REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-91/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda, Biljani Pamić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područni ured Beli Manastir, protiv I-protustranke ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku u Osijeku, II-protustranke mlt. Ž (nom. D) Osmanovića, OIB: [osobni identifikacijski broj], III-protustranke mlt. Č (nom. B) Osmanovića, OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-protustranke mlt. DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i V-protustranke mlt. ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II do V- protustranke s prebivalištem u [adresa], te zastupani po posebnoj skrbnici BZ, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo – Podružnica Osijek, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi I-protustranke ŽZ, protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: R1 Ob-151/2024-50 od 4. lipnja 2025., 6. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba I-protustranke ŽZ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: R1 Ob-151/2024-50 od 4. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Roditelj ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], lišava se prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu Ž (nom.D) Osmanovića, OIB: [osobni identifikacijski broj], Č (nom Dario) Osmanovića, OIB: [osobni identifikacijski broj], DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi s prebivalištem na adresi [adresa].

II. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

III. Odbija se I-protustranka ŽZ sa zahtjevom za naknadu troška u ovom postupku.“

2. To rješenje u cijelosti pobija I-protustranka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da u postupku nije utvrđeno da protustranka zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku sposobnost, dužnosti i prava, a niti je utvrđeno da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj pa da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo te počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Navodi da predlagatelj uopće nije naveo konkretno da traži lišavanje roditeljske skrbi temeljem odredbe čl. čl. 171. st. 1. t. 4. Obiteljskog zakona pa da je sud pobijanom odlukom prekoračio tužbeni zahtjev čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP. Ističe da provedenim vještačenjima uopće nisu utvrđene nikakve opasnosti za život, zdravlje i razvoj djece, a činjenica da su roditelji ili jedan roditelj kao u ovom slučaju, nižeg stupnja inteligencije ili nižeg stupnja obrazovanja, nikako ne podrazumijeva da se ne može obnašati kvalitetno ili barem dovoljno dobro roditeljska skrb, a to se vještačkim nalazima imputira protustranci. Ukazuje da se obrazac ponašanja protustranke kao i njegov način izvršavanja roditeljske skrbi ni malo se ne razlikuje od uobičajenog obrasca ponašanja roditelja u romskoj populaciji. Ističe kako protustranka nije agresivna, osigurava potrebne fizičke uvjete za smještaj djece, redovito je obilazio djecu koja su udomljena privremeno, redovito je obilazio ustanove u koje su djeca smještena kao i škole koje pohađaju, te smatra da nije trebalo udovoljiti prijedlogu protivne strane. Predlaže da se njegova žalba uvaži, ukine prvostupanjsko rješenje i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje

3. Sa žalbom je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Beli Manastir (dalje u tekstu: HZSR) radi donošenja odluke o lišenju prava na roditeljsku skrb roditelja ovdje I-protustranke u odnosu na mlt. djecu U (rođ.**.**.2012.), I (rođ.**.**.2015.), DZ (rođ.**.**.2019.) i ČZ (rođ.**.**.2021.) sukladno odredbama čl. 170. do 175. u vezi s čl. 485. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. - ObZ).

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ovaj sud nalazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog. Također nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.12. ZPP jer je prvostupanjski sud odlučio u granicama prijedloga i na temelju činjeničnog stanja na kakvom se taj prijedlog temelji sukladno odredbi čl. 437. ObZ pa su žalbeni navodi žalitelja da je sud donošenjem pobijanog rješenja na temelju čl. 171. st.1. toč.4. ObZ prekoračio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je u izvanbračnoj zajednici I-protustranke ŽZ i UZ rođeno devetero djece od kojih niti jedno ne stanuje s roditeljima;

- da je majka djece lišena poslovne sposobnosti između ostalog i u dijelu provođenja roditeljske skrbi;

- da je obitelj u dugogodišnjem praćenju predlagatelja vezano za ostvarivanje roditeljske skrbi nad djecom. Roditeljima su najprije izricane blaže mjere gdje niti jedna nije polučila uspjehom niti pomacima u vidu poboljšanja sve do onih težih koje su dovele do toga da niti jedno dijete trenutno ne stanuje s roditeljima, a otac je u odnosu na četvero djece (E, T, Z i M) lišen prava na roditeljsku skrb;

- da je rješenjem suda prvog stupnja od 17. ožujka 2022. broj R1 Ob-892/2021 I- protustranci oduzeto pravo na stanovanje s mlt. Ž, Č i DZ te je svakodnevna skrb o njima povjerena udomiteljskim obiteljima, dok je ocu određeno ostvarivanje osobnih odnosa s djecom. Mjera je izrečena u trajanju od godinu dana, no djeca su u udomiteljsku obitelj smještena tek u svibnju 2022. jer je otac s djecom i majkom djece L prije donošenja odluke suda otišao u Italiju. Tada se iz razgovora s djecom saznalo da su se često selili po Italiji, a da su roditelji sa djecom prosili. Mjera oduzimanja ŽZ na stanovanje s mlt. Ž, Č i DZ je produljena rješenjem od 15. ožujka 2023. broj R1 Ob-247/2023.

-da je sud prvog stupnja rješenjem od 24. studenog 2022. broj R1 Ob-724/2022-10 ocu oduzeo pravo na stanovanje s mlt. ČZ, u trajanju do godinu dana koja je mjera produljena rješenjem od 24. studenog 2023. broj R1 Ob-897/2023-6 na narednih godinu dana. Mlt. D, B, DZ i ČZ su smješteni ili u Klasje ili u udomiteljske obitelji, a ocu je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa s djecom;

- da roditelji mlt. djece žive u kući u [adresa] koja je higijenski održavana i opremljena nužnim namještajem i uređajima, ali skromno te se uzdržavaju od porodiljne naknade majke i povremenog očevog rada u nadnici.

- da iz obiteljske procjene HZSR od 14. veljače 2024., a i ostale dokumentacije u spisu slijedi kako kod roditelja postoji veći broj značajnih okolnosti visokog intenziteta rizika koji ugrožavaju psihofizički i socijalni razvoj djece (izostanak materijalne, emocionalne i organizacijske podrške proširene obitelji, rodbine i prijatelja; nerazumijevanje razvojnih i emocionalnih potreba djeteta; neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djeteta; intelektualne teškoće roditelja koje ometaju prikladnu skrb o djetetu; emocionalne poteškoće i poteškoće u funkcioniranju roditelja kao posljedica visoke izloženosti obiteljskom ili roditeljskom stresu i kriznim situacijama; akutni psihički poremećaj roditelja (majke koja živi u kućanstvu s ocem), neodgovarajući stil života roditelja koji ne pruža stabilnost i sigurnost djetetu; neprihvatljivo i rizično ponašanje roditelja (otac je ranije bio u zatvoru zbog krađe), neodgovarajući obrasci interakcije roditelja s proširenom obitelji i drugim mrežama socijalne podrške; prethodne prijave za zlostavljanje i zanemarivanje djece; povijest kontakata sa socijalnom službom; neprimjerenost reakcija na mjere, intervencije i stručnjake socijalne skrbi;

- da je kod mlt. DZ, Č i Ž utvrđena nesigurna ili dezorganizirana privrženost, da su kod mlt. Ž i Č prisutni eksternalizirani problemi ponašanja, slabe komunikacijske vještine, a kod mlt. Ž su utvrđene teškoće u učenju, pa s obzirom na navedeno kod djece postoji visoka razina razvojnih rizika odnosno izrazito su razvojno ugroženi.

- da je procjena stručnog tima HZSR kako se poteškoće koje su dovele do izdvajanja djece iz obitelji ne mogu korigirati, da su djeca u obitelji izložena zanemarivanju i zlostavljanju pa posljedično tome vrlo visokim rizicima za sigurnost i zdravlje, uslijed čega oca treba lišiti poslovne sposobnosti,

- da je iz izvješća ustanove socijalne skrbi i udomitelja gdje su mlt. djeca smještena utvrđeno kako na strani mlt. Č postoje izazovi u ponašanju (ne vraća se iz škole u očekivano vrijeme, bježi iz ustanove), da je u tretmanu dječjeg psihijatra, ima dijagnoze poremećaja u ponašanju i ADHD te se navodi da su ponašajne poteškoće produkt odrastanja uz izloženost traumatskim iskustvima. Mlt. D se uklopio u udomiteljskoj obitelji, usvojio je osnovne vještine samozbrinjavanja u obavljanju higijene i hranjenja, dobar je učenik, kontakte s roditeljima ne želi. Mlt. ČZ se dobro uklopila u udomiteljsku obitelj, a potrebni su joj pregledi kod fizijatra i neuropedijatra;

-da vještačenjem po vještaku Katarini Dodig-Ćurković vještaku psihijatrijske struke u pogledu osobina ličnosti I-protustranke ŽZ utvrđeno da se radi o mješovitom poremećaju ličnosti uz predominaciju narcističkih, antisocijalnih i paranoidnih crta ličnosti radi kojih isti nema kapacitete za ostvarivanje roditeljske skrbi na način da psihofizički razvoj, zdravlje i život djece ne bude ugrožen. Tome u prilog ide i višegodišnja povijest rizičnog i štetnog roditeljstva, izostanak uvida u roditeljske propuste kao i uvida u propuste majke, optuživanje da je sustav odgovoran za izdvajanja djece izvan obitelji i potpuni manjak kapaciteta da prepozna osnovne emocionalne, medicinske, odgojne, obrazovne, psihološke i medicinske, ali i sigurnosne potrebe svoje djece;

