Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-152/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kate Brajković predsjednice vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg kao punomoćnica zastupa zaposlenica, dipl. iur. SO, prema punomoći br. 705/2020, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koju kao punomoćnik zastupa zaposlenik dipl. iur. TO, prema punomoći br. Su 1535/13, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3799/2020-7 od 12. studenog 2020., na sjednici od 6. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 3799/2020-8 od 12. studenog 2020. u pobijanom dijelu ( točka I. izreke) ukida i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I.Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 35.773,08 kn zajedno sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana .

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 35.773,08 kn počev od 15. srpnja 2020. do 30. srpnja 2020."

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda."

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu izjavila je tuženica i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Premda ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I. izreke) jer tuženik u odnosu na točku II. pobijane presude nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ili je preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, a tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu ponavljajući u bitnom navode iznesene u dosadašnjem tijeku postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari u ovom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u svoti od 4747,90 EUR / 35.773,08 kn, a koji iznos predstavlja razmjerni dio štete uzevši u obzir odgovornost tuženikova osiguranika u omjeru od 70% za nastanak štetnog događaja, a koju štetu je pretrpio plaćanjem obiteljske mirovine osiguranici IO u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljev osiguranik FO smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 15. studenog 1987. koju je skrivio KO upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) protiv kojega je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem K-774/1987 u kojem je isti proglašen krivim presudom od 20.11.1987;

- da je zbog posljedica ove prometne nesreće priznato pravo na obiteljsku mirovinu IO, supruzi pokojnika (rješenje Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, broj MP 16660, od 20. rujna 1988., prileži na stranici spisa 10-11);

- da je suodgovornost osiguranika tuženika u visini od 70 %.

7. Između stranaka je sporno predstavlja li utuženi iznos stvarnu štetu koja je tužitelju nastala obzirom na činjenicu da bi tužiteljev osiguranik, pok. FO **.**.2016. navršio 65 godina, odnosno da bi pokojnik svakako primao starosnu mirovinu koju bi mu tužitelj bio dužan isplaćivati po redovnom tijeku stvari.

8. Prvostupanjski sud je prihvaćajući tužbeni zahtjev sporni pravni odnos razriješio primjenom članka 161. stavka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku. Navedenim je člancima propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja.

9. No, prema pravnom shvaćanju ovog suda za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Pritom svakako treba uzeti u obzir da se tuženo društvo bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju upravo se radi o obveznom osiguranju u prometu.

10. Stoga se tuženik kao osiguravatelj štetnikovog motornog vozila ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Tuženikova obveza regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojeg je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP- om. Tuženik, koji sam priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju kao i odgovornost za štetu u vezi štetnog događaja, nije štetnik nego temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila ima obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om.

11. Dakle, tuženik odgovara za štetu prema odredbama ZOOP-a, kojim je utvrđen sadržaj i opseg osiguranog pokrića i to članka 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

11.Prema članku 27. stavku 3. ZOOP-a tuženikova obveza postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine, koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Ovo pravno shvaćanje zauzeto je i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava, prilikom odlučivanja o visini štete, nije utvrđeno relevantno činjenično stanje, pa je stoga valjao odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja temeljem članka 370. ZPP-a.

14. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, a tuženik je zatražio trošak žalbe, to će se o tom trošku odlučiti u ponovljenom postupku.

Dubrovnik, 6. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković