Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-343/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog JZ, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. i čl. 311. st. 3. u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: K-147/2024-41 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbi optuženog JZ i ODO-a, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

Na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25)

optuženi JZ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se optužbe

što bi dana 7. svibnja 2024. oko 6,40 sati u [adresa], znajući da mu je rješenjem Općinskog suda u Virovitici broj K-6/2024-37 od 29. travnja 2024. izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja žrtvi ZZ u [adresa], na razdaljinu ispod 100 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja bilo kakve izravne i neizravne veze sa žrtvom ZZ, u alkoholiziranom stanju došao u kuću te ušao u sobu u kojoj je spavala ZZ,

dakle, da se ne bi pridržavao samostalne mjere opreza koja mu je određena sudskom odlukom,

čime bi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – neizvršenjem sudske odluke – opisano u čl. 311. st. 3. KZ-a.

II U povodu žalbi optuženog JZ i ODO-a te uslijed odluke pod točkom I, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci, odluci o kazni i odluci o sigurnosnoj mjeri u odnosu na kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom na način da se to kazneno djelo, za koje je optuženi JZ tom presudom proglašen krivim, pravno označava kao kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – opisano u čl. 139. st. 2. KZ-a, te se za to kazneno djelo optuženi JZ na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci u koju mu se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme uhićenja i dovođenja u pritvorsku policijsku jedinicu te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 7. svibnja 2024. do 6. prosinca 2024.

Na temelju čl. 69. st. 1. KZ-a optuženom JZ izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola koja će se na temelju čl. 69. st. 2. KZ-a izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, pod uvjetima određenim posebnim propisom, a koja sigurnosna mjera na temelju čl. 69. st. 3. KZ-a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

III Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog JZ i ODO-a te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi JZ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. i čl. 311. st. 3. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ-a na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a u trajanju od osam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 311. st. 3. KZ-a na temelju čl. 311. st. 1. KZ-a u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme uhićenja i dovođenja u pritvorsku policijsku jedinicu te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 7. svibnja 2024. pa nadalje.

1.1. Na temelju čl. 69. st. 1. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, koja će se na temelju čl. 69. st. 2. KZ-a izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, pod uvjetima određenim posebnim propisom, s time da na temelju čl. 69. st. 3. KZ-a ta mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i . 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP- 24) optuženi JZ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 612,50 eura i platiti paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura u roku od 15 dana, kao nagradu i nužne izdatke njegove braniteljice po službenoj dužnosti, o čemu će sud donijeti zasebno rješenje.

2. Protiv te presude su optuženi JZ putem braniteljice po službenoj dužnosti Gordane Jerešić Mičić, odvjetnice, i ODO pravovremeno podnijeli žalbe

2.1. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže ukidanje pobijane presude i njeno vraćanje prvostupanjskom sudu radi donošenja nove presude.

2.2. ODO se žali zbog odluke o kazni i predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u tom dijelu tako da optuženom JZ izrekne „težu, primjerenu kaznenopravnu sankciju“.

3. Optuženik je putem naprijed imenovane braniteljice po službenoj dužnosti podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio da se ista odbije.

3.1. ODO nije odgovorio na žalbu optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-25 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-393/2025 od 4. lipnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24, međutim pri tome samo reproducira tekst te zakonske odredbe, bez ikakvog daljnjeg obrazloženja i konkretizacije, zbog čega je pobijana presuda u tom dijelu ispitana u granicama ovlaštenja koje drugostupanjski sud ima prema čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25, pri čemu nije uočeno da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, uključujući i onu iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-25.

7. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome osporava sudsku ocjenu iskaza žrtve ZZ, smatrajući ga neuvjerljivim i nelogičnim, pri čemu ističe da inkriminiranom događaju nije prisustvovao nitko osim njega i žrtve tako da je potonja mogla izjaviti doslovno štogod je htjela kako bi ocrnila optuženika za što je imala i motiv, budući da ima novog partnera koji živi s njom i djecom u optuženikovoj kući. Osim toga, kako se napominje u žalbi, žrtva je rekla da zbog bojazni od optuženika ispod kreveta drži mačetu, nož i čekić, a kritične zgode nije posegnula ni za čime od spomenutog, što je po ocjeni žalitelja nelogično i neživotno pored žrtvine tvrdnje da se boji optuženika.

8. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice iz predmetne inkriminacije, pri čemu je pravilno zaključio da je optuženik kritične zgode na štetu žrtve ZZ počinio kazneno djelo prijetnje. Argumenti koje u žalbi iznosi optuženik nemaju tu snagu, značaj i kvalitetu da bi doveli u razboritu sumnju utvrđenje iz pobijane presude da je optuženik kritične zgode u dva navrata zaprijetio da će imenovanu žrtvu „zaklati na spavanju“, čime joj je neprijeporno ozbiljno zaprijetio usmrćenjem. Žrtva je dosljedna, decidirana i rezolutna u toj tvrdnji, a optuženikovo naprijed spomenuto pozivanje na njen motiv radi kojeg ga neistinito tereti je na razini proizvoljne pretpostavke i u tom smislu irelevantno.