-da je vještak psiholog IZ prilikom psihodijagnostičke procjene u vještačenju zaključila da se u ličnosti I-protustranke registriraju odstupanja koja značajno kompromitiraju njegove roditeljske kompetencije i ukazuju na to da on nema dovoljnih kapaciteta za ostvarivanje roditeljske skrbi na način da psihofizički razvoj djece, zdravlje i život ne budu ugroženi. Registrirani su višestruki problemi u ličnosti u vidu antisocijalnih, narcističkih i paranoidnih obilježja. Istaknute su agresivne crte, sumnjičavost, egocentričnost i nepovjerenje prema drugima. Ima probleme s autoritetima i socijalnim konvencijama. Samouvjeren je, nespreman prihvatiti vlastita ograničenja i probleme, sklon dominiraju i manipulativan te bez osjećaja krivnje, nesretnosti ili autentične zabrinutosti za druge pa i za djecu. Obrasci njegovog antisocijalnog ponašanja se prepoznaju od adolescencije (loše društvo od viših razreda osnovne škole, napuštanje srednje škole), kao i u odrasloj dobi (stihijski način života, krađe, bijeg s L i djecom u [adresa], govorenje djeci protiv djelatnica Centra) te u neprimjerenim ponašanjima njegove djece mlt. Ž i mlt. Č dok su živjeli s roditeljima, kojim ponašanjima su djeca prkosila i uznemiravala druge te bila agresivna i destruktivna. Paranoidna, narcisoidna i agresivna obilježja ličnosti ŽZ se prepoznaju u tome što u nizu problema s roditeljstvom ne vidi vlastitu odgovornost, već odgovornost prebacuje na druge te je s tim u vezi upitna njegova potreba za promjenom.

- da je psiholog IZ zaključka i mišljenja da ŽZ nema kapaciteta za ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na mlt. Ž, Č, DZ i ČZ na način da njihov psihofizički razvoj, zdravlje i život ne budu ugroženi jer su temeljem psihodijagnostičke procjene, nalaza vještaka psihijatra te analize svih podataka iz spisa kod njega registrirana značajna odstupanja u ličnosti koja kompromitiraju njegove roditeljske kompetencije i njegovo socijalno funkcioniranje.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da otac ŽZ unatoč brojnim mjerama i dalje ne prepoznaje svoje propuste te emocionalne, medicinske, odgojne, obrazovne, psihološke i medicinske i sigurnosne potrebe svoje djece, da s obzirom na poricanje vlastite odgovornosti, otac ne pokazuje niti motiviranost promijeniti svoje propuste iz čega proizlazi da ŽZ grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, te da bi povratak mlt. Ž, Č, ČZ i DZ u obitelj predstavljao ozbiljnu opasnost za njihov život, zdravlje i razvoj, slijedom čega je ispunjen uvjet propisan odredbom čl. 170. i 171. st. 1. toč. 4. ObZ za lišenje prava na roditeljsku skrb. Pri tome je prvostupanjski sud imao u vidu složenost postupka s aspekta prava na poštovanje obiteljskog života I-protustranke kao oca, ali i s aspekta obveza države da u konkretnoj situaciji osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta, a posebno s aspekta ravnoteže između njihovih pojedinačnih interesa i interesa društvene zajednice (zaštita najboljih interesa djeteta), pa je posljedično tomu primjenom odredbi čl. 170. do 175. u vezi s čl. 485. st. 1. toč. 5., čl. 486.st. 5, čl. 487. i čl. 488. ObZ-a te čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

9. S navedenim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj žalbeni sud, zato što je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio kako svakog zasebno, tako i ukupno u međusobnoj povezanosti izvedenih dokaza, a za svoju ocjenu dokaza dao je jasne, obrazložene i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju zakonitost pobijane odluke.

10. Odredbom čl. 170. ObZ propisano je da se sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava. Prema odredbi čl. 171. st.4 .ObZ sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb, između ostalog, ako na temelju izvješća i procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

11. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da I-protustranka nema dovoljnih kapaciteta za ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na mlt. Ž, Č, DZ i ČZ ( u dobi od 12, 9, 5 i 2 godina) na način da njihov psihofizički razvoj, zdravlje i život ne budu ugroženi jer su temeljem psihodijagnostičke procjene, nalaza vještaka psihijatra te analize svih podataka iz spisa kod njega registrirana značajna odstupanja u ličnosti koja kompromitiraju njegove roditeljske kompetencije i njegovo socijalno funkcioniranje radi čega je i po ocjeni ovog suda pobijana odluka u interesu mlt. djece.

