- 1 -              Rev 240/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 240/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv prvoovršenika M.-J. Š. iz Z., OIB … i drugoovršenice A. D. iz H., OIB …, koju zastupa punomoćnica M. P. K., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-304/2021-2 od 7. rujna 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3267/18-36 od 18. lipnja 2021., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-304/2021-2 od 7. rujna 2021. i točka I. rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3267/18-36 od 18. lipnja 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje.

 

              II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je ovrhovoditelju naknaditi drugoovršenici trošak postupka u iznosu od 10.753,91 kuna u roku od 8 dana, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev drugoovršenice za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.062,50 kuna.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđena je točka I. prvostupanjskog rješenja, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-699/2022-2 od 4. svibnja 2022., ovrhovoditelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-304/2021-2 od 7. rujna 2021. zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              "Ima li ovrhovoditelj, koji je povukao ovrhu odmah nakon što mu je glavni dužnik ispunio dužnu obvezu, a koji ujedno nije ovršenik u istom ovršnom postupku, pravo na naknadu troškova od ovršenika ili pravo na naknadu troškova u tom slučaju ima ovršenik? Odnosno, predstavlja li razlog na strani ovrhovoditelja činjenica da mu je tražbina podmirena od strane glavnog dužnika, a ne ovršenika, radi kojeg je ovrhovoditelj dužan naknaditi ovršeniku troškove ovršnog postupka?

 

              Može li se podmirenje duga, koje se potražuje u ovršnom postupku, od strane glavnog dužnika, dakle ne od strane vlasnika nekretnine koji je založni dužnik, odnosno ovršenik, smatrati razlogom na strani vjerovnika (ovrhovoditelja), odnosno razlogom zbog kojeg bi vjerovnik (ovrhovoditelj) nakon povlačenja prijedloga za ovrhu bio dužan ovršeniku naknaditi troškove ovršnog postupka?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsko rješenje, a podredno da ukine drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zatražio je trošak žalbenog i revizijskog postupka.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je ovršni trošak drugoovršenice kad je ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog.

 

9. Na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova da je doneseno rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave na nekretnini drugoovršenice na kojoj ovrhovoditelj ima upisano založno pravo radi naplate tražbine koju ovrhovoditelj ima prema glavnom dužniku (B. d.o.o.), da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu nakon što mu je pravni slijednik glavnog dužnika podmirio dug te da je sud donio rješenje o obustavi postupka, nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) dosudili trošak ovršnog postupka drugoovršenici.

 

10. Drugostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi da je ovršni postupak protiv drugoovršenice bio osnovano pokrenut, ali da je obustavljen zbog slučaja koji se dogodio ovrhovoditelju i to zato jer je tražbina bila tijekom postupka podmirena po pravnom slijedniku njegovog dužnika, a ne po ovršenicima pa zaključuje da troškovi koji su nastali drugoovršenici predstavljaju troškove koji su po ovrhovoditelju neosnovano prouzročeni.

 

11. Prema shvaćanju ovog suda ovakav zaključak drugostupanjskog suda nije osnovan.

 

12. Iz odluke revizijskog suda broj: Revx-794/12-2 od 30. siječnja 2013. proizlazi da je u tom predmetu tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je glavni dužnik platio dug, a u odluci je navedeno sljedeće: "dužnu obvezu može ispuniti ne samo dužnik, nego i treća osoba, u smislu odredbe čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), time da je prema st. 2. istog članka vjerovnik dužan ispunjenje primiti od svake osobe, koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena. U konkretnom slučaju glavni dužnik ima sasvim sigurno pravni interes da namiri dužnu tražbinu, pa je tužitelj bio dužan primiti ispunjenje tražbine. Kako je sud prvoga stupnja utvrdio da je tužitelj, odmah nakon što je ispunjena tražbina, povukao tužbu protiv tuženika, to činjenica da je glavni dužnik podmirio dužnu tražbinu ne utječe na pravo tužitelja na naknadu troškova postupka, jer je isti povukao tužbu odmah nakon što je tražbina namirena. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka od tuženika na temelju odredbe čl. 158. st. 1. ZPP, kada je odmah nakon što je tražbina podmirena povukao tužbu, pri čemu je tražbinu mogao podmiriti tuženik ili treća osoba koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena."

 

13. Odredbom čl. 14. st. 5. OZ propisano je da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili, dok je odredbom čl. 21. st. 1. OZ propisano da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

14. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP je propisano da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

 

15. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju.

 

16. U konkretnom slučaju valjalo je primijeniti odredbu čl. 158. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. OZ.

 

17. Iz navedene odredbe čl. 161. st. 1. ZOO proizlazi da je glavni dužnik odnosno njegov pravni slijednik imao pravni interes podmiriti dužnu tražbinu ovrhovoditelju, a za odluku o trošku postupka nije odlučno je li tražbinu podmirila ovršenica iz ovog ovršnog postupka ili je to učinio glavni dužnik nego je odlučno je li ovrhovoditelj odmah nakon udovoljenja povukao ovršni prijedlog.

 

18. Stoga odgovor na postavljena pitanja glasi: Ovrhovoditelj, koji je povukao ovrhu odmah nakon što mu je glavni dužnik ili druga osoba koja za to ima pravni interes ispunio dužnu obvezu, ima pravo na naknadu troškova od ovršenika - založnog dužnika neovisno o tome što ovršenik u ovršnom postupku nije glavni dužnik i što tražbinu nije ispunio sam ovršenik (založni dužnik) nego glavni dužnik. Podmirenje duga, koje se potražuje u ovršnom postupku, od strane glavnog dužnika, a ne od vlasnika nekretnine (založnog dužnika) koji je ovršenik, je razlog zbog kojeg je trošak dužan naknaditi ovršenik ovrhovoditelju, a ne razlog zbog kojeg bi ovrhovoditelj bio dužan naknaditi trošak ovršeniku.

 

19. Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima pogrešno su primijenjene odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ-a, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 158. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ-a.

 

20. Budući da u nižestupanjskim odlukama nema razloga o odlučnoj činjenici, odnosno o tome kada je dug podmiren i je li ovrhovoditelj odmah po podmirenju duga povukao ovršni prijedlog, nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih odluka te je primjenom čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske odluke i riješiti kao pod točkom I. izreke.

 

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a te je riješeno kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 28. studenoga 2023.