Poslovni broj: Usž-2082/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆP, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 253/VI, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Zagreb, Nehajska 5, OIB: 36162371878, radi ukidanja odobrenja za obavljanje poslova prometa eksplozivnih tvari, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1488/2023-17 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1488/2023-17 od 10. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-245-03/22-04/4, URBROJ: 511- 01-209-22-2 od 11. listopada 2022. i rješenja tuženika, KLASA: UP/I-213-02/17-03/36, URBROJ: 511-01-209-23-7-DM od 10. ožujka 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 11. listopada 2022. ukidaju se rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-75-UP/I-396/11- 2005-2/4 od 9. lipnja 2005. i broj: 511-01-209-UP/I-7128/2-13-2/5 od 30. listopada 2013., kojima je obrtu "[obrt]" odobreno obavljanje prometa eksplozivnim tvarima (točka 1. izreke), a ujedno je naloženo obrtu "[obrt]", u vlasništvu tužitelja, da u roku od 8 dana putem pravne osobe ili obrta koji imaju odobrenje za obavljanje poslova delaboracije eksplozivnih tvari, izdano od strane Ministarstva unutarnjih poslova, uništi sve eksplozivne tvari koje se nalaze u skladištu eksplozivnih tvari na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u prodavaonici oružja i streljiva u [adresa] na adresi [adresa] ili da ih preda Ministarstvu unutarnjih poslova na raspolaganje (točka 2. izreke).
2.1. Osporavanim rješenjem tuženika od 10. ožujka 2023. ukinuto je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-213-02/17-03/36, URBROJ: 511-01- 209-17-3-AČ od 12. prosinca 2017., kojim je tvrtci "[obrt]" obrt za popravak oružja i trgovinu u vlasništvu tužitelja odobreno obavljanje prodaje oružja, streljiva i dijelova streljiva (barut, kapisle i kapislirane čahure) u poslovnom prostoru na prvom katu poslovnog objekta u [adresa], a koje je prestalo vrijediti 11. listopada 2022. zbog pokretanja kaznenog postupka protiv tužitelja za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti (točka 1. izreke). U točki 2. izreke rješenja određeno je da će temeljem ovog rješenja Ministarstvo unutarnjih poslova oduzeti oružje i eksplozivne tvari zatečene u prodavaonici oružja i streljiva u [adresa], na adresi [adresa].
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija osporavanu presudu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, smatra spornim je li tuženik ovlašten uništiti sve legalno pribavljene eksplozivne tvari tužitelja koje je pribavio i držao u skladištu i prodavaonici za vrijeme važenja odobrenja obavljanja prometa eksplozivnim tvarima. Smatra da se radi o njegovim zakonito kupljenim eksplozivnim tvarima i da se uništenjem tih stvari grubo vrijeđaju ustavna i konvencijska prava kojima mu se jamči pravo vlasništva (članak 48. Ustava RH, a u svezi s čl. 1 Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Smatra da sud nije pravilno primijenio odredbu članka 4. stavka 11. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja („Narodne novine“, broj: 70/17., 141/20., 114/22., dalje: Zakon), s čim u vezi navodi da je irelevantan razlog prestanka obavljanja djelatnosti, u smislu je li tužitelj prestao obavljati djelatnost zbog činjenice vođenja kaznenog postupka ili zbog vlastite odluke. Poziva se na članak 50. Ustava RH sukladno kojem je moguće zakonom oduzeti ili ograničiti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti te navodi da iz pobijanog rješenja nije vidljivo da će MUP naknaditi tužitelju tržišnu vrijednost robe koju namjerava uništiti. Ističe da u osporavanim rješenjima nije naveden propis koji tuženiku dopušta da uništi eksplozivne tvari u vlasništvu tužitelja, zbog čega rješenje smatra nezakonitim, neobrazloženim i arbitrarnim. Dodatno, iznosi žalbene razloge uslijed kojih pobija rješenje o odgodnom učinku tužbe, poslovni broj: Us I-1488/2023-16 od 10. prosinca 2024., o čemu će i ovaj Sud odlučiti zasebnim rješenjem. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu te otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar. Potražuje naknadu troška zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 EUR.
4. Tuženik predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
7. Tužitelj je presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Kov-289/2022-19 od 21. listopada 2022., proglašen krivim i osuđen za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 3 Kaznenog zakona, uslijed koje činjenice su donesena osporavano rješenje tuženika od 11. listopada 2020., pozivom na odredbu članka 29. stavka 10. Zakona i osporavano rješenje tuženika od 10. ožujka 2023., pozivom na odredbu članka 63. stavka 7. Zakona.