12. Suprotno žalbenim navodima protustranke sukladno odredbi čl. 3. i 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj: 12/93. - dalje: Konvencija) prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku vodeći računa prije svega o interesu mlt. djece, jer se jedino izrečenom mjerom mogu zaštiti njihova prava i dobrobiti.

13. U pravu je žalitelj da je lišenje prava na roditeljsku skrb najdrastičnija obiteljsko- pravna mjera koja se može izreći roditelju radi zaštite djetetovih osobnih interesa i prava. Smisao izricanja te mjere je potpuno onemogućavanje roditelja u njegovoj skrbi za dijete zbog štetnih postupaka i ona se izriče kao nužnost i potreba zaštite djetetovih najboljih interesa. Svrha i opravdanje mjere oduzimanja roditeljske skrbi roditelju zahtijeva potrebu i nužnost zaštite dobrobiti interesa djeteta, sukladno odredbi članka 3. Konvencije kojom je propisno da u svim situacijama koje se odnose na djecu najbolji interes djeteta mora imati prednost, naravno uz potrebnu individualizaciju norme, pri čemu valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije (osobito odredbama članka 9.) koja u načelu zabranjuje odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u iznimnim situacijama, uz uvažavanje i opet najboljeg interesa djeteta.

14. Naime, lišenje prava na roditeljsku skrb nije i ne može biti sankcija roditelju, nego se roditelj toga prava lišava da bi se zaštitio interes djeteta, a u konkretnom slučaju, i prema shvaćanju ovoga suda, taj interes bit će najbolje zaštićen ako se oca ŽZ liši prava na roditeljsku skrb i odnosa s djecom, jer iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da I-protustranka nema dovoljnih kapaciteta za ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na mlt. Ž, Č, DZ i ČZ na način da njihov psihofizički razvoj, zdravlje i život ne budu ugroženi.

15. Neosnovano žalitelj navodi da provedenim vještačenjima nisu utvrđene nikakve opasnosti za život, zdravlje i razvoj djece, te da sama činjenica da su roditelji ili jedan roditelj kao u ovom slučaju, nižeg stupnja inteligencije ili nižeg stupnja obrazovanja, ne podrazumijeva da se ne može obnašati kvalitetno ili barem dovoljno dobro roditeljska skrb. Naime, upravo je provedenim vještačenjima kao i iz rezultata ostalih u postupku provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da se kod I-protustranke registrirana značajna odstupanja u ličnosti koja kompromitiraju njegove roditeljske kompetencije i njegovo socijalno funkcioniranje radi čega isti nema kapacitete za ostvarivanje roditeljske skrbi na način da psihofizički razvoj, zdravlje i život djece ne bude ugrožen, pa su stoga takvi žalbeni navodi žalitelja neosnovani. Pri tome, na pravilnost pobijane odluke na utječe činjenica da I-protustranka živi u primjerenim uvjetima, u kući u [adresa] koja je higijenski održavana i opremljena nužnim namještajem i uređajima (iako skromno) te da I-protustranka ima znatno bolje uvjete od većine romske populacije, budući da pobijana odluka nije donesena zbog neodgovarajućih uvjeta stanovanja već zbog nedostataka roditeljskih kompetencija na strani I-protustranke.

16. Nadalje, u odnosu na žalbene navode protustranke da je ovaj postupak nepošten prema njemu jer da mu predlagatelj nikako nije pomogao da popravi svoje ponašanje već da se išlo s krajnjim ciljem lišavanja roditeljske skrbi, navesti je da je suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud svoju odluku donio sukladno načelu razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život (čl. 7.ObZ) prema kojem su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne i ako se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji, kao u smislu odredbe čl. 128. ObZ koja tijelu koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nameće obvezu voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da su roditelji mlt.djece dugi niz godina bili u tretmanu socijalne skrbi, da su im izricane brojne blaže mjere za zaštitu prava i dobrobit djece koje nisu polučile rezultate, da je I-protustranka lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na četvero djece, dok mu je u odnosu na mlt. Ž, Č, DZ i ČZ izrečena mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom, a u odnosu na najmlađe dijete je također prilikom podnošenja prijedloga bio u tijeku postupak oduzimanja prava na stanovanje, da I-protustranka i dalje ne uviđa svoje propuste već ustraje kod tvrdnji da su za sve krive institucije, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je predložena mjera lišenja roditeljske skrbi I-protustranke, odgovarajuća mjera kojom će se zaštiti najbolji interes i dobrobit mlt. djece Ž, Č, DZ i ČZ za koje je nužno da im se osigura stabilno i sigurno okruženje za pravilan i siguran rast i razvoj, što u obitelji roditelja nije moguće ostvariti, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanom rješenju.

17. Slijedom iznijetih razloga žalbu I-protustranke je valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 346. ObZ odlučiti kao u izreci.

Pula - Pola, 6. kolovoza 2025.

S u d a c:

Biljana Pamić