citirane odredbe smatrati domom, predstavljalo miješanje u njezino pravo na poštivanje njegovog doma.

8. Odredbom čl. 80.b OZ propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini, pa tako između ostalog da sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja (st. 2.), a pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz st. 2. toga članka sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji.

9. Sukladno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Paulić protiv Hrvatske), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske (U III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U III-2073/2010 od 4. ožujka 2014., U III-1479/2018 od 29. siječnja 2020.), svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom. Drugim riječima, sudovi su dužni ispitati razmjernost i nužnost miješanja, polazeći od osobitih okolnosti konkretnog slučaja, utvrđujući može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa te postoji li za njega prijeka društvena potreba.

10. U konkretnom slučaju, ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha je pravomoćna sudska presuda donesena u parničnom postupku radi naknade štete u kojem postupku ovršenik svoj prigovor da bi mu prodajom predmetne nekretnine bilo povrijeđeno pravo na dom nije mogao istaknuti prije nego što je primio rješenje o ovrsi, jer isto nije bio predmet tog postupka. Stoga je sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku dužan utvrditi činjenice i ocijeniti da li bi određivanjem i provođenjem ovrhe bilo povrijeđen ovršenikovo ustavno i konvencijsko pravo na dom.

11. To konkretno znači da je sud prvog stupnja bio dužan provesti test razmjernosti imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, koji traži odgovor na slijedeća pitanja: a) Može li se predmetna nekretnina smatrati domom?

b) Jesu li se nadležne vlasti umiješale u ostvarivanje prava ovršenika na poštovanje njezinog doma?

c) Je li miješanje bilo opravdano?

12. Kod razmatranja pitanja pod c), sud prvog stupnja je bio dužan ispitati:

- je li miješanje bilo u skladu sa zakonom tj. da li je ovršenica kao vlasnica nekretnine ovlaštena tražiti sudsku zaštitu,

- je li imalo legitiman cilj tj. da li se prijedlogom za ovrhu traži ostvarenje legitimnog cilja,

- je li bilo nužno u demokratskom društvu,

- je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju (čl. 16. st. 2. Ustava).

13. Nadalje u prvostupanjskom postupku sud prvog stupnja je bio dužan ispitati da li su ispunjene pretpostavke za određivanje ovrhe na nekretnini iz čl. 75. OZ koji propisuje da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

14. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku bio dužan utvrditi odlučne činjenice i ocijeniti predstavlja li nekretnina na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu nekretninu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati iz čl. 75. st. 1. OZ.

15. Pobijano prvostupanjsko rješenje, obzirom da je donijeto sukladno čl. 41. st. 4. OZ, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama tj. da li je određivanjem ovrhe povrijeđeno ovršenikovo pravo na dom te predstavlja li nekretnina na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu nekretninu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati iz čl. 75. st. 1. OZ.

19. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovršenika, pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno odlučiti kao u izreci rješenja.

20. Sud prvog stupnja u ponovnom postupku utvrditi će predstavlja li nekretnina na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu dom ovršenika te da li bi određivanjem ovrhe na istoj bilo povrijeđeno ovršenikovo pravo na dom, te će u tom smislu po potrebi provesti test razmjernosti. Također, sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku utvrditi predstavlja li nekretnina na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu nekretninu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati iz čl. 75. st. 1. OZ. U tu svrhu sud prvog stupnja može održati i ročište (čl. 7. st. 2. OZ), te će o prijedlogu za ovrhu ponovno donijeti rješenje koje će i obrazložiti.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.

U Zagrebu 6. kolovoza 2025.

S u d a c:

Vlatka Fresl Tomašević