9. Slijedom razloga iznijetih u točkama 6. i 8. ovog obrazloženja žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

10. Budući da predmetne žalbe nisu uložene zbog povrede kaznenog zakona, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-25, pri čemu je uočio da je prvostupanjski sud na štetu optuženika počinio dvije povrede kaznenog zakona na koje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

10.1. Prva povreda kaznenog zakona na štetu optuženika je ona iz čl. 469. t. 1. ZKP- 25. Riječ je o tome da je optuženik osporenom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz čl. 311. st. 3. KZ-a, no djelo, kako je ono činjenično opisano u točki I prvostupanjske presude, zapravo nije kazneno djelo iz naznačene zakonske odredbe. Naime, kazneno djelo iz čl. 311. st. 3. KZ-a čini onaj tko se ne pridržava samostalne mjere opreza koja mu je određena sudskom odlukom, dok je optuženik u konkretnom slučaju proglašen krivim što se kritične zgode nije pridržavao „sigurnosne mjere zabrane približavanja žrtvi ZZ u [adresa], na razdaljinu ispod 100 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja bilo kakve izravne i neizravne veze sa žrtvom ZZ“. Dakle, u činjeničnom opisu se spominje „sigurnosna mjera“, a ne „samostalna mjera opreza“, shodno čemu inkriminiranom radnjom kojom se tereti optuženik nisu ostvarena sva bitna obilježja bića kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz čl. 311. st. 3. KZ-a, slijedom čega je valjalo po službenoj dužnosti na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-25 u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu na način preciziran u točki I izreke ove presude, budući da je sud, u smislu odredbe čl. 449. st. 1. ZKP-25, striktno vezan uz činjenični opis djela iz optužbe ovlaštenog tužitelja.

10.2. U odnosu pak na kazneno djelo prijetnje sud prvog stupnja je na štetu optuženika počinio drugu povredu kaznenog zakona – onu iz čl. 469. t. 4. ZKP-25. To poradi toga što je kod tog kaznenog djela koje je predmet optužbe sud prvog stupnja primijenio zakon koji se ne može primijeniti. Naime, optuženik je pobijanom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kvalificiranog oblika prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ-a jer da je drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Međutim, u činjeničnom opisu tog kaznenog djela nije konkretizirano u kakvom se odnosu, u smislu čl. 87. st. 9. KZ-a, žrtva nalazi prema optuženiku, posljedično čemu se iz takve činjenične osnove ne može zaključiti da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio prema bliskoj osobi. Naime, u činjeničnom supstratu se isključivo spominje „žrtva ZZ“, a ne precizira se njeno svojstvo bliske osobe u skladu s definicijom pojma bliske osobe iz čl. 87. st. 9. KZ-a. U tom kontekstu činjenično opisano kazneno djelo ne može se podvesti pod kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ-a, već jedino pod oblik tog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ-a. Stoga je ovaj žalbeni sud i u tom segmentu reagirao po službenoj dužnosti i na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-25 preinačio osporenu presudu na način preciziran u točki II izreke ove presude.

11. Uslijed odluke pod točkom I izreke ove presude i primjene blažeg zakona u odnosu na kazneno djelo prijetnje ovaj je drugostupanjski sud na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-25 osporenu presudu preinačio i glede odluka o kazni i sigurnosnoj mjeri. Uzimajući u obzir od strane prvostupanjskog suda utvrđene olakotne okolnosti (optuženik je otac dvoje maloljetne djece koje je dužan uzdržavati, u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je smanjeno ubrojiv, ali ne bitno) i onu otegotnu koja se odražava u tome da je optuženik u svojstvu specijalnog kaznenog povratnika, ovaj je žalbeni sud odlučio optuženika za predmetno kazneno djelo prijetnje osuditi na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a sve u uvjerenju da je takva kazna primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ- a.

11.1. Tako izrečenoj kazni zatvora prilagođena je sigurnosna mjera iz čl. 69. KZ-a koja je u ovom slučaju optuženiku izrečena u prvostupanjskom postupku na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu sa zakonom.

12. Slijedom razloga izloženih u točki 11. ovog obrazloženja žalbe ODO-a i optuženika u segmentu odluke o kazni, s time da je u odnosu na optuženika u ovom dijelu žalbeni sud postupao u skladu s čl. 478. ZKP-25, nisu prihvaćene te je na temelju čl. 482. ZKP-25 odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Varaždinu, 6. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović