Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1014/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković predsjednice vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Ivka Dropučić, odvjetnica u Sv. Ivanu Zelini, protiv tuženika LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama broj P-279/2019-52, od 18. lipnja 2021., u sjednici održanoj 6. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-279/2019-52, od 18. lipnja 2021. u pobijanom dijelu (točka I. izreke) ukida i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

'Nalaže se tuženiku ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da preda u posjed tužiteljima ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], površinu od 50 m2 koja je na skici lica mjesta od dana 11. srpnja 2018. godine izrađenoj po geodetskom vještaku Mladenu Beberu iz PRVA TOČKA d.o.o. označena spojnicom točaka mzo30 – zo31 – zo32 – zo33 – zo21 – zo22 - mzo30, a prema istoj skici predstavlja dio čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknadi tužiteljima UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, tj. po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15dana i pod prijetnjom ovrhe.'

II Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelji nadoknade troškove ovog parničnog postupka, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude i to točke I izreke, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavili su tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP). Žalitelji u žalbi osporavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali vlasništvo spornog dijela nekretnine, čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelji u žalbi ne osporavaju:

- da je sporna površina dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao tuženikovo vlasništvo;

- da je 1983. proveden izvanparnični postupak uređenja međa pred Općinskim sudom u Dugom selu broj:R1-33/83, odnosno R1-10/84 i da je u tom postupku sporna površina dodijeljena tužiteljima u vlasnički posjed (čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ranije 938/9 k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tužitelja), ali da taj postupak uređenja međa nije u cijelosti proveden u zemljišnim evidencijama;

- da su tužitelji cijelo vrijeme, od kada su kupili svoju nekretninu, koristili sporni dio površine na način da su ga kosili i čistili.

Tužitelji u historijatu tužbe navode da su prijeporni dio nekretnine koristili sve do 17. lipnja 2015. (točka III. tužbe) kada je tuženik "napao" tužiteljicu ŽĐ tvrdeći da ona čupa travu "na njegovom dvorištu" kojom prilikom je uredovala i policija.

2.1. Činjenice da rješenje o uređenju međa nije provedeno u zemljišnim evidencijama i da je sporna površina evidentirana kao dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana kao tuženikovo vlasništvo, prema poimanju žalitelja ne daju uporište za utvrđenje da tužitelji nisu vlasnici spornog dijela nekretnine, već suprotno od toga. Činjenica da tužitelji faktički koriste sporni dio nekretnina od kada su kupili svoju nekretninu 1983. i da je 1983. godine u postupku uređenja međa sporni dio površine predan tužiteljima u vlasnički posjed, osnova su utvrđenju da su tužitelji vlasnici spornog dijela nekretnine, da su ga posjedovali u punom opsegu vlasničkih prava, te im je posjed pošten, istinit i zakonit od vremena kupnje nekretnina i da im je tuženik neosnovano oduzeo posjed.

2.2. Žalitelji u žalbi ukazuju i na pogrešnu primjenu članka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) umjesto članka 166. ZV-a.

2.3. Žalitelji u žalbi ukazuju i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pozivajući se na utvrđenje suda (točka 14. obrazloženja pobijane presude) da su tužitelji cijelo vrijeme, od kad su kupili nekretninu, sporni dio površine koristili na način da su istu kosili i čistili u odnosu na točku 17. obrazloženja presude, odnosno utvrđenje da je tuženik u posjedu spornog dijela nekretnine.

2.4. Tužitelji predlažu pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba procesnog prava iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelji ukazuju u žalbi.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud je reproducirao sve provedene dokaze ali je propustio navesti koje odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva je utvrdio iz provedenih dokaza.

7. Iz spisu priloženog spisa R1-33/83, odnosno R1-10/84, proizlazi da su ĐĐ i DĐ, kao predlagatelji, uredili međe svoje nekretnine čest zem kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uvjerenje Područnog ureda za katastar Zagreb, Odjela za katastar nekretnina Dugo Selo, od 11. listopada 2016. prileži na stranici 6 spisa) prema susjednim nekretninama i u odnosu na protustranku [adresa] (nekretnina broj 1064/46, šuma u [adresa] u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) da je međa uređena prema posljednjem mirnom posjedu, tako da se proteže od sjevera prema jugu ravnom linijom označenoj u skici premjeravanja mjerničkog vještaka, pravcem B i C u koji su točke u međašnoj liniji postavljeni trajni međašni znaci, (skica premjeravanja prileži na stranici 7, a rješenja Općinskog suda u Dugom Selu br. R1-333/83-12 i R1-10/84 prileže na stranicama 8 do 10 spisa).

8. Dakle, sud je na prijepornom dijelu nekretnine utvrdio među pravomoćnim rješenjem u izvanparničnom postupku koja se proteže od točke B i C i to prema susjedu Općini Dugo Selo jer je nekretnina u vlasništvu predlagatelja graničila sa nekretninom u društvenom vlasništvu br. 1064/46 k. o. [katastarska općina] čije je pravo korištenja bilo upisano na Općinu Dugo Selo.

9. Iz zapisnika povodom preoblikovanja zemljišnih knjiga od 11. prosinca 2012. (stranica 13 i 14 spisa) može se zaključiti da je u postupku sudjelovao LĐ, ovdje tuženik, kao predloženi vlasnik nove kč. br. [katastarska čestica] koja je nastala od ranije 1067/1 u vlasništvu IĐ i ĆĐ, kao i dijela nekretnine 1064/46 u vlasništvu Republike Hrvatske.

9.1. U navedenom postupku nisu sudjelovali tužitelji, a iz dostavne naredbe proizlazi da rješenje nije dostavljeno Republici Hrvatskoj kao vlasnici šume 1064/46 k. o. [katastarska općina], čije je pravo korištenja u vrijeme vođenja označenog izvanparničnog postupka bilo upisano na Općinu Dugo Selo, protustranku u postupku uređenja međa.

10. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske: Rev-1498/2024 od 8. siječnja 2025., Rev-998/2016-2 od 10. travnja 2024., Rev-919/2018 od 1. veljače 2023. navodi se da: "Rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.), pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisi o tome je li ili nije, dokazao tužbenu osnovu."

11. Dakle, imajući u vidu da tužitelji nisu sudjelovali u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, pa i do sada izraženo shvaćanje Vrhovnog suda izraženo u naprijed navedenim odlukama, kao i činjenicu da tužitelji u ovom postupku, tvrdeći da su suvlasnici prijepornog dijela nekretnine ističu vlasnički zahtjev tražeći predaju u posjed nekretnine, premda nisu zahtijevali utvrđenje i trpljenje upisa njihovog prava vlasništva na prijepornom dijelu nekretnine, dovode u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali vlasništvo spornog dijela nekretnine radi čega je, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja sud odbio tužbeni zahtjev. Iz rješenja o uređenju međa (stranica 8 spisa) proizlazi da je međa između kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada 1980 ) i kčbr. [katastarska čestica] šuma uređena prema posljednjem mirnom posjedu, tako da se proteže od sjevera prema jugu ravnom linijom od točaka B-C, u koje točke su na međašnoj liniji postavljeni trajni međašni znaci. Sud je proveo dokaz pregledom ove isprave, ali je propustio navesti koje je odlučne činjenice provedbom ovog dokaza utvrdio. Naime, samo odabiranje drukčijeg puta pravne zaštite, pa umjesto zahtjeva za trpljenje uknjižbe na spornom dijelu nekretnine uknjižene na tuženika, o kojem pitanju sud može odlučiti i kao o prethodnom pitanju, uz vlasnički zahtjev za predaju stvari u posjed, ne može biti razlog odbijanja tužbenog zahtjeva. Činjenica da je prijeporni dio nekretnine i dalje u zemljišnoj knjizi uknjižen na tuženika, nije dovoljan za odbijanje tužbenog zahtjeva, odnosno ovakvo bi shvaćanje imalo značenje pretjeranog (ekscesivnog) formalizma, koji u suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline (takvo stajalište iznio je Ustavni sud Republike Hrvatske u više odluka, npr. U-III-2184/2009, U-III-5703/2020, U-III-4751/2021, U-III-2089/2024).

Imajući u vidu naprijed navedena pravna shvaćanja i utvrđenja suda, kako su tužitelji uredili među prema predniku protustranke još 1983. godine kao i utvrđenje da od tada su u posjedu spornog dijela nekretnine, prema tužbenim navodima do 17. lipnja 2015., te da nisu sudjelovali u postupku preoblikovanja zemljišne knjige temeljem kojeg je u novoformiranu nekretninu u vlasništvu tuženika ušao i dio koji je predmet spora, izostali su razlozi zbog kojih sud smatra da tužitelji nisu dokazali vlasništvo prijepornog dijela nekretnine uknjižene u korist tuženika, a sud je propustio i navesti koje je materijalno pravne propise primijenio zaključivši da zahtjev tužitelja nije osnovan.

Stoga je žalbu valjalo prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 6. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Kate Brajković