Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-19/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3272/2021-32 od 20. studenog 2024., 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I. izreke) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3272/2021-32 od 20. studenog 2024.

a) potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 856,17 EUR uvećan za zatezne kamatama koje na taj iznos teku 21. prosinca 2021. pa do naplate

b) preinačuju u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka tako da u tom dijelu točka I. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u svoti od 1.687,50 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. studeni 2024. do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju BA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 856,17 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama od 21. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2003. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.237,22 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 20. studeni 2024. do isplate, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 72,89 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao i sa zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 28. listopada 2021. do 20. prosinca 2021., kao neosnovanim. "

2. Pravodobnu žalbu protiv točke I. presude izjavio je tuženik i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti ili pobijanu presudu ukinuti, a predmet vratit prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz obvezu tužitelja naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove.

3. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu ponavljajući u bitnom navode iznesene u dosadašnjem tijeku postupka.

4. Žalbe je u pretežitom dijelu neosnovana, a djelomično osnovana u pogledu parničnih troškova.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da je riječ o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

6. Prema odredbama članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2, točke 3 te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koje prema članku 365. stavku 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, budući pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa ga je moguće ispitati.

8. Tužbeni zahtjev odnosi se na ispunjenje tuženikove ugovorne obveze iz ugovora o osiguranju automobilskog kaska, a među strankama su sporne aktivna i pasivna legitimacija, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tužitelj najprije potražuje iznos od 929,06 EUR (7.000,00 kn). Nakon zaključenog prethodnog postupka, provedeno je medicinsko vještačenje temeljem kojeg je tužitelj postavio konačni zahtjev u iznosu od 856,17 EUR (6.450,81 kn).

10. Prvostupanjski je sud utvrdio, a pravilnost kojih utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima;

- da su stranke sklopile Ugovor o osiguranju broj 8305026248, po kojoj je tužitelj kod tuženika kasko osigurao vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] za razdoblje od 21. prosinca 2020. do 21. prosinca 2021.

- da je u štetnom događaju tužiteljevo vozilo u vožnji skrenulo desno, pri čemu je s prednjim desnim kotačem naletio na rubni kamen, slijedom čega se vozilo s desnim kotačima popelo na nogostup i stražnjom desnom bočnom stranom došlo u kontakt s metalnim stupom, a što predstavlja reakciju većine prosječnih vozača u opisanoj prometnoj situaciji te da je na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od oko 856,17 EUR (nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, stranica spisa 83 -87)

- da je tužitelj kontaktirao policiju koja je odbila doći na mjesto štetnog događaja budući da nije bilo ozlijeđenih

- da tužitelj nije bio alkoholiziran

11. Budući je tužitelj dokazao nastup štetnog događaja, kao i njegovu visinu, prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev i temeljem članka 943. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) i tužitelju dosudio traženi iznos od 856,17 EUR.

12. Tuženik smatra da je takva presuda nezakonita, jer da tužitelj nije dokazao aktivnu i pasivnu legitimaciju te postojanje osiguranog rizika – prometne nesreće. S obzirom da tužitelj nije osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti, prisustva opojnih droga i lijekova, tuženik smatra se da je tužitelj bio pod utjecajem istih. Ističe i da je odluka o parničnim troškovima nezakonita.

13. Neosnovani su žalbeni navodi o nedostatku aktivne i pasivne legitimacije. Povrh činjenice da su stranke u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o osiguranju broj 8305026248, već i sami tužiteljevi navodi da su odredbe Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila ugovoreno materijalno pravo između parničnih stranaka, a po kojima tužitelj nije postupao, upravo impliciraju tužiteljevu aktivnu legitimaciju u ovom sporu. Nadalje tuženik tek u žalbi ističe da tužitelj nije dokazao da je platio predmetnu premiju osiguranja, a iznošenje novih činjenica i dokaza u žalbi nije dopušteno (članak 352. ZPP-a).

14. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje OA proizlazi da je do štetnog događaja došlo u trenutku kada je ispred vozila tužitelja izletio pas te da je tužitelj radi izbjegavanja kontakta sa psom, skrenuo desno, te je prednjim desnim kotačem naletio na rubni kamen, a vozilo se desnim kotačima popelo na nogostup i stražnjom desnom bočnom stranom došlo u kontakt s metalnim stupom. Takvu varijantu nastanka štetnog događaja kao tehnički mogućom dopušta i vještak prometne struke. Prvostupanjski sud je utvrdio da se, štetni događaj dogodio na opisani način, a koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud. Pored toga je istaknuti da tuženikovi navodi o nedokazanom osiguranom riziku predstavljaju žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije dopušteno iznositi u sporovima male vrijednosti.

15. Ugovornu odredbu Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila koja predviđa gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza (tužitelj nakon prometne nesreće nije sam osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao ništetnu u smislu članka 296. stavka 1. ZOO-a jer bi suprotno načelo savjesnosti i poštenja prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao suugovaratelja, koju odredbu je sastavio tuženik, a o njoj se nije pojedinačno pregovaralo. (tako i Vrhovni sud Rev-1067/04-2 od 16. studenog 2005., Rev-551/2010-2 od 19. siječnja 2011., Rev-405/10-2 od 24. studenog 2010., Rev 163/12 od 4. studenog 2015. i dr.)

16. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o zateznim kamatama temeljem članka 943. stavka 1. i 3. ZOO-a slijedom kojih se tuženikova ukupna obveza ima smatrati dosjelom po proteku daljnjih 14 dana od 3. prosinca 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Osnovani su tuženikovi žalbeni navodi u pogledu troškova parničnog postupka. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o trošku donio temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a prema važećoj vrijednosti predmeta spora (856,17 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine br. 138/23, u daljnjem tesktu: OT), međutim tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 22. studenog 2023. obzirom da taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice.

18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 75 bodova) te za zastupanje na ročištima održanim dana 13. rujna 2022., 7. ožujka 2023., 14. ožujka 2024. i 17. listopada 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT 300 bodova). Međutim za trošak sastava podneska od 3. veljače 2022., 10. listopada 2022., 4. svibnja 2023., i 5. siječnja 2024. tužitelju prema Tbr 8. toč. 1. OT pripada 350 bodova, dakle ukupno 675 bodova, odnosno 1.350,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 337,50 EUR, sveukupno 1.812,50 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje prometnog vještačenja u iznosu 331,81 EUR, trošak predujma za pristup i očitovanje prometnog vještaka u iznosu 33,18 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu 19,91 EUR i na presudu 39,82 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.687,50 EUR.

19. Tuženik također ističe da je prvostupanjski sud bio dužan dosuditi mu troškove u odnosu na povučeni dio (zahtjev tužitelja je s početnog iznosa od 929,06 EUR smanjen na iznos od 856,17 EUR). Iako se visina tužbenog zahtjeva mijenjala tijekom postupka (o čemu se prvostupanjski sud detaljno osvrnuo u obrazloženju pobijane presude), iznosi tužiteljeve tražbine su se kretali unutar istog tarifnog razreda iz Tbr. 7. t. 1. OT (664,01 – 1.327,01 EUR), a u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva tuženiku nisu nastali nikakvi dodatni troškovi.

20. Slijedom navedenog, valjalo je u točki I.a temeljem članka 368. stavka 1. potvrditi prvostupanjsku presudu, a dijelu točke I.b koji se odnosi na parnične troškove, preinačiti prvostupanjsku presudu.

21. Tuženik u pretežitom dijelu nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a).

Dubrovnik, 6. kolovoza 2025.

Sudac:

Srđan Kuzmanić