8. Tužitelj, u predmetnom upravnom sporu osporava točku 2. izreke osporavanog rješenja tuženika od 11. listopada 2022., kojom mu je naloženo da u roku od 8 dana putem pravne osobe ili obrta koji imaju odobrenje za obavljanje poslova delaboracije eksplozivnih tvari, izdano od strane Ministarstva unutarnjih poslova, uništi sve eksplozivne tvari koje se nalaze u skladištu eksplozivnih tvari na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u prodavaonici oružja i streljiva u [adresa] na adresi [adresa] ili da ih preda Ministarstvu unutarnjih poslova na raspolaganje te točku 2. izreke rješenje tuženika od 10. ožujka 2023., kojom je određeno da će temeljem ovog rješenja Ministarstvo unutarnjih poslova oduzeti oružje i eksplozivne tvari zatečene u prodavaonici oružja i streljiva u [adresa], na adresi [adresa].
9. Iz odgovora na tužbu tuženika proizlazi da tužitelj nije postupio sukladno točki 2. izreke osporavanog rješenja od 11. listopada 2022., nakon čega su službene osobe tuženika 11. svibnja 2023. oduzele eksplozivne tvari u vlasništvu i posjedu obrta tužitelja, koje ovlaštenje proizlazi iz odredbe članka 86. stavka 1. podstavka 1. Zakona, prema kojem službena osoba iz članka 83. ovoga Zakona može na licu mjesta oduzeti eksplozivne tvari, oružje i naprave, o čemu sastavlja zapisnik, ako pravna osoba, obrt, udruga ili građanin ima u posjedu eksplozivne tvari i/ili oružje bez odobrenja.
10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u predmetnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 4. stavka 11. Zakona, na koju se poziva tužitelj, jer uređuje situaciju u kojoj pravne osobe, obrti i udruge samostalno, svojim slobodnim očitovanjem volje, odluče prestati obavljati navedene djelatnosti pa sve dok imaju odobrenje za promet eksplozivnih tvari i/ili oružja i/ili naprava imaju i mogućnost prodaje istih. Međutim, tužitelj nije odlučio prestati obavljati predmetnu djelatnost, već su takva odobrenja prethodno ukinuta zbog počinjena kaznenog djela i to zbog nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari.
11. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari prigovor da rješenjem od 11. listopada 2022. nije navedena pravna osnova za odluku pod točkom 2. izreke, budući da tužitelj bez važećeg odobrenja nije ovlašten u svom posjedu zadržati predmetne eksplozivne tvari, te mu je nadležno tijelo ovlašteno iste oduzeti temeljem odredbi članka 86. stavka 1. Zakona, stoga ovaj Sud ne nalazi da je naredbama iz točke 2. osporavanih rješenja tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Vezano uz prigovore tužitelja u odnosu na zaštitu prava vlasništva, valja ukazati na odredbe članka 49. Zakona, o kojem treba voditi računa u upravnim postupcima oduzimanja oružja, a koji propisuje da oružje i/ili streljivo oduzeto u upravnom postupku njihov vlasnik može prodati ili pokloniti pravnim osobama, obrtima ili građanima koji posjeduju valjano odobrenje za nabavu vatrenog oružja ili pravnim osobama i obrtima koji imaju važeće odobrenje za prodaju oružja i streljiva na malo, u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o oduzimanju oružja i/ili streljiva (stavak 1.). Ako vlasnik oduzetog oružja i/ili streljiva ne proda oružje i streljivo u roku iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo će, uz suglasnost vlasnika, predati oružje i/ili streljivo radi prodaje pravnim osobama ili obrtima koji imaju odobrenje za prodaju oružja i streljiva na malo (stavak 2.). Oružje i streljivo iz stavka 2. ovoga članka mogu biti izloženi na prodaji najviše šest mjeseci od dana njihove predaje pravnim osobama ili obrtima iz stavka 2. ovoga članka (stavak 3.). Za prodano oružje i streljivo vlasniku oružja i/ili streljiva pripada naknada u iznosu koji je dogovorio s pravnom osobom ili obrtom iz stavka 2. ovoga članka (stavak 4.). Ako pravna osoba ili obrt iz stavka 2. ovoga članka ne proda oružje i/ili streljivo u roku iz stavka 3. ovoga članka, vratit će ga Ministarstvu u roku od osam dana od dana isteka navedenog roka (stavak 5.). Troškove koji su nastali radnjama iz stavaka 2. i 3. ovoga članka snosi vlasnik oružja i/ili streljiva (stavak 6.).
13. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 6. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić